CAF kvalifikacije: Južna Afrika i pet nepoznatih

Afričke kvalifikacije za Svetsko Prvenstvo 2010. su došle u poslednju fazu. Formirano je pet grupa čiji će pobednici da se pridruže domaćinu Mondijala, Južnoj Africi. Prva faza kvalifikacija donela je nekoliko iznenađenja, pre svega eliminacija Senegala, što je dovelo do nereda u glavnom gradu te države, Dakaru. Prema propozicijama FIFA, domaćin Južna Afrika je takođe igrala kvalifikacije, iako ima zagarantovano učešće, ali zauzimanjem drugog mesta u grupi izgubili su priliku da učestvuju na Afričkom Kupu nacija 2010. godine.

Afrika
Podeli

Za pet mesta na Svetskom Prvenstvu 2010, uz domaćina Južnu Afriku, boriće se 20 ekipa u pet grupa. Kvalifikacije će biti na programu od marta do novembra 2009. godine, gde je grupa A, sa Kamerunom, Marokom, Togoom i Gabonom već dobila naziv ’grupa smrti’. Grupu B formiraju Nigerija, Tunis, Kenija i Mozambik, a grupu C Egipat, Alžir, Zambija i Ruanda. Gana, Mali, Benin i Sudan igraće u grupi D, dok se u grupi E nalaze Obala Slonovače, Burkina Faso, Gvineja i Malavi.

Grupa A: Togo, Kamerun, Maroko, Gabon

Za favorita slovi selekcija Kameruna i pored činjenice da su 'Nepobedivi lavovi' propustili poslednji šampionat. U prethodnim kvalifikacijama su u poslednjem kolu igrali nerešeno sa Egiptom, kao domaćini, a Obala Slonovače je iz tadašnje 'grupe smrti' otišla u Nemačku.

Kamerunski tim ima nekoliko iskusnih i uglavnom poznatih igrača evropskih klubova (Eto'o, braća Song, Džeremi, Vebo, Makun, Kameni, Bajki) a povremeni reprezentativac je i član beogradskog Partizana Aleksis Ngambi. Selektor Oto Pfister vodio je Togo u Nemačkoj 2006. godine.

"Grupa je svakako veoma jaka. Mi smo favoriti, ali to ne znači previše. Togo ima dvojicu ili trojicu odličnih fudbalera, Maroko veliki potencijal i sjajnog trenera, a Gabon je nedavno pokazao svoju moć i sposobnosti. Moraćemo ozbiljno da se pripremimo," rekao je posle žreba Pfister.

Za nekadašnje četvrtfinaliste SP (1990, Italija) i tim koji je od prvog nastupa (1982, Španija) dostojno reprezentovao afrički fudbal najozbiljniji rival bi, na papiru, trebalo da bude selekcija Maroka.

Fudbaleri iz Maroka nisu na velikoj ceni u Evropi poslednjih godina, a članovi francuskih učesnika Lige šampiona Erbati (Olimpik Marsej) i Šamak (Bordo), Nabil El Žar koji sreću traži u Liverpulu, kao i Nansijev kvartet Uadu, Baser, Zerka i Hađi poznatiji su deo tima koji vodi Francuz Rože Lemer.

Ekipa Togoa izgubila je sva tri meča u Nemačkoj ali nije ostavila toliko loš utisak. U međuvremenu nema novih zvezda, Emanuel Adebajor je daleko najpoznatiji, igrač Aston Vile Mustafa Salifu i Nimombre, sada član rumunskog Otopenija, imaju uz Adebajora najviše nastupa u dresu reprezentacije.

Gabonce vodi Alan Žires, nekadašnji prvak Evrope u dresu Francuske, a mlada ekipa pojačana je Kuzanom iz Hal Sitija, najefikasnijim fudbalerom u kvalifikacijama. Ostatak tima igra u Gabonu ili u slabijim klubovima Zapadne Evrope, a zanimljivo je da Žires računa na internacionalce iz Izraela, Mađarske, Gruzije, Belorusije i sa Islanda.

Grupa B: Nigerija, Tunis, Kenija i Mozambik

Nigerija se svakako nameće kao favorit u svojoj grupi B finalne afričke runde kvalifikacija za Svetsko Prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi. “Super orlovi” su jedina ekipa koja je osvojila maksimalan broj poena u prethodnoj fazi kvalifikacija. Oslanjajući se na igrače kao što su Džon Obi Mikel, Obafemi Martins i Nkvankvo Kanu, Nigerija svakako ima vrlo talentovan i ambiciozan tim. Ipak, ono što može da brine navijače Nigerije jeste budućnost aktuelnog selektora Šaibua Amodua, kao i povremeno neodazivanje pojedinih igrača koji igraju u Evropi za bitne mečeve njihovog nacionalnog tima.

Sa druge strane, Tunis će pokušati da četvrti uzastopni put obezbedi učešće na Svetskom Prvenstvu i, iako su se razišli sa bivšim selektorom Francuske Rožeom Lemerom i angažovali Portugalca Umberta Koelja da ga zameni, Tunižani odišu stabilnošću i disciplinom.

Nigerija je svakako najbolji tim ove grupe na papiru, pogotovo u fizičkom i tehničkom aspektu. Zapadnoafrički "orlovi" svakako su naučili lekciju iz prethodnih kvalifikacija za SP u Nemačkoj 2006. i ovaj put će dati sve od sebe da sve njihove zvezde budu okupljene za svaki kvalifikacioni meč. Nigerija je prošla kroz nekoliko teških perioda od 1994. kada su se probili na svetsku fudbalsku scenu. Stiče se utisak da su sada na pravom putu, idealno balansirajući između mladosti i iskustva. Takođe, u svojim redovima imaju neke veoma nadarene igrače, kao što su Taje Taivo i Džon Obi Mikel.

Tunis je avgusta 2008. godine angažovao Umberta Koelja kao naslednika Francuza Rožea Lemera, koji je uspeo da ekipu iz severne Afrike dovede u finalnu rundu kvalifikacija, posle remija 0:0 sa Burkinom Faso u gostima. "Orlovi iz Kartagine" svakako imaju impresivan pedigre, s obzirom da su bili četvorostruki učesnici Svetskog Prvenstva (1978, 1998, 2002 i 2006.). Pored toga, njihovi igrači sakupljaju iskustvo nastupajući za klubove iz Evrope. Tunis zna kako da osvaja poene i da igra oprezno u gostima, tako da će svakako biti glavna pretnja favorizovanim Nigerijcima.

Ono što najviše povezuje Mozambik i fudbal jeste što je to što je tamo rođena jedna od najvećih fudbalskih zvezda svih vremena, legendarni Euzebio, koji je nastupajući za Portugal, Svetsko Prvenstvo 1966. u Engleskoj završio kao najbolji strelac takmičenja. Bliska kolonijalna povezanost sa Portugalom odvela je mnoge igrače iz Mozambika u zemlju iberijskog poluostrva, gde nastupaju za domaće klubove.

Protivnici nikada ne znaju šta mogu da očekuju od veoma nekonzistentne Kenije i upravo je ta nepredvidivost ono što ih čini opasnima. Ipak, pod komandom lokalnog trenera Frensisa Kimanzija, Kenija je uspela da se kvalifikuje u poslednju rundu i Denis Olijeh i ostatak ekipe, konačno su uspeli da nastupe kao tim i da pokažu neku doslednost. Kod kuće imaju stoprocentan učinak i definitivno mogu da predstavljaju pretnju ostalim ekipama.

Grupa C: Egipat, Alžir, Zambija, Ruanda

Dve sile sa severa, Egipat i Alžir, kao i selekcije Zambije i Ruande igraće u grupi 'C' .

Egipćani važe za favorite grupe, i ako najuspešnija fudbalska ekipa kontinenta, šestostruki prvak Afrike i učesnik dva šampionata sveta (1934. i 1990) ne bude među 32 odabrana tima 2010. godine, biće to njihova krivica. Šetnja poslednjeg pobednika KAN kroz prvi krug kvalifikacija bila je očekivana, a u ekipi koju vodi domaći trener Hasan Šehata ima više fudbalera egipatskih klubova nego internacionalaca. Samo šestorica internacionalaca su standardni reprezentativci, ostale igrače daju domaći klubovi, čak osam egipatskih ligaša imaju reprezentativce.

Prva zvezda je prvotimac Borusije iz Dortmunda, Mohamed Zidan, veteran Mido iz Midlsbroa je povređen ali su još dva člana premijerligaša u najboljih 11, Midov klupski drug Šavki i igrač Vigana Zaki.

Kapiten ekipe je Ahmed Hasan, čovek koji sa 145 igara u dresu 'Faraona' ima dve misije, da ih odvede na SP ali i da stigne sadašnjeg egipatskog i svetskog rekordera po broju nastupa u reprezentaciji, Hosama Hasana (169 utakmica).

