Šampion u kog niko nije verovao

Revolucija. Koliko je to samo jaka reč...

Stefan Nikolić
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

NFL plej-of samo što nije počeo.

Naravno, kao i svake godine čekaju nas brojni uzbudljivi dueli, a mnogi već sada pričaju o utakmici Los Anđeles Remsa i Sijetl Sihoksa, mnogi smatraju da će to biti najinteresantniji duel u doigravanjima.

Remsi su ekipa koja je svojevremeno smatrana za revolucionare u NFL. Samo, tada nisu bili u Los Anđelesu, bili su u Sent Luisu i početkom ovog veka važili su za najbolji napad možda čak i u istoriji lige.

Okosnica je bio možda i najubojitiji trio ikada: Kurt Vorner, Maršal Folk i Tori Holt, a zvali su ih:

"The greatest show on turf".

Malo ko je verovao da će se tih dana u Sent Luisu "kuvati" nešto ovako veliko, malo ko je verovao da će skup ovih momaka činiti šampionski sastav...

Vraćamo se u 1999. godinu kada je Dik Vermil zapravo i krenuo da "gradi" ekipu i sve je počelo sa napadom, plan je bio da napad bude "jeziv", pa je bio potreban i ofanzivni koordinator tog kalibra – Majk Marc.

Gospodin Marc je osmislio nešto revolucionarno, napadački set koji uključuje brzu igru sa mnogo dodavanja uz korišćenje 5 hvatača, ali se raning bekovi ne zapostavljaju već nikada ne znate odakle vam preti opasnost.

Kako je on 2000. godine i postao glavni trener bilo je jasno da će ekipa igrati ofanzivno orijentisan fudbal, ali, ponavljam, niko ni izbliza nije znao šta će Remsi postati.

Udarna igla tog tima je bio čuveni raning bek, Maršal Folk...

Folk je došao u aprilu 1999. godine iz Indijanapolis Koltsa. Saradnja sa Pejtonom Meningom nije uspela i on je bio praktično oteran iz te ekipe, iako je došao kao ogroman talenat.

Maršal Folk je atletski izuzetno nadaren, ali ma šta glasine pričale bio je izuzetno inteligentan i vredan igrač. Zapravo, njegov plan je bio da završi u nekom toplom gradu, a stigao je u Sent Luis Remse (ironija, Remsi su danas u Los Anđelesu).

Kada je stigao u ekipu i pridružio se letnjem kampu učio je o novoj vrsti napada, ogromnom setu akcija i sve uredno zapisivao. Saigrači baš i nisu delili taj entuzijazam pa je ustao i glasno rekao:

"Nadam se da sve ovo zapisujete. Ili to ili imate fotografsko pamćenje. Ovo su izuzetno kompleksne akcije koje ćemo sutra sprovoditi na terenu i ne mogu da verujem da vas to nimalo ne zanima", rekao je Folk, a treneri su bili blago šokirani.

Već sutradan su gotovo svi igrači na timske sastanke dolazili "naoružani" sveskama i olovkama.

Pošto je neposredno pred draft došao Maršal Folk u zamenu za pika 2. i 5. runde, svi su bili okrenuti upravo ka draftu i tom 6. piku koji je postao vajd risiver, Tori Holt.

Sjajni trkač i sjajni hvatač, ali nedostaje kvoterbek. Trent Grin je bio zamišljen kao idealni kvoterbek za ovu ekipu, a on je tada bio u Vašington Redskinsima i Majku Marcu se želja ispunila.

Donekle. Grin je pokidao ligamente levog kolena u predsezonskoj utakmici i za njega je sezona bila završena. To je značilo da moraju da na čelo napada stave bivšeg igrača Amsterdama, malo poznatog Kurta Vornera.

Njegova priča je gotovo filmska. Niko nije želeo da mu da probni trening osim Remsa koji su se maltene sažalili. Kurt je nakon srednje škole imao mnogo problema da nađe angažman, čak je igrao i u Evropi za ekipu Amsterdama.

Dobio je priliku da se bori za mesto u Grin Bej Pekersima, ali je dobio otkaz pre kraja trening kampa. Vratio se u Ajovu, živeo u podrumu kuće roditelja svoje devojke, trenirao na lokalnom koledžu kako bi ostao u formi i – pronašao je posao.

