Novak Đoković

Novak Đoković i teorija velikih brojeva

Centimetri su praktično delili Novaka Đokovića od eliminacije još u osmini finala turnira u Majamiju. Aleksandr Dolgopolov imao je šansu za dupli brejk u drugom setu, taj poen imao je težinu meč lopte, ali Novak nije paničio – izgradio je poen i smestio insajd-aut forhend na liniju. Spasao je još jednu brejk loptu insajd-in forhendom, preokrenuo taj meč, a onda dobio i još tri za svoj 51. trofej u karijeri.

Saša Ozmo
Podeli

Nekoliko puta tokom turnira Novak je izjavio da nije “mentalno svež“, što se može protumačiti kao eufemizam vrhunskog sportiste za “ne uspevam da se motivišem“. I zaista, pred Đokovićem je naporna sezona na šljaci i kulminacija prvog dela sezone sa dva Gren slem turnira, tako da poraz na Floridi ne bi nosio preveliku težinu.

Đoković je bio nekarakteristično nervozan tokom celog turnira. I ranije smo viđali da Novak vikne, opsuje, slomi reket, ali sada se stekao utisak da je bio posebno nestrpljiv. U meču sa Dolgopolovom čak mu je i oduzet poen zbog dve opomene, što ne pamtim da mu se dogodilo u karijeri.

Prvi servis, koji je ove godine veoma pouzdan i postao je oružje kojim osvaja mnogo lakih poena, tokom najvećeg dela turnira nije funkcionisao kako treba, pa je Đoković za poene morao više da se muči, da ’kopa’.

Slično kao u Monte Karlu pre dve godine, Novak je turnir počeo bezvoljno, nedovoljno odlučno, pa se u određenim periodima meča mučio sa slabijim rivalima, Kližanom i Darsisom, dok je sa Dolgopolovom bio na ivici eliminacije. Usledilo je podizanje forme, mada je uspona i padova bilo i u meču sa Fererom i u finalu sa Marijem.

Uprkos napetosti, brojnim oscilacijama u igri i generalno negativnom utisku koji se nadvijao nad njegovom igrom u Majamiju, Novak Đoković uspeo je da podigne trofej i da pri tom četiri seta dobije 'sa nulom'. To znači samo jedno – osvojio ga je najvećim delom na autoritet najboljeg na svetu i na to što sa njegovim tzv. 'baznim' nivoom igre malo ko može da se meri. A kada se Masters 1000 turniri osvajaju na taj način, onda se s pravom može govoriti o obrisima dominacije slične onoj koju smo videli 2011. godine.

Đokovićeva mentalna nadmoć bila je najočiglednija u finalu sa Endijem Marijem. Škot je na startu bio rešen da nešto promeni posle šest uzastopnih poraza od Novaka – zaigrao je znatno agresivnije, poput tigra je napadao svaki drugi servis rivala i kontrolisao je najveći broj poena oteravši Đokovića iza osnovne linije.

Ipak, iako je dva puta imao prednost brejka, Mari nijednom nije uspevao da ga zadrži, a u taj brejku mu se ruka potpuno stegla – tri puta je lopticu poslao u mrežu, a dva puta u aut, pri tom su svi ti udarci bili ’obični’, nije bio pod velikim pritiskom sa Đokovićeve strane.

Psihičko preimućstvo bilo je još očevidnije u načinu na koji su se obojica izborili sa fizičkom krizom, koje su neminovne u meču na 30 stepeni sa velikom vlažnosti vazduha (usput, da li je bio toliki problem pomeriti finale za neki podnošljiviji termin?).

Novak je u drugom setu delovao istrošeno, neretko je kasnio za pola koraka i servis ga nije služio, ali se svim silama održavao na površini, čak je u ranoj fazi seta imao i četiri brejk lopte. Neminovno je na kraju došlo – u poslednjem gemu odlutao je i prepustio set rivalu, ali posle deset gemova iznurujuće borbe.

Suprotni odgovor na fizički pad dao je Mari u odlučujućem setu. Izgubio je svežinu posle pretrpljenog brejka u prvom gemu i noge ga nisu slušale kao u dotadašnjem delu meča. Đoković je malo pojačao pritisak, a Škot je momentalno potonuo – loptice su lelujale na sve strane i meč je odlučen u roku od petnaestak minuta.

Osim psihičke strane, u meču sa Endijem do izražaja je došla Novakova veća raznovrsnost pri servisu. Obojica su bili pod uticajem vrućine i imali su nizak procenat prvog servisa, ali Novak ima više opcija na raspolaganju – slajs i kik servisom nije gubio na ubojitosti, a pri tom je čuvao snagu. Upravo je zahvaljujući takvim servisima Đoković potvrdio brejk u trećem setu, što je bio jedan od prelomnih trenutaka u meču.

U ovom trenutku Novak na ATP turu nema istinskog suparnika. Činilo se u Indijan Velsu da je Rafael Nadal na pravom putu, ali nervozni poraz od Verdaska otvorio je nove sumnje. Ipak, sledi sezona na šljaci i Španac će verovatno postepeno dizati formu, kao što to obično čini.

Federer je na šljaci neuporedivo manje opasan nego na ostalim podlogama, a mlađa generacija ne igra onako kako se očekivalo – Nišikori i dalje oscilira, Raonić se prečesto zaglavi u jednoličnosti svoje igre, a Dimitrov menja tehniku i u procesu je traženja lepka koji bi bez sumnje izvrsne delove njegove igre sastavio u koherentnu celinu.

Srpski teniser osvojio je sva tri velika turnira u dosadašnjem delu sezone (Australijan open, Indijan Vels i Majami), a trijumfom nad Marijem postavio je novi rekord – deset uzastopnih pobeda u Masters finalima, počevši od Šangaja 2012. godine.

Posle Đokovićeve titule u Majamiju, u glavi mi se rodila interesantna zamisao i nadam se da ću uspeti na pravi način da je prenesem na papir (dobro, na ekran). Prema teoriji velikih brojeva, kiks na nekom od velikih turnira mora negde da se dogodi, ali Đoković je u Majamiju ’prevario’ tu teoriju. U okviru nje, Majami će mu se zavesti kao “poraz“, pošto je maltene sve preduslove za kiks ispunio.

Sve osim čelične volje i aure velikog šampiona.

Saša Ozmo (ozmo_sasa)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.