Nekada opasna i u svetu cenjena ekipa Alžira danas je samo prosečan predstavnik svog kontinenta. Tamošnji ljubitelji fudbala sa setom pričaju o danima kada je pobeđena Zapadna Nemačka na SP 1982. i još uvek se ljute na Germane koji, komšijski, odlučili da Alžir ne ode u drugi krug tog prvenstva sveta. Tim vodi domaći trener Rabah Sadan, Ziani iz marsejskog Olimpika, fudbaleri Rendžersa Bugera i Hemdani, Portsmutov Belhadj, Jahia iz Bohuma, kao i nekolicina članova francuskih prvoligaša i drugoligaša (Mansuri, Saifi, Zarabi) okosnica su selekcije Alžira.

Najveći problem selekcije i fudbalskog saveza je, reklo bi se, potpuni manjak strpljenja. Selekcija Alžira igrala je na dva prvenstva sveta, jednom bila prvak Afrike, jednom vicešampion, a od 1963. godine na klupi reprezentacije smenila su se 34 čoveka. Od početka 2000. godine do danas stručni štab reprezentacije menjan je 13 puta, a sedamnaestorica trenera iz pet zemalja sedeli su na klupi Alžira u tom periodu.

Tim Zambije predvođen Francuzom Renarom građen je od ekipe koja je na SP za igrače mlađe od 20 godina 2007. pokazala potencijal, a grupu mladih Zambijaca koji igraju u tamošnjoj ligi jačom i iskusnijom čine petorica internacionalaca. Kris Katongo iz Arminije i njegov brat Feliks, igrač Šaterua, kao i Isak Čansa iz Helsinborga imaju pristojnu cenu na svetskom tržištu igrača, ostali su samo talentovani. Najperspektivniji igrač je, prema tvrdnjama afričkih medija, sedamnaestogodišnji fudbaler Makabija iz Tel Aviva, Emanuel Majuka.

Tim Ruande je potpuni autsajder ali je hrvatski trener Branko Tucak već sada slavljen kao čovek koji je prvi put selekciju te zemlje, razorene građanskim ratom, doveo 'na korak' od završnog turnira Svetskog prvenstva. Pre Tucaka ekipu je vodio Ratomir Dujković a u sadašnjem timu su fudbaler kiparske Omonije Ndikumana, Karekezi iz norveškog Ham Kama, Munjanaza iz Žerminala Beršot, igrač švedske Landskrone Bobo Bola, kao i dvadesetak momaka iz lokalnih klubova.

Grupa D: Gana, Benin, Mali, Sudan

“Crne zvezde” Gane će se u kvalifikacionoj grupi D suočiti sa dve nadolazeće fudbalske sile, Beninom i Malijem. Pored toga, za protivnika će imati i krajnje nepredvidivi Sudan, tako da će učesnici Svetskog Prvenstva u Nemačkoj 2006. imati veoma težak posao. U Nemačkoj, Gana je bila jedina afrička reprezentacija koja se plasirala u drugu rundu takmičenja, ali ovaj put će morati da budu još bolji ukoliko žele da obezbede plasman na finalni turnir u Južnoj Africi. Gani će se suprotstaviti reprezentacija Malija, koja ima ogroman potencijal, kao i Benin koji je u poslednje vreme napredovao velikim koracima. Sudan se takođe polako vraća na fudbalsku mapu sveta učešćem na Afričkom Kupu Nacija početkom godine, posle nekoliko decenija pauze, a sada se nalaze i među 20 poslednjih kandiata za učešće na SP 2010.

Realno je očekivati da će Gana ponovo stići do finalnog turnira, ali da bi uspeli u tome, postoji nekoliko stvari u timu koje treba prethodno srediti. Gana se i dalje muči zbog nedostatka dokazanog strelca i najviše se oslanja na formu najbitnijih igrača kao što su Mikael Esijen i kapiten Džon Mensa. Ovaj par, zajedno sa centarforom Rena Asamoa Gvajanom, imao je problema sa povredama, čime je potencijal Gane oslabio. Takođe postoje problemi i na golmanskoj poziciji, kao i da li će Stiven Apija ikada uspeti da se u potpunosti oporavi od povrede kolena zbog koje je pauzirao godinu dana.

Mali bi mogao da bude iznenađenje u kvalifikacijama Afričke zone za SP, gde tim predvode tri superzvezde, Mamadu Dijara, Sejdu Keita i Frederik Kanute, koji insipirišu ostatak ekipe gde se nalazi i jedan Mohamed Sisoko. Selektor Malija je bivši kapiten Nigerije Stiven Keši, koji je svoju zemlju predvodio do njegov prvog učešća na Svetskom Prvenstvu, u SAD 1994. godine, tako da svakako zna šta je sve potrebno da bi se došlo do Mondijala.

