Novak Đoković

Novakovo pisanje istorije – sazreo za najveća dela

Tri Grend slem trofeja zaredom, bacile su Novaka Đokovića ponovo u fokus teniskog sveta. Ukoliko svetski broj jedan nastavi da teroriše rivale i osvaja najveće trofeje, jedno je neminovno, postaće najveći u istoriji.

Zoran Kecman
Podeli
Photo by Michael Dodge/Getty Images
Photo by Michael Dodge/Getty Images

Od rekordne, sedme title u Melburnu, prošle su dve nedelje , utisci su se sabrali i kako se čini, Đokovićev ionako veliki ugled u očima onih najvećih, njegovih kolega sa terena i bivših šampiona, još više je porastao. Svet je shvatio da momak iz Srbije ozbiljno preti da sustigne Rodžera Federera i Rafaela Nadala, svoje najveće rivale i jedine koji su ispred njega po broju Grend slem titula.

Treći put u karijeri, Đoković se nalazi u situaciji da ima tri Grend slema u nizu. Prvi put je to bilo 2011/12, potom 2015/16 i konačno sada, 2018/19. Nedostaje jedino to da sve titule ima jednoj kalendarskoj godini, kao što je to 1962. i 1969. učinio Australijanac Rod Lejver, pa da i na taj način ućutka najveće kritičare i pokaže da mu zaista nema premca.

Ali u teniskom svetu postoji termin „Nole slem“, koji asicira na Đokovićev učinak iz 2015. i 2016. godine, kada je uspeo da postane vlasnik četiri najveće titule zaredom, ali ne u jednoj kalendarskoj godini. Tada je 2015. uspeo da osvoji Vimbldon i US Open, potom je u prvoj polovini 2016. uzeo Melburn i konačno, Rolan Garos. Sada mu se opet pruža takva prilika i najviše od njega zavisi hoće li ponoviti najveći uspeh do sada.

Pariz, poslednja brana za Nadala

Photo by Julian Finney/Getty Images
Photo by Julian Finney/Getty Images

Ako se za Melburn može reći da je Đokovićeva druga kuća, jer tamo ima sedam grend slem pehara iz sedam finala, onda su Rolan Garos i Pariz svakako teritorija Rafaela Nadala. Španac je svojih 11 od ukupno 17 titula osvojio na čuvenoj pariskoj šljaci i poznato je da tamo ne gubi u mečevima za titulu.

Pariz će otuda u maju i junu ove godine biti poprište nove velike bitke Srbina i Španca, prvog i drugog na ATP listi. Po mnogima, jedan od najvažnijih momenata u novijoj istoriji tenisa jer uspe li Đoković još jednom da otvori “vrata raja” i osvoji pehar u Bulonjskoj šumi, niko ne bi trebalo da bude iznenađen ukoliko u julu i septembru pobedi ponovo i na Vimbldonu i Njujorku i time dođe na korak ili dva od svrgavanja sa trona za, mislilo se, neprikosnovenog Rodžera Federera.

Nema sumnje da će Nadal svu svoju energiju sada koncentrsati, kao što to čini svake sezone, za svoj omiljeni deo sezone na šljaci, koji se završava najvažnijom misijom na Rolan Garosu. U Melburnu, Špancu je nedostajalo gasa, energije da isprati intenzitet Đokovićeve igre, ali niko ne sumnja da će Nadal natempirati formu za taj turnir i biti u top kondiciji do kraja maja.

Pitanje je samo, kako će Đoković, kojem je Pariz po tradiciji najteži Grend slem, parirati Nadalu na njegovoj tereitoriji. Imaćemo, dakle još jednu spektakularnu epizodu u igri “oduzimanje zemlje”, ali da je Novak voljan i spreman da srpsku zastavu podigne na steg u Bulonjskoj šumi u to niko ne bi trebalo da posumnja. Jer uzeti tri Grend slema u nizu, mogu samo najveći, mogu samo posebni. A Novak svakako to jeste.

Šljaka, “fine tuning”

Photo by Cameron Spencer/Getty Images
Photo by Cameron Spencer/Getty Images

Grend slem trofeji od 2011.

Novak Đoković 14
Rafael Nadal 8
Rodžer Federer 4
Endi Mari 3
Stan Vavrinka 3
Marin Čilić 1

Ono što Novakovim navijačima i ljubiteljima tenisa u Srbiji daje veliku nadu jeste njegova igra koja je dosegla stratosferničan nivo na nedavno završenom Australijan Openu. Srpski as je još jednom uspeo da iznenadi sve i popne se stepenik više kada je reč o samoj igri, da je prosto neverovatno sa kakvom lakoćom je stigao do svog 15. najvećeg trofeja u karijeri.

Đoković, Federer i Nadal, trojica najvećih istoriji, podigli su tenis na najviši mogući nivo, ali ono što je veliko pitanje je, da li je u takvim okolnostima moguće stvoriti još savršenij igru od postojeće?

