Aleksandra Krunić – Srpkinja koja je osvojila Njujork

Potajno smo se nadali da bi US open mogao da bude turnir Jelene Janković ili Ane Ivanović, ali na velikoj pozornici pojavila se jedna nova Srpkinja.

Saša Ozmo
Podeli

Aleksandra Krunić, rođena 1993. godine u Moskvi, došla je iz kvalifikacija, savladala domaću nadu Medison Kiz i vimbldonsku šampionku Petru Kvitovu, pre nego što je u tesnom okršaju u tri seta izgubila od Viktorije Azarenke. Kako igra devojka koju smo temeljno upoznali tek u Njujorku i šta je čeka u budućnosti?

Ono što prvo zapada u oči gledajući Krunićevu jeste to da “igra glavom“ – slično Agnješki Radvanjskoj, često menja ritam, kreira širok dijapazon uglova i njene rivalke maltene ne dobijaju dva puta istu lopticu. U Aleksandrinoj igri smenjuju se spore i visoke loptice, sa nešto ravnijim napadima, uz česte slajsove i drop šotove, kao i poneki izlazak na mrežu.

Jedna situacija posebno mi je ukazala na činjenicu da je Krunićevoj mozak uključen u svakom trenutku – odigrala je dve-tri vrlo jake loptice vršeći pritisak na Azarenku, ali Beloruskinja je to vratila u teren dovoljno duboko. I mnogo iskusniji teniseri i teniserke često upadaju u zamku da na sledećem udarcu zapnu još jače, a Aleksandra nije to učinila – za nijansu je smanjila snagu udarca i posle još dve razmene dočekala je grešku protivnice. Samo primer, ali vrlo ilustrativan.

Uopšte, izbor udaraca jeste jača strana Krunićeve, osim u situacijama kada je savladaju emocije – otuda oni drop šotovi protiv Azarenke, a nešto lošiji izbor udaraca u ključnim intervalima verovatno je i osnovni razlog gubitka tog meča.

“Zato je Vika dvostruki Gren slem šampion, zato što ne igra drop šot na ’djusu’. Ne smem da budem razočarana porazom od Azarenke, ali jesam malo razočarana jer nisam bila disciplinovana u prelomnim momentima, možda sam dozvolila da me emocije savladaju. Ali to sam ja i ne mogu da uradim ništa tim povodom. Ipak, ako budem igrala više ovakvih mečeva, uverena sam da će se to polako menjati“, izjavila je Krunićeva.

Na stranu greške protiv Azarenke, Aleksandrin drop šot inače je pouzdan i njen je omiljeni udarac. Njene skraćene loptice kraće putuju i imaju neobičnu rotaciju, pa su zato tako teške za protivnice. Setite se npr. drop šota u poslednjem gemu meča sa Kvitovom ili onog iz prvog seta protiv Azarenke. Naravno, uvek je lakše kada se skraćena lopta igra iz terena, a ne kada se stoji iza osnovne linije.

Da mnogo pažnje posvećuje taktici, videlo se i iz pristupa mečevima sa dve različite igračice – Kvitovom i Azarenkom. Protiv Čehinje je Aleksandra bila defanzivnija, a u duelu sa Viktorijom znala je da će morati češće da napada. Razlog – Azarenka se mnogo bolje kreće i, iako ima agresivne i snažne udarce, njena igra ne zasniva se isključivo na napadu u svakoj iole povoljnoj prilici, kao što je to slučaj sa Kvitovom. Zato se nije moglo unapred računati na česte greške.

Aleksandra je izuzetno brza, u visokom procentu ispravno predviđa naredni potez suparnice i ranije kreće na pravu stranu, a elastičnost joj omogućuje da u igru vrati i neke veoma teške, za većinu teniserki nemoguće loptice. Ta njena sposobnost bila je ključna u duelu sa Kvitovom, kada je Čehinja pravila greške upravo u tom udarcu, udarcu koji protiv drugih teniserki ne bi morala ni da igra jer bi već osvojila poen.

Krunićeva ima vrlo dobre ruke i na mreži, a ono što je možda i najimpresivnije jeste snaga udarca koju uspeva da generiše uzevši u obzir njenu konstituciju – visoka je 167 cm i teška samo 53 kilograma. Ipak, to joj nije smetalo da u proseku prvi servis pogađa brzinom skoro jednakom kao Kvitova, a servirala je mnogo brže od Azarenke (prosečna brzina prvog servisa 161 km/h, Azarenkina 153 km/h). Takođe, i sa osnovne linije videli smo nekoliko ’bombi’, što je iznenadilo i Azarenku.

“Borila se i nije se plašila da jako udari lopticu u važnim trenucima. Bila sam malo iznenađena da nije toliko visoka, a tako udara lopticu i raspaljuje forhend tako snažno“, kazala je Beloruskinja posle meča.

Tehnikom se može dosta toga nadomestiti, Aleksandra ima i lep slajs servis sa ’djus’ strane, ali visina joj ipak predstavlja hendikep pri početnom udarcu (protiv Azarenke je imala 45% ubačenog prvog servisa). Možda i najveća slabost jeste njen drugi servis, koji ponekad završava i suviše kratko i ostavlja prostora protivnici za momentalni napad.

Iako Krunićeva može da napreduje i kod oba osnovna udarca (sada se bekhend činio za nijansu stabilnijim), u prethodnih nedelju dana videli smo svojim očima da Aleksandra poseduje igru na nivou Top 30, možda i Top 20 na WTA listi. Zato jeste logično postaviti pitanje – gde je ta igra bila do sada, zašto su ranije izostali bolji rezultati?

“Mislim da u tenisu, pogotovo u ženskom, nije reč o forhendu ili bekhendu. Svi mogu da udare forhend ili bekhend ili servis – stvar je u tome da se sve sklopi“, kaže Krunićeva.

Na konferenciji za medije Aleksandra je dala jedan interesantan odgovor. Novinar je konstatovao “mnogo ljudi upoznalo se sa tobom večeras ili ove nedelje“.

“I ja takođe“, rekla je Krunićeva uz osmeh, a zatim odgovorila na pitanje šta je naučila o sebi iz celog iskustva.

“Zaista lepo pričam i dajem savete drugaricama koje su lošije rangirane od mene, ali nikako da te savete upotrebim za sebe. Neki ljudi mi kažu da sam zrela za svoje godine, ali kada treba to da upotrebim, kao da imam deset godina. Mislim da sam ovde počela da koristim sve što znam i možda sam počela sebe da volim malo više. Zrelija sam u nekim situacijama na terenu i podržavam sebe. Negativnost mi neće pomoći. Mislim da je to osnovna stvar koju sam popravila i naučila – mnogo sam pozitivnija i tolerantnija prema sebi“.

Aleksandra je u Njujorku napravila podvig vredan divljenja, ali ne treba podleći euforiji. Jedna lasta ne čini proleće, a naročito je to slučaj u tenisu, gde se kontinuitet i rad iz nedelje u nedelju posebno cene.

“Igrala sam sa velikim šampionkama i velika je stvar osetiti da mogu da se takmičim sa njima na istom nivou. To mi daje veliki motiv da nastavim da radim“, rekla je Krunićeva.

Upravo tako – rezultat u Njujorku daće Aleksandri veliku dozu samopouzdanja, koje bi radom trebalo pretvoriti u stabilniju glavu i još bolje rezultate. A onda ćemo se US opena 2014. godine sećati kao odskočne daske u karijeri Aleksandre Krunić.

Saša Ozmo (@ozmo_sasa)

P. S. Pročitajte i drugačiji, lični osvrt na uspeh Aleksandre Krunić mog kolege Nikole Đukića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu