Čavić za B92: "U Pekingu osvajam medalju"

Milorad Čavić, najbolji srpski plivač, za B92 priča o planovima pred Olimpijske igre, o tome kako je uticao na mlade plivače u Srbiji, kakve probleme ima da obezbedi sredstva za pripreme i procenjuje da može da osvoji medalju u Pekingu 2008. godine.

Čavić je rođen u Anahajmu, u Kaliforniji, 1984. godine, a do sada je nastupio na Igrama u Sidneju i Atini. Iza sebe ima dva svetska prvenstva i po dva evropska prvenstva u velikim i malim bazenima i jedan svetski rekord, a na poslednja dva velika takmičenja na kojima je učestvovao, bio je uspešan. Na šampionatu Evrope u Helsinkiju osvojio je dve medalje, jednu zlatnu, a na Svetskom prvestvu u Melburnu završio je finalnu trku na šestom mestu iako je ostvario ukupno treće vreme (u kvalifikacijama).

Miloš Šaranović
Podeli

Diplomirao si i samim tim nemaš više stipendiju, ne plivaš 'o trošku' univerziteta. Kako se snalaziš, kako si trenirao poslednjih meseci?

"Diplomirao sam u maju na Berkliju, konačno sam to uspeo, nakon pet godina. Od juna sam bio na pripremama na Floridi, tamo je bilo super, trenirao sam, i rekao da ću ovog leta učestvovati na Univerzijadi. Ali, kada sam se vratio u Srbiju, primetio sam da imam probleme sa leđima, tako da sam odlučio da napravim malu pauzu, da bih mogao što pre da se vratim i normalno treniram."

Olimpijske igre u Pekingu su prvo veliko takmičenje za koje ti imaš dovoljno vremena, nemaš više ispitne rokove i obaveze oko fakulteta, sada bi mogao da se potpuno posvetiš plivanju.

"Tako je, na to sam i mislio. Ja sam čak planirao da nastavim školovanje, ali sam na kraju odlučio da bih ipak želeo da se ove godine posvetim plivanju i spremim za Peking, pošto verujem da tamo imam šanse da napravim uspeh."

Na prethodnom Svetskom prvenstvu finalnu trku na 100 metara delfin stilom završio si na šestom mestu. Gde si trenutno na svetskim listama i da li je rezultat iz Melburna tvoj krajnji domet?

"Na listama sam rangiran kao treći na svetu. Prošle godine sam imao pauzu od četiri meseca, počeo sam da trenirama tek u avgustu. Kao što znate u Helsinkiju sam opet postao evropski šampion. Ono što ljudi ne znaju je da sam se posle vratio na Berkli da položim neke ispite, dve nedelje nisam trenirao. Tek posle toga sam došao u Beograd, ali opet nisam trenirao dve nedelje. Van vode sam proveo mesec dana, i tek u januaru sam počeo da se pripremam za SP. Imao sam dva meseca treninga, i uspeo sam da postignem uspeh u Melburnu. Zato sam optimista pred Olimpijske igre, imaću celu godinu da se pripremim, da obnovim kondiciju, i usavršim i one najmanje stvari koje mi trebaju da budem potpuno spreman."

Sada sve što radiš sam plaćaš, nemaš više stipendiju i podršku univerziteta. Da li imaš ideju ko bi mogao da ti pomogne da nastaviš da kvalitetno treniraš i koliko misliš da 'košta' tvoja medalja?

"Pre maja mi je sve troškove pokrivao univerzitet. Oni rezultati koje sam doneo Srbiji zemlju nisu ništa koštali, može se reći da sam džabe plivao za Srbiju. Sada, na žalost, više nisam u mogućnosti to da radim, pošto sve plaćam iz svog džepa. Nisam siguran od koga bih mogao da dobijem sponzorstvo, od neke srpske državne ili privatne firme sigurno, a računam da bi me pripreme koštale oko 60.000 evra."

