- Komentari -

Poslednji super junak fizike 20. veka

Džon Arčibald Viler (9. VII 1911 – 13. IV 2008), nedavno preminuli američki velikan fizike, bio je jedna od najživopisnijih ličnosti sveta nauke, a oficijelne biografije prenose tek mali deo intelektualnog uzbuđenja i originalnosti koje su ga pratile kroz čitav dugi i plodotvorni život.

Piše: Milan M. Ćirković

Pošaljite komentar
  1. Gospodine Ćirkoviću, ne bih da vas više hvalim, da vas ne ureknem,:) ali moram da priznam da mi je, kada sam čuo vest o Vilerovoj smrti, odmah palo na pamet da ćete se upravo vi možde poduhvatiti toga da našim ljudima približite nešto više o ovom velikom fizičaru koji je, kao i mnogi drugi naučnici tog formata, bio i neka vrsta filozofa/pesnika/gurua zapanjujuće širine duha, epskog spekulativnog razmaha i, poslednje, ali ne i najmanje važno, slično svom najpoznatijem učeniku Fajnmenu, izuzetnog jezičkog talenta i osećaja za aporiju i paradoks. Lepo je što ga "široke narodne mase" znaju makar kao čoveka koji je "izmislio" crne rupe, ali ovaj vaš tekst je sjajno popunio jednu crnu rupu u informacijama dostupnim na srpskom za one koji bi hteli da znaju i nešto više a mrzi ih da potraže sami ili ne znaju strane jezike. Ne znam kako nalazite vremena za ovakve članke, jer sam siguran da ste veoma zauzet čovek, ali mnogi ljudi koje znam misle da radite izuzetnmo značajnu stvar za našu olinjalu i olupanu kulturu (naročito za mlade ljude kojima treba onaj prvi podstrek i dodir sa čudom nauke i njegovim "prorocima" da ih gurne u početni kurs engleskog i solo-kopanje po internetu :) ), a ja, kao neko ko je definitivno član te grupe, ovde još jednom koristim priliku da izrazim poštovanje za vaš rad na popularizaciji nauke (i ne samo popularizaciji, već, što je možda još važnije, njenom nenapadnom i pouzdanom smeštanju u širi civilizacijski i filozofski kontekst) i podršku da istrajete u tome, koliko god vam to ostale obaveze dopuštaju. A, inače, u mnogo ličnijem ključu, ne znam kako su ostali ljubitelji i poštovaoci doživeli Vilerovu smrt, ali ja ne samo da sam osetio da poslednji veliki predstavnik jednog "herojskog doba" fizike i ljudskog duha uopšte napušta ovaj svet i time na njega na neki način stavlja konačnu tačku, već, iz nekog razloga, možda zato što je bio zadnji, što su neki njegovi i s njim spojeni koncepti neposredno ili posredno veoma snažno uticali na moj intelektualni razvoj i pogled na svet, ili što je, ako se o tome da suditi iz druge ruke, bio lično veoma simpatičan čovek, i nekakav mnogo neposredniji gubitak (što mi se poslednjih godina, kada je reč o ljudima koje nisam poznavao, desilo samo još jednom, nažalost u kratkom vremenskom razmaku, kada je preminuo Artur Klark), ako mi oprostite na nezgrapnim poređenjima ili preteranoj romantizaciji inače u 99% prozaičnog i racionalnog naučničkog poslanja (mada svi na neki način osećamo da je najvažnije upravo onih 1%), otprilike kao da mi je još jednom umro deda, omiljeni komšija ili nekakav stari čuvar duše čovečanstva koji u sećanje priziva legendu o dvanaest pravednika na kojima počiva svet...
    (EU Citizen, 9. jun 2008 00:34)

    # Link komentara

  2. Dobar tekst o fenomenalnom čoveku.
    (Ana Yorke, 9. jun 2008 12:28)

    # Link komentara

  3. Kralj! Sta vise reci!
    (Bojan, 9. jun 2008 20:44)

    # Link komentara

  4. Hvala najlepse na divnom tekstu.
    (vid, 9. jun 2008 20:47)

    # Link komentara

  5. Izuzetan clanak, cestitam! Voleo bih da nas, kad budete nasli prostorvremena, pocastite i clankom o Edvardu Vitenu. Unapred hvala.
    (Kleobul, 10. jun 2008 10:18)

    # Link komentara

  6. Odličan tekst!!! Stvarno bih voleo da budu što češći tekstovi iy kojih STVARNO može nešto da se nauči. Voleo bih ako je moguće da malo više pišete o principima kvantne fiyike. jer mi je taj koncept, moram da priynam, nejasan koliko i fascinantan
    (Ja, 10. jun 2008 10:37)

    # Link komentara

  7. Clanak je solidan, ali i pokazuje da su studenti cesto pametniji od mentora, a da jedino mentori a la Viler znaju da primete koji studenti vrede u svetu nauke. Viler je bio mudar covek koji Nam je pokazao koliko mi zapravo ne razumemo gravitaciju kao teoriju polja, tj. teoriju polja uopste. Kvantna kosmologija i kanonicno kvantovana gravitacija pokazuju Nasu trenutnu ogranicenost da spoznamo sta je QFT+Gravitacija. Teorija struna/M-theorija ? Za sada nista bolje nemamo, jer je Viler-DeVitova jednacina beskorisna (sto se da zakljuciti u loop quantum gravity). Treba da budemo svi zahvalni Vileru za sve te tolike corsokake u fizici (nauci o prirodi) koje Nam je razotkrio. Neko je morao i to da radi, ali nisi bio jedini: DeVit, Dirak, Svinger, Fajnman, Hoking, 't Hooft, Veltman, neki Italijani, i tako to, ... Ovi logicki cistaci su uzdigli Nase neznanje do te mere da se pitamo: A sta je zapravo relevantno PITANJE o kvantnoj gravitaciji ? Neko ovde pomenu Vitena, jedinog zivog Fields medalista, pa bi bilo dobro od jednog Dr. Cirkovica da napise i po koju o njemu dok je jos uvek ziv. Taj covek zasluzuje da se o njemu pise za zivota, jer on Nam je jedini pokazao koliko je teorija struna bogata matematickim strukturama i koliko zbog toga mi znamo samo osnovne stvari o njoj. I ne samo o njoj nego i o QFT i quantum gauge theories.
    (Srpski patriota, 2. septembar 2008 21:44)

    # Link komentara