Vesti -

Upoznajte Ferarija: Nagrađivani pisac koji čisti metro

Svake noći kada se metro u Buenos Ajresu zatvori, na scenu stupa Enrike Ferari, koji riba i čisti platforne. Međutim, Enrike Ferari nije samo čistač metroa...

Podeli
Foto: Thinkstock / ilustracija
Foto: Thinkstock / ilustracija

Ovaj 44-godišnjak, sa velikim podočnjacima, zapravo je nagrađivani pisac krimi-romana.

Njegova dela objavljivana su u nekoliko zemalja, ali je posao čistača taj koji “hrani“ njegovo troje dece.

“Život od pisanja? Nije dovoljan“, priča Enrike za AFP.

Kao predstavnik čistača i drugog nekvalifikovanog osoblja u radničkom sindikatu metroa, on zaista budi radoznalost: odlikovani pisac koji nikada nije pohađao univerzitet?

Enrike je privukao pažnju svih medija, pojavljivao se na televiziji, gostovao na radio-stanicama i dobio nadimak “metro-pisac“.

Ali, njemu je dosta nadimaka.

“Razumem da ljudima zvuči neobično, ali ja nisam neko nepoznato stvorenje. Postoji mnogo takvih među nama, koji su i pisci i slikari ili sviraju neki instrument“, priča Ferari, čovek vedrog duha koji se sam smeje svojim različitim zanimanjima.

“To je specifičnost kapitalista i buržoazije da misle da mi radnici nemamo kulturu“, dodaje Enrike, koji ima nekoliko tetovaža, od kojih je jedna Karla Marksa na levoj ruci.

Piše kada je na pauzi

Ferari, poznatiji kao Kike, ima objavljenih pet romana i dve kolekcije kratkih priča.

Njegova misterija o ubistvu “They Look Like Flies From A Distance“ (“Iz daljine izgledaju kao muve“) osvojila je prestižnu nagradu Gijon, na festivalu krimi-priča u Španiji 2012. godine. Objavljena je u Francuskoj, Meksiku i Italiji.

Pre toga je osvoji nagradu na Kubi za “What Was Not“ (“Ono što nije bilo“), politički triler postavljen u Barseloni za vreme Španskog građanskog rata.

U metrou on čisti smeće koje bacaju putnici, i baš u mračnom okruženju koja se opisuju u njegovim krimi-pričama.

“Ja radim u napuštenom gradu. U univerzumu u kojem je uvek velika gužva, ja dolazim kada se žurka završi.“

U kratkim pauzama tokom smene, Enrike uključuje svoj laptop i piše.

“Pišem uvek kada mogu. Mada sam preko dana više zainteresovan da pronađem vremena da se naspavam.“

Enrike je radio i kao pekar, vozač i ulični prodavac. Proveo je tri godine živeći ilegalno u SAD, pre nego što je bio deportovan, ali se vratio “za ruku“ sa novom knjigom.

Sanjarenje o Holivudu

Kao fan fudbalskog kluba River Plejt i rokenrola, Kike je odrastao u skromnom domu. Kada je imao osam godina, otac mu je dao knjigu “Sandokan“, italijanskog pisca Emilija Salgarija.

“Umesto da sam maštao da postanem pirat kao Sandokan, ja sam maštao o tome da neprestano pišem, kao Salgari.“

Ali, Kike ne želi u potpunosti da ide stopama svog nekadašnjeg uzora.

“Salgari je na kraju izvršio samoubistvo. Bio je umoran od toga da mu izdavači ’sišu krv’. Napisao im je pismo u kojem je pisao ’ponudio sam vam oproštaj dok sam lomio svoju olovku’ i to planiram da tetoviram“, kaže Enrike sa malim prkosom u očima.

Uprkos nagradama koje je osvojio, Kike je na marginama na književnoj sceni, jer ga veliki izdavači izbegavaju.

“Nema meni karijere od pisanja. Ali ponekad, pre nego što počnem da ribam pod, maštam da sam osvojio internacionalnu nagradu ili da Stiven Spilberg želi da snimi film po nekoj od mojih knjiga.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 185 idi na stranu