Novak je u Melburnu pokazao da je i to moguće, ali da bi nastavio svoju misiju nepobedivosti, moraće da prođe najteži test u Parizu.

Ono što posebno hrabri je to što su Đoković i njegov trener Marjan Vajda, nepunih 24 časa po osvajanju trofeja u Australiji, već počeli da kuju planove za osvajanje Rolan Garosa. Vajda je rekao da proteklih godina, barem pre te pauze koju su imali, nisu uspevali dovoljno pažnje da posvete specifičnostima igranja na šljaci, podlozi na kojoj je Novak praktično i odrastao.

Slovački stručnjak je najavio žestok rad u narednom periodu, kako bi Novak do 26. maja, kada počinje drugi Grend slem sezone, bio maksimalno spreman za napad na 16. najveću titulu.

Šljaka je drugačija podloga, pa je i kretanje drugačije, što zahteva rad na drugim mišićima. Takođe, drugačiji su i udarci, sa malo više spina. Šljaka je mnogo sporija, duže su razmene, pa su potrebni i brzina i izdržljivost. Radićemo na tim specifičnostima šljake, svakako”, obećao je Vajda.

Sudeći po rečima Roda Lejvera, Roja Emersona, Džona Mekinroa, Matsa Vilandera i mnogih drugih u Melburnu ili neposredno posle njega, svi su shvatili da je Pariz, na neki način, poslednja brana za Federera i Nadala od nadiruće “srpske plime”. Taj talas je ozbiljna pretnja njihovoj hegemoniji, i ako ništa drugo, zadržavanjem u Parizu, mogli bi Novakov pohod ka mestu broj jedan u istoriji, ako ništa drugo, a ono bar da odgode.

Ali Novaku se žuri, on je ionako dosta propustio.

Novakova era

Photo by Getty Images
Photo by Getty Images

Pogled na statistiku kaže da je od početka 2011. do danas, odigrano 33 Grend slem turnira i da je Novak u tom period bio daleko najuspešniji teniser sa 14 osvojenih titula, ili nešto više od 42 odsto od svih odigranih turnira!

Nadal je osvojio osam, a Federer četiri pehara. Endi Mari i Stan Vavrinka po tri, Marin Čilić jednu. Novakova era tenisa? Svakako, ono što je najvažnije, Novak ne planira da se zaustavi na broju 15.

Rodžer Federer je u svom teniskom sutonu, u avgustu će napuniti 38 godina i teško je verovati da može još mnogo toga da osvoji. Naravno, to ne znači da Švajcarca treba otpisivati, ali jasni je da je njegovo zlatno doba odavno prošlo i da je sada samo pitanje koliko će Đoković imati snage, motiva, istrajnosti da se upusti u trku sa Rodžerom.

Novak je u Melburnu priznao da razmišlja o tome (što svakako znači da ima negde u podsvesti i tako nešto), ali njegova urođena opreznost, studioznost i disciplina mu nedozvoljavaju da razmišlja dalje od prvog narednog meča i prvog sledećeg turnira. Uostalom, da nije bilo tako, ne bi sada ni bio tu gde jeste, na Olimpu teniskog sveta.

Puna igračka zrelost

Photo by Justin Setterfield/Getty Images
Photo by Justin Setterfield/Getty Images

Nekada su tridesete godine predstavljale kraj za tenisere. Odlazili su penziju i mlađi. Bjern Borg je neobjašnjivo prestao da igra u svojoj 26. godini, Stefan Edberg je rešio da je “dosta” sa 30, a bivši Novakov trener Boris Beker sa 32, koliko će Đoković napuniti u maju.

Druga mladost Rodžera Federera i produbljivanje granice trajanja u svetu tenisa, ostavljaju prostor i Đokoviću, da, ukoliko naravno bude zdrav, dosegne neslućene visine. Jer bude li Novak igrao sa ovakvom lakoćom kao Federer do svoje 37. ili 38 godine, to znači da ga čeka barem još dvadesetag Grend slem prilika. Zato je izvesno da još ima šansu da sustigne Švajcarca koji ima 20 najvećih trofeja.

Da, pet grend slem titula nije malo, uostalom, to je brojka ukupnih Borgovih titula na Vimbldonu ili Federerovih na US Openu. Ali sa Novakom kakvog smo gledali u Melburnu, sve je dostižno.

Utisak je da je Đoković u stanju da dozira svoju igru, da potroši onoliko snage koliko mu je neophodno za određenog protivnika, a da onda, kada je najvažnije, kao u polufinalu i finalu, podigne sistem u viši stepen i praktično postane nedodirljiv za sve. Upravo to je bilo nešto što je u Australiji mnoge velikane ovog sporta ostavilo bez daha, ma koliko su svoju začuđenost pravdali time da Nadal nije bio na svom nivou. