Na radaru: Zvezdin oproštaj

Fudbaleri Crvene zvezde okončali su remijem sa Černomorecom svoju evropsku priču.

Kao i na posle prethodne utakmice istih rivala, mi ćemo analizirati učinak aktera meča.

Posle sasvim solidne partije u Odesi, gde su početničke greške odbrane donele nerealno veliku prednost Černomorecu, Zvezda je dominirala na Marakani (8-1 šutevi na gol, 17-7 ukupno, 13-0 korneri), ali je serija propuštenih prilika na kraju skupo koštala.

Podeli

Ključni detalj meča bez dileme je promašeni penal Nenada Milijaša u 45. minutu, idealnom trenutku da se protivnik zabrinut pošalje u svlačionicu.

Utakmica je igrana u nehumanim uslovima, na preko 35 stepeni Celzijusa, i s te strane se svim akterima utakmice mora čestitati na uloženom trudu. Iako je ispadanje samo po sebi razlog za razočaranje, Zvezda u ovom meču nije podbacila, a njen neuspeh je posledica realnog stanja stvari.

Kako i zašto se dešava da klub koji je 15 puta igrao evropsko proleće iz godine u godinu ne uspeva da eliminiše nijednog protivnika koji je formalno makar i minimalno jači, dok to rivalima iz domaće lige ponekad uspeva (Partizan protiv Njukasla, Anderlehta, Vojvodina protiv Burse), posebna je tema koja zahteva analizu većeg broja faktora od utisaka sa jedne utakmice sadašnjeg tima.

Činjenice da je drugi, bolje rangirani predstavnik Ukrajine ispao od albanskog kluba, da će u plej ofu za Ligu Evrope igrati Estonci, da su penali od istog uspeha delili Islanđane, i da je do sada u evrokupovima ovog leta ispalo više od 20 nosilaca svakako dokazuju da trud i hrabar pristup mogu da nadomeste eventualni manjak kvaliteta.

Novim neuspehom Zvezda od Ukrajinaca lagano pravi nove Francuze – sa timovima iz zemlje Gala crveno-beli imaju šest uzastopnih neuspeha, a sa Ukrajincima već treći (sva tri puta mečevi u Beogradu završeni su nerešeno).

Odbrana je i ovog puta ispadala, malo je nedostajalo da već u ranoj fazi Zvezda primi fatalni gol, ali su ofsajd-zamke funkcionisale mnogo bolje nego u Odesi uhvativši rivale 5 puta u nedozvoljenom položaju. Bitnu ulogu imao je debitant Novak Martinović, koji je doneo sigurnost i ispravljao greške saigrača.

Vezni red je bio daleko najzaposleniji, jer rival nije imao mnogo napadačkih ambicija. Pečnik i posebno Ninković bili su ključni igrači za Zvezdinu igru, ulazili su i u šanse, a u defanzivnoj fazi crveno-beli su prilično često već tu oduzimali loptu rivalu i kretali u nove napade.

Napad se još jednom svodio na jednog prilično izdvojenog igrača, a sreća za Zvezdu je što je to bio večeras raspoloženi Dauda, koji je dobrim građenjem i pravovremenim dodavanjima stvorio nekoliko lepih prilika za saigrače.

Uprkos tome Zvezda nije uspela da postigne gol, iako je imala bar 5 odličnih prilika. Ubojitost bi svakako bila veća da se od početka neko od saigrača našao bliže Daudi. Iako je morala da igra strpljivo i oprezno, ekipa je ponovo do poluvremena imala previše igrača okrenutijih svom nego protivničkom golu. S jedne strane to je razumljivo, jer u sastavu Stojanović nema mnogo napadača, a sa druge je upadljivo da je u Odesi preoprezan pristup koštao ekipu malog broja šansi u prvom poluvremenu.

Više je nego očigledno da se Zvezdinih startnih 11 lagano slažu i da problem neće biti tu, već u činjenici da je klupa više nego kratka, a na nekim pozicijama za prvotimca nema adekvatne zamene. Trener Stojanović najavio je da će klub dovesti još pojačanja, a trenutno se izdvajaju potrebe u napadu i na oba boka.

Neuigranost i nedovoljan nivo taktičke zrelosti i ovog puta su naterali igrače srpskog kluba da u dobrom delu utakmice igra tačno onako kako iskusnijem ukrajinskom klubu odgovara (najmlađi član Černomoreca sa 22 godine bio bi u starijoj polovini Zvezdinog tima). To su stvari na kojima se radi, a pred Slavišom Stojanovićem je još mnogo posla.

Boban Bajković – jedini posao realno mu je bio da ubacuje loptu u igru posle retkih šansi az rivala, jer su Ukrajinci u svakoj od tih situacija šutirali pored gola.

Novak Martinović – debitovao u teškoj utakmici, u kojoj je osim svog posla često morao da ispravlja greške svojih saigrača, najčešće Lazića i Vešovića. Uz to stigao je da preti i posle prekida. Zaradio i dve lakše povrede, ali je srećno prošao sa samo jednim žutim kartonom. Još jedan štoper koji na dolasku u klub deluje kao ozbiljno pojačanje. Ukoliko ne posustane, kao npr. Li Adi i Jovanović, uspeće da ispuni svoj cilj – ostavljanje dubljeg traga u domaćem fudbalu.

Darko Lazić – odabran kao manje problematičan u tandemu štopera iz prethodnih mečeva, Lazić se u više navrata našao u problemu naivnim ispadanjem. Srećne okolnosti su da su rivali retko pretili i da je prisustvo Martinovića pokrilo dosta grešaka svih igrača u neposrednoj okolini. Sada može da sačeka da se u akciju uključe Roberts i Arauho i zauzme mesto na svojoj prirodnoj poziciji desnog beka.

Filip Mladenović – napredovao je u odnosu na prethodne utakmice, veoma se trudio, imao je i nekoliko dobrih akcija (pâs za Pečnika na startu meča, slobodnjak u finišu), ali i dalje prečesto greši. Izostanak Mijailovića osetio se na levoj strani.

Marko Vešović – verovatno još uvek pod utiskom mračnog nastupa u Odesi, gde je bio umešan u sve tri akcije koje su dovele do golova rivala, Vešović je bio atipično preoprezan, često delujući uplašeno. Nedovoljno se priključivao saigračima Pečniku i Kasalici koji su obično išli sami na 2, nekad i 3 rivala. Ovog puta napravio je manje grešaka, a i inače je imao Martinovića da ih ispravi.

Aleksandar Kovačević – „Tenk“ još uvek nema kvalitet da u ovakvoj konkurenciji vlada sredinom terena, ali je i ovog puta uložio veliki trud, trčao i otvarao se. U više navrata pokazao da može da bude opasan i iz prodora.

Nenad Milijaš (do 46’) – jedan dobar dugi pâs i dva odlična centaršuta ne bi bili dovoljni za povoljnu ocenu ni u znatno drugačijoj utakmici. Milijaš je prošao kroz verovatno najtežih 45 minuta u dresu Crvene zvezde, začinjenih naivnim ispadanjem kod najbolje šanse za Černomorec (Antonov u 13. minutu) i povrh svega promašenim penalom. Vrlo brzo ostao bez snage. Postao izrazito nepopularan među navijačima, koji su tražili njegov izlazak, i dobili ga odmah (iz taktičkih razloga, kaže Stojanović).

Filip Kasalica (od 46’) –iznudio slobodan udarac na samoj ivici šesnaesterca, ali osim toga malo primećen i u priličnoj meri znatno odvojen od mesta sa kojeg bi ugrozio gol rivala.

Miloš Ninković – još jednom pokazao da klasom odskače ne samo od ostatka Zvezdinog tima. Jednostavno rešavao situacije 1 na 1, često i 1 na 2, promenama pravca kretanja zbunjivao rivale, slao dobre lopte u prostor, stigao da uđe u najbolju priliku na meču i iznudio penal. Jedan takav igrač nije dovoljan za čuda, ali bi u predstojećoj sezoni njegovo prisustvo u timu moglo da ima ogroman uticaj na razvoj brojnih Zvezdinih tinejdžera i tek nešto starijih igrača. Uticaj na rezultate se podrazumeva.

Vukan Savićević (do 78’) – najbolji igrač iz Odese ovde nije bio blizu takvog učinka. Izuzetno borben, sa ispravnim stavom prema igri, odlično se kretao, konstantno otvarao. Međutim, selekcija pasova bila mu je prilično sumnjiva, a njihovo izvođenje veoma slabo, posebno u drugom poluvremenu. Bar dva puta jedan njegov dobar pâs delio je Zvezdu od izgledne prilike. Veliki potencijal, kako iz kombinacija, tako i udacem sa distance, pored Ninkovića će sigurno znatno napredovati.

Luka Milunović (od 78’) – nekoliko minuta po ulasku dobio sjajnu loptu od Pečnika, ali ni on ni još tri Zvezdina igrača u nastavku akcije nisu uspela da proguraju loptu kroz šumu plavo-crne boje. Tek oporavljen i nedovoljno spreman, na teren je izašao kad je ekipa već sasvim izgubila snagu u nehumanim uslovima.

Nejc Pečnik – vrlo slabu partiju iz Odese u potpunosti je ostavio iza sebe. Od neočekivanog uletanja iza odbrane u šestom minutu držao je tempo Zvezdinog pritiska. Vrlo mu je teško uzeti loptu, čak ni kada je na zemlji, a upornošću je sâm izgradio akciju koja je rezultirala penalom. Brojni upotrebljivi pasovi u završnoj trećini i odrađivanje ozbiljnog posla u defanzivi nekako su promakli mnogima koji su pratili ovaj meč. Utisak je da će Slovenac biti jedan od brojnih stranih igrača čiji će učinak neopravdano biti umanjivan u domaćoj javnosti. Ni prvi, verovatno ni poslednji put u Zvezdi.

Abiola Dauda (do 67’) – ako je u Odesi pomogao Zvezdinom uspostavljanju kontrole u drugom poluvremenu, u Beogradu je od samog starta bio među najboljima na terenu. Ostavljen daleko od svih saigrača, često izložen naizmeničnim skok duelima sa višim od sebe štoperima i golmanom rivala, Nigerijac je toliko puta primio loptu i odigrao je idealno za saigrače, stvarajući većinu šansi svojim saigračima. Hronično mu nedostaje partner u napadu, koji bi koristio njegovo odlično građenje, ali i koristio njegovu startnost za lopte u prostor. Zvižduci koji su ga ispratili sa terena najbizarniji su detalj utakmice, bez ikakve dileme.

Stefan Mihajlović (od 67’) – ušao u igru u poslednjoj četvrtini, nekoliko puta jednostavnim rešenjima otvarao prostor saigračima, posebno na krilu. Nedovoljno iskorišćen.

Slaviša Stojanović– Teško je postaviti stvari realno posle ova četiri meča. Trener koji je odrastao u Sloveniji obeležio je na veče utakmice mesec i po na klupi Zvezde, a ni izbliza nije dobio sve sastojke obećanog tima koji treba da napadne titulu. Manevarski prostor u drugom meču bio mu je tek nešto veći – dolazak Martinovića i povratak Mihajlovića, nasuprot povredi Mijailovića. Otud tako malo promena u odnosu na prethodne utakmice. Prva izmena bila mu je iznuđena, kod druge i treće presudio je umor igrača. Ako je posle prvog meča sezone sa IBV rečenica kako „sezona kod nas nije još počela“ mogla da se razume, vreme je sada isteklo. Do prvog ligaškog gostovanja u Ivanjici ostala su samo dva i po dana, a na dolasku uprava je Stojanoviću saopštila da je titula u JSL apsolutni prioritet i obaveza. Za titulu su potrebne pobede, za koje su potrebni golovi. Zvezda je u 4 meča postigla 3, Vojvodina je toliko dala u Bursi, a na svih 6 mečeva ukupno je tresla mrežu 17 puta.

Uprava FKCZ – O ovome smo već pisali posle prvog meča. Prespavani jun, bez trenera i pojačanja koštao je crveno-bele plej ofa za Ligu Evrope, u kojem ne bi bili nosioci za samo jedno mesto (14 od potrebnih 15 bolje rangiranih timova ispalo u drugom i trećem kolu). Ova sezona potire onu 2008/9, kada je beogradsku ekipu na gol u gostima izbacio APOEL, pa je Zvezda prvi put u istoriji evrosezonu završila u avgustu, što je posle toga postalo pravilo. Te godine Zvezda nije izbacila nikoga.

