"Crveni đavoli" iskušavaju "Vučicu"

Teško da bilo kom duelu u završnoj fazi UEFA Lige šampiona može manjkati atraktivnosti, ali se odmah po izvlačenju parova četvrtfinala jedan posebno nametnuo. Dame i gospodo, u desnom uglu Manchester United Football Club – ekipa koja je pokazala da je moguće suprotstaviti se dominaciji prebogatog Chealseaja u engleskoj Premier league, družina čiji je neumorni Sir još jednom uspeo sklopiti idealni spoj talentovanih mladih igrača i iskusnih višegodišnjih simbola kluba. Sa druge strane, u levom ćošetu, Associazione Sportiva Roma – izazivač koji svakako ima najoriginalniji taktički sistem u Evropi, smišljen od strane najboljeg mladog trenera u Italiji, klub čiji fanatični sledbenici četvrt veka čekaju novu priliku za uspon na fudbalski Olimp.

Dušan Kosanović, Vladimir Novaković Evropa
Podeli

Lukavi Škot Sir Alex Ferguson je odmah po žrebanju znao gde treba "udariti" – izjavio je kako je Roma "vrlo dobar tim, sa nekoliko izuzetnih igrača poput De Rossija i Mancinija". Naravno, prestona štampa Apenina je odmah uočila odsustvo jednog prezimena u toj izjavi, kojeg nosi fudbaler već isfrustriran time što ga nepravedno nema čak ni na nominacijskim listama novinara France Footballa za "Zlatnu loptu" kontinentalnog fudbala, kao ni u mislima svetskih selektora koji za najboljeg svetskog igrača glasaju u organizaciji FIFA.

U zaštitu kapitena Tottija, koji je još ranije izjavljivao da mu je životna želja da zaigra na Old Traffordu, odmah je stala harizmatična klupska direktorica Rosella Sensi. Naravno, ni princ Rima nije mogao ostati dužan, obećavši da će se potruditi da Ferguson zapamti "njegovo ime", uz nekoliko dodatnih ironičnih opservacija na račun stila engleskog fudbala i – vremenskih prilika.

Rimljani su uzvratili udarcem u najjaču, ali istovremeno najslabiju tačku engleskog kluba. Panucci i Mancini pridružili su se verbalnim napadima na Cristiana Ronalda, zbog njegove sklonosti da "lako pada" pri protivničkim startovima. C. Ronaldo je istovremeno pritisnut sa dve strane, jer su mu neki od protivnika ozbiljno pretili (Boateng iz Middlesbrougha i Belgijanac Stijnen) i zbog "preteranog maltretiranja protivnika". Jasno, Ferguson je oštro reagovao na te optužbe, a šestorica (i to ključnih) saigrača su istupila sa stavom da je mladi Portugalac najbolji igrač na svetu ove sezone.

Pokretljivi 4-5-1 vs ultraofanzivni 4-4-2

Luciano Spalletti, Toskanac koji je Empoli za dve sezone sproveo od Serie C1 do A, a Udinese čak i do UCL, preuzeo je Romu na početku takmičarske 2005/06, nakon što je u prethodnoj sezoni ekipa promenila čak četiri trenera. Suočen sa povredama i lošom formom napadača, ustoličio je taktičku postavku koja je postala brand ekipe. Totti, koji je u reprezentaciji i Romi u periodu 2000-2005. bio briljantan na poziciji trequatriste – iza špiceva, sada je ostao najistureniji igrač. Ključ ekipe je postao izuzetno pokretljiv srednji red, koji stvara nepredvidive kombinacije za suparničke odbrambene igrače, kako u završnici "postavljenog" napada, tako i u kontranapadima.

Prošle sezone je ekipa nakon vrlo lošeg starta nanizala čak 11 uzastopnih pobeda u Serie A. Čim se Spallettijev sistem uigrao, ekipa nije osetila ni odsustvo Tottija koji je drugu polusezonu propustio zbog povrede, a u golove su ravnomerno postizali svi "veznjaci". Iako je u letnjem prelaznom roku ekipa dobila i klasične napadačke opcije u vidu Vučinića i Tavana, Spalletti i dalje forsira svoj 4 - flex 5 - 1.

Sa druge strane, kada se analizira 245 meseci Fergusonove karijere na Old Traffordu, u oči upada konstantna upotreba taktike 4-4-2, najklasičnijeg od svih rasporeda modernog fudbala. Ipak, od 2001. Sir Alex je pokušao da sprovede transformaciju namenjenu osvajanju evropskih trofeja u kontinuitetu. Zbog toga je doveden Juan Veron, a raspored modifikovan u 4-5-1. U međuvremenu je taj eksperiment propao, ali se njegovi tragovi još uvek vide na evropskim gostovanjima – u poslednje dve sezone svaki put van OT-a u UCL "Crveni đavoli" su igrali sa Rooneyjem na povučenijoj poziciji, više uz levu (protiv Lille-a desnu) aut-liniju, nego odmah iza napadača. Ne treba zato da iznenadi ako United odigra tako i na Olimpicu.

Kod kuće United ove godine igra nešto što zapravo podseća na pomenutu Spallettijevu taktiku. U napadu se nalazi Louis Saha (kad je zdrav, a trebalo bi da bude u revanšu), kojem je iza leđa Wayne Rooney. Bočni igrači su izuzetno ofanzivni – u osnovnoj postavci igre sa posedom lopte bekovi su istureniji nego tandem centralnih veznih igrača, a krila su ili sasvim napred, ili se ukrštaju. Upravo taj sistem promene mesta, koji je lansiran prošlog proleća, a sasvim usavršen u ovoj sezoni, predstavlja najveći problem protivničkim odbranama.

Totalna ofanziva, kakvu su tokom 90-ih lansirali Cantona i Fergie's fledglings (grupa igrača – Giggs, Beckham, braća Neville, Scholes, Butt – koji su uglavnom zajedno prošli kroz mlađe kategorije) dovodi pred gol protivnika bukvalno sve igrače iz postave, osim golmana. Za prva dva meseca sezone čak 11 Unitedovih igrača postizalo je golove, do sada ih je to učinilo čak 18. Lider Premiershipa je u Ligi šampiona  postigao 12 golova, u svom prvenstvu čak 74 na 31 utakmici. To je posledica činjenice da na suparnički gol iz igre napada sedam do osam igrača, a iz prekida i oni preostali. U takvim okolnostima nije problem relativna neefikasnost Rooneyja – mada sezona sa 15 golova i 12 asistencija ne može baš da se nazova neučinkovita.

Problemi Rome: Zadnja linija i disciplina

Najstandardnija odbrambena četvorka ove sezone je bila Panucci-Mexes-Chivu-Tonetto. Međutim, u petak se na treningu povredio Max Tonetto, najveće otkrovenje ove sezone koji je došao letos iz Sampdorije kao slobodan igrač. Samo dva dana pre toga je debitovao za Italiju protiv Škotske u igrački poznoj 32. godini.

To je primoralo Spallettija da u derbiju sa Milanom isproba Cassettija na mestu desnog beka, a da iskusnog Panuccija prebaci na levu stranu. Ovo može predstavljati najveći problem za odbranu Rome na Olimpicu protiv Man Utd-a, jer standardno prodoran Giggs i raspoloženi C. Ronaldo u životnoj formi mogu po krilima predstavljati ogroman problem za Cassettija, koji ima problem sa samopozdanjem, što se videlo i protiv Milana, kao i za Panuccija, koji zbog bekovske rotacije gubi i ofanzivnu ulogu koja je bila dragocena po desnoj strani.

Drugi veliki problem je odsustvo Pizarra, koji je suspendovan zbog javnih opomena, tim pre što je i mladi Aquilani, koji je jesenas takođe blistao (naročito neposredno pred povredu, kada je odigrao nezaboravnu partiju u pobedi na Milanom, prvom posle dve decenije na San Siru) i dobio poziv Donadonija, još rovit nakon četvoromesečne povrede ligamenata kolena.

Za srednji red figuriraju dve opcije – da Chivu pređe par metara napred, gde bi sa De Rossijem igrao zadnjeg veznog, a njegovo mesto centralnog odbrambenog uparenog sa Mexesom bi zauzeo Ferrari.

Verovatnija alternativa je Wilhelmsson, švedski reprezentativac koji je došao u zimskom prelaznom roku, i pružio nekoliko odličnih partija na mestu desnog krila. U tom slučaju, Perrotta bi se iz role ofanzivnog veznog vratio svojoj ulozi koju je imao u Chievu i pomagao De Rossiju, Taddei bi sa desnog krila prešao na centralnog veznog, a Mancini bi standardno špartao po levom krilu.

Međutim, kao što je već napomenuto, odlike ovih veznih igrača su česte promene pozicija u igri – pre svih Mancinija i Taddeija, tako da teoretska postavka i ne znači mnogo protivničkom treneru u praksi. De Rossi i Perrotta su već standardni azzurri, a obojicu krasi i dobar šut sa distance.

Upotreba nekog od klasičnih napadača je ono na šta sigurno ne treba računati – iako mlad, Spalletti je dokazao da je pre svega strpljiv. On vrlo dobro zna da 0:0 na Olimpicu može biti dragocenije od neke 4+ va banque tekme. Vučinić i Tavano su opcija ako baš nešto krene po zlu za La Magicu.

U kontekstu dvomeča, najveća opasnost za Romu predstavlja činjenica da su četvorica ključnih igrača u opasnosti od suspenzije u slučaju žutog kartona - Totti, Perrotta, Mexes i De Rossi. Ukoliko bi se ponovila oštra utakmica poput one sa Lyonom, lako bi se moglo desiti da ekipa bude desetkovana za revanš, što bi - imajući u vidu sa kakvim rezervama raspolaže Spalletti – zapretilo debaklom na Ostrvu. Mada, istini za volju, suspenzije preti i Scholesu i C. Ronaldu, koji su fundamentalni za United.

Duel na Olimpicu vodi nemačka trojka, na čelu sa Herbertom Fandelom.

Problemi Uniteda: Povrede i najveće zvezde

Pre samo mesec dana Jose Mourinho je u medijima plakao nad sudbinom svog kluba, koji se prvi put za njegove dve i po godine suočio sa povredama ključnih igrača. Naravno, nisu tema bile povrede Čecha, Terryja i drugova, nego činjenica da je Manchester United kroz sezonu prošao gotovo bez povreda (što je diskutabilno, ali zahtevalo bi dužu eksplikaciju).

Od tada United je doživeo totalni udar na odbranu: Van der Sar nije branio skokro mesec dana, Evra ne igra isto toliko, Neville će sastaviti šest nedelja van terena, a za Vidića i Silvestrea sezona je završena u martu. Istovremeno je Rooney bio jedini zdravi napadač, ali je klub nastavio da postiže četiri gola po meču, što potvrđuje gore pomenutu tezu o opasnosti sa svake pozicije.

Ako je na taj način otklonjeno pitanje pokrivenosti ofanzivnih opcija, problem u odbrani ostaje. Wes Brown i Gabriel Heinze moraće da se pridruže Ferdinandu u srcu odbrane (koji od njih dvojice zavisiće od zdravlja Patricea Evre), a John O'Shea će umesto u srcu veznog reda, čekati mesto na desnom beku. U prvih 60 minuta takva odbrana je delovala dobro, ali joj napad Blackburna objektivno nije ni pravio mnogo problema.

Timu će u Rimu, a verovatno i revanšu, biti pridružen 19-godišnji Severni Irac Craig Cathcart, član juniorskog tima, koji je koliko u ponedeljak pobedio Arsenal 4:2 i ušao u finale omladinskog FA kupa (u kojem ih čeka Liverpool). Cathcart je korpulentni stub odbrane mladih Red Devilsa, i momak kojem se predviđa brzi ulazak u Sir Alexov širi sastav.

Međutim, sâm Ferguson je pred put u Rim ozbiljno razmatrao sistem odbrane koji će primeniti na Olimpicu, upravo zbog gore pomenute taktike Rimljana bez klasičnog napadača. Teoretski, Ferdinand bi mogao da pokriva Tottija, jer je on daleko tehnički najobučeniji odbrambeni igrač na Ostrvu, ali bi to njegovom partneru, koji je prinudno u središtu odbrane, ostavilo ozbiljan posao pokrivanja brojnih utrčavanja ofanzivnih veznih igrača Giallorossa.

Konačno, treba obratiti pažnju na jedan interesantan statistički podatak: C. Ronaldo i Wayne Rooney postigli su u ovoj sezoni 33 gola (uz 27 asistencija), ali se u Ligi šampiona nisu upisali u strelce. I to ne samo ove sezone. Rooney je na debiju za klub, oktobra 2004, dao tri gola Fenerbahçeu, ali od tada nije postigao nijedan u UCL. Ronaldo je na Old Trafford stigao godinu dana (čitaj: devet utakmica UCL) ranije, ali još nije postigao gol u elitnom takmičenju (bio je strelac samo u kvalifikacijama 2005. protiv Debreceni VSC-a). Uprkos tome, 12 golova u 8 utakmica ovakvog takmičenja nije malo.

Obratiti pažnju!

Sladokusci sa posebnim interesovanjem čekaju i duel dvojice možda najatraktrivnijih krilnih igrača današnjice – Mancinija i C. Ronalda. Portugalac skoro svaki dodir sa loptom pretvara u karakteristični dribling, a kako izgleda kada Tacco di Dio (Božja peta, nadimak koji je dobio posle spektakularnog gola u jednom derbiju protiv Lazija) "provoza bicikl" najbolje zna Reveillere, defanzivac Lyona.

Fudbaler koji sa najvećim emocijama ulazi u ovaj duel je svakako Simone Perrotta. Naime, on je rođen 1977. u gradiću Ashton-under-Lyne koji se nalazi 20-ak kilometara od Manchestera. U Enleskoj je živeo do 5. godine, kada su njegovi roditelji koji su bili na privremenom radu na Ostrvu, odlučili da se vrate u domovinu.

Vrlo interesantna može biti situacija penala u korist Rome. Naime, ove sezone je Totti promašio čak šest jedanaesteraca, od kojih četiri u Serie A, jedan u kupu i jedan u UCL protiv Olympiacosa. I pored tih promašaja – zbog kojih je Roma izgubila dosta važnih bodova u trci sa Interom, a Totti nije ubedljivije prvi na listi strelaca u prvenstvu – uopšte se ne postavlja pitanje promene šutera, iako ima još dobrih izvođača, poput Pizzara i De Rossija. Osim toga, nasuprot Tottija bi stajao Van der Sar, a još su sveža sećanja na odlučujuću seriju penala iz polufinala Eura 2000 na amsterdamskoj Areni, i na Tottijevu panenku iliti cucchiaio po italijanskom.

Euforija u "Večnom gradu"

U Rimu vlada veliko interesovanje za utakmicu koje se ne pamti još od 17. juna 2001. i odlučujuće utakmice protiv Parme za treći scudetto. Svih 50.000 ulaznica koje su puštene u slobodnu prodaju su planule za nekoliko sati. 22.000 ulaznica je bilo rezervisano za one koje imaju pretplatne karte, međutim - desio se skandal. Naime, karte su se prodavale na više lokacija u gradu, ali su neka prodajna mesta počela da rade već u 8.30h da bi se izbegle velike gužve, iako je zvaničan "lov na dragoceni papirić" trebao početi u 10 sati. Uspostavljanje koordinacije prodaje je došlo kasno za nekoliko hiljada pretplatnika, koji su bili ubeđeni da su sigurni zbog svog "prava prvenstva".

Očekuje se dolazak oko 4.500 navijača Uniteda koji imaju karte, i još nekoliko stotina koji se nadaju da će ih nabaviti u Rimu. Međutim, uprava Uniteda je izdala saopštenje u kojem se navijači upozoravaju da mogu biti predmet napada rominih “ultrasa”. Navode se čak i najopasnija mesta koja se savetuju za izbegavanje: metro linija prema pravcu trga Flaminio, Nenni most, kao i poznati trg Campo de Fiori.

Inače, Romini navijači imaju dugu istoriju rivaliteta i sukoba sa engleskim, pre svih navijačima Liverpoola, iz osamdesetih godina. Dok se u međuvremenu u Engleskoj što-šta promenilo restriktivnim zakonima nakon Heyselske tragedije, u Italiji je i dalje vrlo prisutno nasilje (što je potvrdio nedavni sicilijanski derbi) na i oko stadiona. To su osetili i navijači Middlesbrougha koji su napadnuti prilikom gostovanja prošle godine u Rimu, prateći UEFA cup tekmu.

Organizatori rimske utakmice su takođe upozorili gostujuće navijače da će čak 90 minuta nakon kraja tekme morati ostati na stadionu zbog bezbednosti.

Na dan utakmice, od podneva pa sve do 3 idućeg jutra, rimske vlasti su zabranili prodaju alkoholnih pića u širokom pojasu oko stadiona.

Na kraju, ali ne i najmanje bitno...

Imajući u vidu da veoma naporne sezone oba kluba ulaze u završnicu, jedna od malih prednosti na strani Rome mogla bi biti potpuno fokusiranje igrača na Ligu šampiona. Naime, u Serie A joj je, sa obzirom na bodovnu razliku ispred i iza njene pozicije na tabeli, skoro zagarantovano drugo mesto i sigurno učešće u UCL sledeće sezone. Romu čeka i finale kupa Italije sa Interom, ali to takmičenje svakako nije izazov poput FA kupa i istorijskog finala na novom Wembleyju, za koje se United tek treba izboriti. Takođe, prednost koju Đavoli imaju ispred Chelseaja u EPL svakako nije dovoljna za opuštanje.

Počev od meča na Olimpicu, Man Utd ima najmanje deset, a najviše 14 mečeva do kraja sezone. Ako prođe Romu, moraće da u 40 dana odigra 12 utakmica! U takvim okolnostima Sir Alex će možda morati da digne ruke od juriša na treble, a osvajanje trofeja objektivno je najmanje realno upravo u Ligi šampiona. Ipak, odustajanje definitivno nije u tradiciji Manchester Uniteda, čemu nas je naučila 1999. godina.

U svakom slučaju, čeka nas neizvesni dvomeč u koji Man Utd ulazi – po mnogim stručnjacima – kao favorit, ali se čini da se ta ocena u medijskim najavama sve više relativizuje kako se bliži utakmica. Šta će odlučiti – taktička lucidnost Fergusona i Spalettija, trenutak nadahnuća Rooneyja ili Tottija, neočekivani heroj, kiks golmana ili sudijska greška… Saznaćemo kada se spusti zavesa na Teatru snova.

Mogući sastavi:

Roma (4-1-4-1): Doni – Cassetti, Mexes, Chivu, Panucci – De Rossi – Wilhelmsson, Taddei, Mancini – Totti

Manchester United (4-4-2): Van der Sar – O’Shea, Brown, Ferdinand, Heinze – C. Ronaldo, Carrick, Scholes, Giggs – Rooney, Solskjaer

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.