Radio je u supermarketu. Slagao je proizvode po policama i punio kese kupcima na kasi. Jednom se sa devojkom vraćao sa posla peške jer im je nestalo benzina, a nisu imali novca da sipaju još.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Tada je odlučio da igra fudbal u hali, gde je bio jedan od najboljih igrača i ubrzo je stigla vest o treningu sa Remsima, a tamo je oduševio trenera toliko da ga razmatra kao trećeg kvoterbeka.

"Pratio sam igru i video užasan snep. Centar je loptu maltene ispustio nije čak ni došla do Kurta, a on je stao pored aut linije i rekao mi da prihvata krivicu i da će u narednom napadu više paziti. Svako drugi bi okrivio centra, jer realno i jeste bio kriv, ali tada sam video u njemu nešto posebno. Znao sam da moram da mu dam šansu", rekao je Majk Marc.

Kurta Vornera niko nije želeo. Pred početak sezone 1999/2000 kada je liga proširena, Vorner je bio dostupan Klivlend Braunsima, ali ga oni nisu uzeli i to se ispostavilo kao sjajno i za Remse i Vornera.

Vorner je znao svaku akciju u knjizi i to mu je i kupilo mesto startera. Kao što je rečeno na početku teksta, revolucionarni napad je sadržao minimum četiri hvatača u formaciji što u to vreme niko nije radio.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Tim koji niko nije video u prva četiri je postao revolucionaran.

Niko nije imao više dodavanja, više jardi i više tačdauna od Sent Luis Remsa dok je kvoterbek bio čovek koga niko ne zna, a raning bek čovek koga gotovo da niko i ne želi.

Kada je Kurt Vorner odigrao svoju prvu utakmicu kao starter, bilo je to protiv Baltimor Rejvensa, a svi znamo koliko su jaku odbranu Rejvensi imali.

"Pepeljuga je bacila 3 tačdaun pasa" glasili su naslovi u tamošnjoj štampi, a ubrzo je i Sports Illustrated pisao o Kurtu Vorneru: "Ko je ovaj momak?"

To je bio momak koji je postao prvi NFL kvoterbek ikada sa najmanje tri tačdaun dodavanja u svoje prve tri utakmice... Više nije pakovao namirnice u kese, sada je pakovao dodavanja u end zonu.

Više nije bilo "Hvala, dođite nam ponovo", sada je bilo "TAČDAUN".

Skok od 4-12 do 13-3 je jedan od najboljih rezultata u istoriji i pred očima ljudi koji nisu ni sanjali rodila se nova era američkog fudbala.

"Šampion u kog niko nije verovao"

Bio je tu još jedan momak u koga niko nije verovao – Ajzak Brus. Imao je ogromne probleme sa preponama i tetivama i od perspektivnog hvatača postao je zaboravljeni igrač koga su povrede uništile.

Navijači Remsa i dan danas prepričavaju akciju od 77 jardi kojom je Vorner pronašao Brusa i doneo Remsima prvu plej-of pobedu nad Minesotom koja ih je "lansirala" do Superboula te godine.

U tom finalu konferencije su Sent Luis Remsi igrali sa Tampa Bej Bakanirsima koje su savladali sa 11:6 i otišli pravo u Superboul gde su ih čekali Stiv Mekner i Tenesi Tajtensi.

Meč se igrao na "Džordžija Domu" u Atlanti, a velike probleme su zadavale niske temperature i čak dve snežne oluje koje su sredinom i krajem januara prilično pogodile grad i umalo odnele Superboul na drugo mesto.

Do ovog momenta niti Remsi niti Tajtensi nisu osvajali titulu i to je poslednji Superboul koji nam je doneo takav okršaj.

Remsi su igrali sjajno i na poluvreme otišli sa prednošću od 9:0, pa su potom u trećoj četvrtini postigli još jedan tačdaun za 16:0 i tada se sve raspalo. Tenesi se iz napada u napad vraćao i uneo dramu, pa su i došli do izjednačenja u poslednjoj četvrtini.

A onda...

Dodavanje Kurta Vornera od 73 jarda za Ajzaka Brusa... TAČDAUN!!!