Černomorec – Doveden u idealnu poziciju serijom suicidnih poteza Zvezdine odbrane u Odesi, ukrajinski klub je potvrdio da je u odbrani svog gola veoma kvalitetan. Bunker „Mornara“ pre 10 dana je jedva i samo uz mnogo sreće probio i najbolji tim istočne Evrope Šahtjor, a Zvezda je u tim okolnostima stvorila sasvim pristojan broj prilika. Nedostatak kvaliteta (posebno golman kojem su u oba meča mnoge intervencije bile nesigurne) nadoknađivali su kvantitetom, posebno u finišu, kada su napravili pravi zid pred golom. Lišeni pomoći mozga ekipe - Oleksija Gaja – gosti su napadali retko i ograničenim sredstvima, u drugom poluvremenu najčešće sa samo dvojicom, ali su i tako došli u nekoliko prilika. Posle serije iznenađenja u drugom i trećem kolu, za dlaku ušli u šešir nosilaca za plej of (prvi iznad crte), pa imaju realne izglede da stignu do grupne faze LE.

Artur Soareš Dijaš – Ako bi u fudbalu postojala institucija pretplaćivanja na sudije, Portugalac je ispunio sve uslove da ga Zvezda od UEFA traži za svaki svoj meč. Momak koji u rodnoj zemlji već vodi najveće derbije pokazao je visoku klasu i otpornost na pritiske – gostima je bar 5 puta nonšalantno mahnuo da ustanu posle teatralnih padova, a u nekoliko navrata ga krik sa tibina nije naterao da dosudi faul za Zvezdu, ako bi onprocenio da ga nema: Posle niza arbitara lakih na kartonima, koji su mučili srpske klubove ovog leta, Soareš je pokazao kako se posao radi – ako nema preoštre igre i bezobrazluka, nema potrebe ni za brojnim opomenama. Tokom 90 minuta imao je dve ključne odluke – penal za Zvezdu (na centru bi ovakav start sigurno bio kažnjen faulom), i odluka da Martinoviću ne pokaže drugi žuti. U obe situacije presudio je u Zvezdinu korist.

Navijači – Na početku je većina od 40 hiljada okupljenih grmela kao u najboljim danima. Kako sa terena nije stigao očekivani odgovor podelili su se upadljivo na dve grupe (prvi put posle mnogo godina) – sever sa jedne (u daljoj priči Delije), zapad i istok sa druge (u daljem toku Zvezdaši). Nijedna se nije proslavila.

Zvezdaši – Obrušavanje na kapitena posle promašenog penala poslednja je stvar koja je već uzdrmanom Zvezdinom timu bila potrebna. Ako je za takvo ponašanje bar povod bio jasan, masovni zvižduci Abioli Daudi kada je izlazio su naprosto šokantni. Možda oni koji su zviždali prate fudbal redovno, zaključci koje donose teško da mogu da budu ispravni, osim ako zvužduci nisu bili upućeni treneru Slaviši Stojanoviću koji je u 67. minutu odlučio da zameni do tada možda i najboljeg pojedinca u svojim redovima.

Delije – Do poluvremena je sve bilo u redu, ali od samog starta drugog dela, kad je igračima bila najpotrebnija podrška, sever se isključio. Dobra trećina drugog poluvremena posvećena je pravno-političkom sukobu sa jednim za ovu utakmicu irelevantnim političarem, što je do te mere bilo neprimereno trenutku, da su istok i zapad počeli samostalno da navijaju za Zvezdu. Ta samodovoljnost severa već dugo zbunjuje ostatak stadiona, jer je utisak da se na glavnoj tribini uopšte ne prati utakmica. Večeras su viđena dva komična momenta, kada se orilo „sve bih dao ja za gol“ dok Ukrajinci izvode slobodan udarac iz zone šuta, i kada je sever zapevao „Kaćušu“, omiljenu pesmu ruskih vojnika, na meču sa klubom iz grada koji je dugo bio sedište ruske flote i gde se većina stanovništva oseća Rusima. Do kraja utakmice atmosfera je potpuno ubijena, što je olakšalo posao ukrajinskom bedemu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.