Za Benin nastupa generacija mladih igrača koja se takmičila 2005. na Svetskom prvenstvu za igrače ispod 20 godina i oni sada čine kičmu uspešnog tima. Golovi Razaka Omotojosija i kreativnost Stefana Sesenjona su osnova svih fudbalskih želja i ambicija ove male zemlje. Benin bi inspiraciju mogao da potraži i kod svojih komšija, Togoa, koji je iznenadio sve fudbalske stručnjake kvalifikacijom na SP u Nemačkoj 2006. godine.

Poslednjih godinu dana za Sudan bili su prilično uspešni. Najbolji klub iz te zemlje, Al Hilal, stigao je do polufinala afričke Lige Šampiona prošle godine, posle čega se nacionalna selekcija plasirala na Kup Nacija. Kapiten ekipe Haitam Mostafa pokušaće da inspiriše ostatak ekipe da iskoriste dobru formu i naprave iznenađenje plasmanom na finalni turnir u Južnoj Africi.

Grupa E: Obala Slonovače, Burkina Faso, Gvineja, Malavi

Da bi se drugi put zaredom plasirali na završni turnir reprezentativci Obale Slonovače moraće da budu uspešniji od severozapadnih komšija iz Burkine Faso, odnosno istočnih, Gvineje i selekcije koja, pred početak završne faze kvalifikacija, slovi za potpunog autsajdera, Malavija.

Bez dvojice iz kategorije najvećih aduta i najzvučnijih imena, Didijea Drogbe i Abdelkadera Keite 'Slonovi' su lako prošli prvu fazu takmičenja, a igrač Arsenala Kolo Ture neće na teren do kraja godine pa je neizvesno kada će obući narandžasti dres svoje reprezentacije. U grupi u kojoj bi 'morali' da budu prvi imaće dosta posla sa selekcijom Burkine Faso ali je tim koji od ovog leta vodi Vahid Halilhodžić sa Ebueom, Zokorom, Jaja Tureom, Kaluom i Sanogom velika regionalna sila.

Najozbiljniji konkurenti, prema rejtingu i poziciji na rang listi FIFA ali i igrama u kvalifikacijama trebalo bi da budu reprezentativci Burkine Faso.

Portugalac Paulo Duarte ima na raspolaganju jednog fudbalera iz Bundeslige (Pitroipa), po dvojicu koji igraju u prvenstvu Portugalije (Kulibali, Uatara) i Francuske (Kulibali, Dagano), a najzvučnije ime je Kone, napadač rumunskog prvaka Kluža. U duelu sa Tunisom, u prvoj fazi, postigli su dva gola u poslednjih deset minuta i tako dobili tretman ‘vrlo nezgodnog protivnika u završnici’.

Daleko od vrha afričkog fudbala su i ostale dve ekipe u grupi, Gvineju trenira Rober Nuzaret, a selekciju koja je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih bila respektabilan učesnik Kupova Afrike danas predvode veteran iz Seltika, Bobo Balde, kao i nekolicina igrača iz francuskog Šampionata (Mansare, Bangura, Kamara) kao i napadač kijevskog Dinama Ismael Bangura. Zajate iz Hal Sitija novo je ime na spisku potencijalnih reprezentativaca ove države. Status lokalne zvezde ima Feinduno, igrač katarskog Al-Sada.

U prethodnim kvalifikacijama selekcija Gvineje je diskvalifikovana, sada sanjaju plasman na SP ali, pre svega, dobar rezultat i približavanje ekipi Obale Slonovače. Važe za potpuno nepredvidivu ekipu, tim koji može da pobedi mnogo boljeg od sebe kada ‘ima dan’, na prethodna tri KAN igrali su u četvrtfinalima.

Tim Malavija je do druge faze stigao sa prevashodnim ciljem da plasmanom na treće mesto obezbedi drugi nastup na Kupu afričkih nacija.

Kina Piri, lokalac bez internacionalnog iskustva trenira ekipu sastavljenu od fudbalera južnoafričkih prvoligaša i trojice internacionalaca Mvafulirve iz švedskog Norčepinga, fudbalera ruskog Kamaza Kanjende i Čicula iz novog člana nemačke Cvajte, Rot Vajs Alena.

Nažalost, bez Madagaskara

Za kraj, za ljubitelje fudbala na Madagaskaru ali i za sve one koji uživaju kada se komentatori utakmica muče, možda je najveća šteta što selekcija Madagaskara nije uspela da se plasira u sledeći krug kvalifikacija. Poslednju utakmicu odigrali su u sastavu: Raharison, Randriamparani, Randrianarisoa, Rakotondrabe, Voavi, Rabemananjara, Nomenjanahari (Rabenandrasana), Razafindrakoto, Ratsimbayafi, Rajorimanana (Amada), Andriamampionona (Mamihasindrahona).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.