Polusezona Partizana – daleko je proleće

Bez obzira što iza sebe ima decenijsku dominaciju u našoj košarci, Partizan je skoro svaku sezonu počinjao od nule. Tako je bilo i ove, ali crno-beli nikad u ovom veku nisu bili u tako teškoj situaciji kao na ovoj polusezoni.

Problemi sa finansijama, povrede, kasno kompletiranje ekipe, pa i nedostatak sreće u nekoliko navrata, sve je to uticalo na najbleđu jesen u Humskoj u poslednjih desetak godina.

Polovičan učinak na 14 mečeva u ABA, nekoliko neočekivanih poraza, te epozodna uloga u Evrokupu, jeste ono što su crno-beli ponudili vernim navijačima.

Eliminacija iz Evrope je možda baš ono što je trebalo ovom timu, koji očigledno nije imao dovoljno vremena da pronađe svoj ritam.

Utisak je da je Partizan pokazao nedovoljno, posebno protiv na papiru „lakših“ rivala, kao što su Krka, Igokea i Zadar, ali daleko je proleće i borba za trofeje.

Podeli

Duško Vujošević imao je poprilično vezane ruke kada je pravio tim za ovu sezonu, što je bilo očigledno u prvih nekoliko meseci, ali mu je povratak Milosavljevića, Mačvana i Pavlovića dao jednu od jačih linija u ligi.

Povrede su umnogome onemogućile Vujoševića da u potpunosti iskoristi potencijal koji je dobio njihovim dolaskom, ali on ne sme ostati neiskorišćen i u drugom delu sezone, kada će Partizan biti rasterećen neigranjem u Evropi.

Bez obzira na bledu predstavu u protekla tri meseca, niko ne može niti sme da otpiše crno-bele kada je u pitanju borba za Evroligu i titule. Prvih desetak dana 2015. mogli bi da budu prelomni.

Mučan start, Pavlović vratio nadu

Šta očekuje navijače ove sezone najavio je uvodni mesec oktobar. Crno-beli su uz dosta muke slavili na premijeri sezone u Mađarskoj, nakon čega je usledio poraz od Krke u Pioniru koji je najavio agoniju.

Mučio se srpski šampion u svakom meču, kako u odbrani tako i u napadu, bio nemoćan protiv Cedevite, Lijetuvos Ritasa, Union Olimpije, Banvita, da bi tek bleda pobeda nad Metalcem posle preokreta sprečila potpuni sunovrat.

Međutim, tri teška gostovanja i novi porazi skoro su dotukli crno-bele, ali je meč u Volgogradu najavio bolje sutra. Propustio je Milenko Tepić šansu da donese veliku pobedu svom timu, ali je ta šansa da se pobedi nezgodni ruski tim dala iskru Partizanu.

Kao da su se crno-beli tada naglo probudili, te laganim trijumfima nad MZT-om, Asesoftom i Levskim vratili se u život. Pobeda nad velikim rivalom Cibonom defitnivno je pokazala da Partizan može da se bori za fajnal-for, ali i da mu je za taj konačni korak ipak potreban još nešto.

Nezgodan raspored na prelasku iz novembra u decembar, dva teška meča u Evropi i "večiti derbi" sa zahuktalom Zvezdom opet su blokirali crno-bele, koji u poslednjem mesecu godine povratkom Aleksandra Pavlovića uspevaju da zadrže glavu iznad površine i izbegnu davljenje.

Na kraju su dve dobre akcije delile Partizan od pobeda koje su mogle da ga u potpunosti vrate u prvi plan u borbi za plej-of. Da je Andrić pogodio ono slobodno bacanje u Zadru, a šut za tri proradio u završnici meča sa Budućnosti, sada bi Partizan verovatno gledali odmah iza Zvezde. Uvek to “da je…”.

Kao i prošle sezone, novogodišni “program” će biti ključan za ovaj tim. Sve kreće iz Novog Mesta predstojećeg vikenda, gde Partizan možda igra i prelomni meč.

Pobeda nad Krkom bi donela važno samopouzdanje pred duele sa direktnim rivalima plej-of, Cedevitom i Union Olimpijom u Pioniru. Ta tri meča mogla bi da odrede sudbinu crno-belih jer su već “upisane” pobede nad Metalcem, Igokeom i MZT-om na kraju meseca.

Problemi – povrede i plejmejker

Partizan ima mnogo problema sa realizacijom ove sezone, samo u meču sa Levskim crno-beli su imali više od 50% šuta iz igre.

Na velikom broju mečeva taj procenat je padao na granicu od 30%, a kad se na to doda tek 67% pogođenih slobodnih bacanja, postavlja se pitanje kako su crno-beli uopšte u igri za plej-of.

U zavisnosti od kvaliteta rivala u reketu, Partizan je uglavnom bio solidan u skoku, ali sa skoro 14 izgubljenih lopti po meču i tek 26% šuta za tri, crno-beli nisu ni mogli mnogo više da učine.

Gledajući imena igrača koje ima u svom timu, Vujošević ne bi trebalo da brine za nastavak sezone, međutim, povrede su te koje diktiraju ritam.

Sve do decembra Partizan nije mogao da računa na kapitena Dragana Milosavljevića, koji još traži pravu formu posle višemesečne pauze. Svega tri trojke iz 19 pokušaja najbolje opisuju njegovu igru. Blaži ritam mečeva u nastavku sezone će njemu najviše dobrodoći za podizanje forme.

Dolazak Milana Mačvana je podigao igru Partizana na potpuno novi nivo, ali ni sjajni krilni centar ne može uvek sâm da nosi ekipu. Iako je to praktično radio u Evrokupu, gde je bio najkorisniji igrač takmičenja, to nije rešenje. Bez njega moguće je da bi Partizan već u ovom delu sezone bio izbačen iz borbe za plej-of. Ako dobije pravu podršku, i on će biti još bolji.

Saša Pavlović je bio šraf od koga se očekivalo da pokrene konačno mašinu, ali je sve to "sabotirala" nova povreda, koja je iz stroja izbacila na startu sezone sjajnog Eda Murića. Iskusni krilni igrač je u nekoliko mečeva pokazao zašto je skoro deset godina bio u NBA, ali nema sumnje da je višemesečna pauza otavila traga i na njegovu formu, jer je pružio mnogo manje od očekivanog.

Zajedničko za Milosavljevića i Pavlovića je što je samo pitanje vremena kada će proraditi u nastavku sezone. Partizan zavisi od njih, pa je to i ključ.

Nikola Milutinov i Đorđe Gagić ne dominiraju u reketu, ali sa kompletnom bekovskom linijom, uz podršku Mačvana, mogu dovoljno da doprinesu snazi Partizana. Posebno Milutinov koji je sve konkretniji u reketu, ali odaje utisak da ima još mnogo prostora za napredak.

I ove sezone Vujošević je uspeo da izbaci u prvi plan nekoliko imena koji su do sada bili van radara. Mihajlo Andrić je kako sezona odmiče postajao sve važnija karika u crno-belom lancu, pa je posle Milutinova i Tepića igrač sa najviše provedenih minuta u igri.

Trojkama je često vraćao Partizan u igru, a da je pogodio ono pomenuto slobodno bacanje u Zadru, sada bi možda mogli da pričamo o ključnom igraču Partizanovog preokreta u decembru.

Na startu sezone mladi Vanja Marinković je pokazao da će u budućnosti svaki rival da strepi pred njim, ali ga je Vujošević na vreme povukao kako ga preveliki pritisak ne bi rastrojio. On je zalog za budućnost, a ova sezona predstavlja za njega savršeno kaljenje.

Posebna priča je Milenko Tepić. Iskusni bek je bez sumnje nezasluženo previše kritikovan od strane navijača, pre svega zbog načina na koji se bori za Partizan i koliko daje ovom timu.

Iako je najveći teret organizacije igre na njegovim leđima, on bez problema igra 30 minuta po meču. On je savršen primer koliko je tanka granica između heroja i tragičara, jer da je uspeo da pogodi nekoliko šuteva u poslednjim sekundima meča, „grobari“ bi o njemu pričali možda kao i o Kecmanu.

Međutim, šampionski ritam crno-belih, kojem se već mesecima nadaju navijači, sprečava jedna slaba karika – plejmejker. Mladi Boris Dalo povremeno bljesne, ali je daleko od onoga što je ovom timu potrebno. Očigledno je da ni on, a ni njegovi saigrači nisu dovoljno samouvreni u ono što bi trebalo da rade kada Francuz krene sa loptom ka protivničkom reketu.

Nema sumnje da bi pouzdan organizator igre podigao nivo kvaliteta ovog tima za 20-30% jer bi umnogome rasteretio Tepića, Milosavljevića, Pavlovića, pa čak i Mačvana, pošto se većina napada Partizana se svodi na to da li će crno-beli uspeti da postave igru ispred protivničkog reketa.

S obzirom na finansijsku situaciju, u Humskoj teško je očekivati novi dolazak u nastavku sezone, pa će Vujošević morati da upotrebi svoju "magiju" i ono što ima maksimalno iskoristi.

Partizan je i ranije imao dosta problema tokom jeseni, pa i zime, ali je svaki put bilo njegovo proleće. Da li će i ovaj put biti tako?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.