Postoji praksa da sportisti iz zemalja koje nemaju dobre uslove i ne pružaju dovoljnu materijalnu pomoć za pripreme napuste takmičenje za zemlju i jednostavno plivaju 'pod nekom drugom zastavom'. Da li si razmišljao o tome?

"Nikad nisam mislio o tome. Amerikanci su mi prišli pre godinu dana, ponudili da plivam za njih, ali sam odbio. Još na početku karijere rekao sam da ću plivati za Srbiju. Ove godine vidim neke lepe promene u našem plivanju. Voleo bih da kažem da sam imao neki uticaj na Ivana Lenđera, ali on je iz Zrenajnina, i sve što je ostvario, uradio je sam sa trenerom. Ali vidim se neke male promene, i to su realno pozitivne stvari, što mi se mnogo sviđa, i želim da pokušam i ostvarim što bolji rezultat u Pekingu."

Lenđer bi mogao uz tebe da trenira, što bi značilo da se predstavnik još mlađe generacije približi svetskom vrhu. Da li vidiš mogućnost formiranja nekakvog tima?

"Ne znam da li bismo mogli stalno da treniramo zajedno, bilo bi super da on dođe u Ameriku i trenira sa mnom, ali on sada završava gimnaziju, mora da ostane ovde do studija. Ja sam prošlih pet godina studirao na Berkliju, i vidi se da se može trenirati i studirati u isto vreme. Voleo bih da treniramo zajedno, ali moj život je trenutno tamo, dok je njegov ovde. Mnogo mi se sviđa što je on bolji nego što sam ja bio u njegovim godinama. Bilo bi dobro kada bi mogao da u daljoj karijeri trenira u Americi, tamo postoje svi uslovi za to."

Kako izgledaju tvoje ili Ivanove pripreme kada se uporede sa onim što trenutno rade američki plivači? Kolike su razlike?

"Ova faza je drugačija za mene. Ne može se uopšte porediti ono što mi radimo i ono što oni rade. U Americi postoje odlični uslovi, termini u bazenima ili teretani kada plivači požele, i trenere na raspolaganju. Sviđa mi se što je Ivan uspeo da napravi tako dobre rezultate samo preko onoga što je radio u Srbiji."

Kada bi se desilo da Olimpijski komitet pomogne, ako bi se našli odgovrajući sponzori, tebe čekaju ove godine Evropsko takmičenje u malim bazenima, zatim Evropsko u velikim, pa Svetsko u malim sledećeg proleća. Šta misliš, kakve bi rezultate mogao da postigneš na tim takmičenjima pre Pekinga?

"Žao mi je da kažem, ali ako ne budem imao bolju finansijsku podršku, moraću da se skroz ozbiljno pripremam za Evropsko prvenstvo u decembru da bi dobio nagrade i mogao da živim. Naravno da očekujem dobre rezultate u Mađarskoj u decembru, ali sam siguran i da ću opet dobro plivati u na ostalim prvenstvima. To bi značilo da bih morao da ostanem u punoj kondiciji sve vreme. Bilo bi dobro da mogu da uzmem mali odmor tokom sezone, nije lako izdržati taj tempo."

Ako bi se svi uslovi stekli, šta misliš, šta bi se dogodilo u Pekingu?

"Sa onim što sam sad uradio u Melburnu, sasvim sam siguran da ću biti u konkurenciji za medalju. Imao sam treće najbolje vreme na svetu ove godine, i u srcu osećam da ću sa godinu dana priprema moći da idem samo napred od tog rezultata. Ubeđen sam da ću osvojiti medalju."

Đurđa Bjedov je osvojila dve olimpijske medalje za tadašnju SFRJ 1968. godine. Poslednjih decenija svaki plasman u polufinale nekog predstavnika Jugoslavije ili Srbije i Crne Gore na velikim takmičenjima smatran je uspehom, a Milorada Čavića, čini se, od olimpijske medalje deli dvanaest meseci rada i povoljni uslovi. On je odlučan da se dobro priprema, a prepreka su 60.000 evra. Bilo bi sasvim pogrešno da se olimpijska medalja izgubi zbog toga što taj novac ne može da se obezbedi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.