Tenesi je u odbrani udvajao hvatače, a sada su odlučili da Ajzaka Brusa ostave samog: "Hvatam loptu i sve vidim usporeno. Frejm po frejm, ne čujem ništa. Pretrčavam jard po jard i postižem tačdaun", rekao je heroj Ajzak Brus.

Sent Luis Remsi su sa 23:16 pobedili Tenesi Tajtense zahvaljujući tom dodavanju i sjajnoj odbrani u poslednjem napadu i postali su šampioni.

Najneverovatnija priča o jednoj šampionskoj tituli, nikada se nije desilo da tim bude toliko loš, da dovede toliko upitna pojačanja i da postane toliko moćan. Ljudi su postigli 540 poena u jednoj sezoni...

Gotovo čitav grad je izašao na ulice tog 31. januara da svoje heroje dočeka pobedničkom paradom iz Atlante...

Najveći šou na svetu je ubrzo zbog podloge na kojoj nastupa dobio nadimak "The greatest show on turf".

Utakmice Sent Luis Remsa niko nije propuštao. Koristili su trčanje dovoljno da odbrane zbune i da osvoje ogroman broj jardi, ali su zapravo kao najjače oružje imali dodavanja.

Maršal Folk je trčao kao da je Bo Džekson, a Tori Holt i Ajzak Brus su hvatali maltene sve što bi Kurt Vorner izbacio, pa se taj stil može uporediti sa "run n gun" košarkom koju su recimo igrali Golden Stejt Voriorsi...

Počeli su novu sezonu sa šest uzastopnih pobeda na veštačkoj podlozi (turf) a onda dolaze u Kanzas Siti na travnati teren. Kurt Vorner je slomio prst, a Čifsi su Remse pobedili sa 54:34.

Pošto više nije bilo Kurta Vornera, neko je morao da preuzme uzde i to je učinio niko drugi do Maršal Folk.

Dakle, raning bek postaje glavni igrač napada koji se oslanja na dodavanja i brzu igru, a to je rezultirano tako što je Folk postao ni manje ni više nego MVP.

Istrčao je 1359 jardi i postigao 26 tačdauna na 14 odigranih utakmica i postavio NFL rekord.

Te godine Remsi nisu bili šampioni, ali to ne znači da je njihovim uspesima došao kraj.

Nisu bili čudo koje je sevnulo jedne godine. Već naredne godine su sa zdravim Kurtom Vornerom nastavili tamo gde su stali godinu dana ranije i sezonu 2001/02 završili sa čak 14 pobeda.

Imali su najviše jardi pasom, najviše preciznih dodavanja, najviše tačdauna, najviše poena, najviše jardi trčanjem i najviše tačdauna trčanjem. Kada pričamo o napadu oni su postigli S V E.

I kako onda da neko njihov ne bude MVP? Nikako, Kurt Vorner je postao MVP. "The Greatest Show on Turf" je imao šta da kaže, da pokaže koliko su moćni tim iako su godinu ranije završili prerano.

U prvom plej-of meču su ubacili 45 poena Grin Bej Pekersima, da bi kasnije savladali Filadelfiju i ušli u Superboul kao NFC šampioni gde su ih čekali Nju Ingland Patriotsi.

Nova dinastija je rođena te večeri, kada je Tom Brejdi pomogao Patsima da sa 20:17 zahvaljujući šutem Stivena Gostkovskog sruše moćne Sent Luis Remse i okite se šampionskom titulom.

Beliček je uspeo da fizički agresivnom igrom uspori Remse, pa je rođenjem nove dinastije ugašena ova stara...

Sent Luis Remsi su se raspali nakon ovog finala, zahvaljujući agenciji za slobodne igrače, povredama i manjku sreće.

Ipak, postali su revolucionari. Vratili su pas igru u život i pokazali koliko moćna može da bude i koliko kvoterbek sa dobrom rukom može da bude opasno oružje.

Bili su apsolutni vladari lige tokom tri godine, najbolja napadačka igra možda i svih vremena je igrala u dva finala, ali "samo" jednom osvojila titulu.

I ta jedna je bila dovoljna da se sklopi ovakva priča. Priča o šampionu u kog niko nije verovao.

Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu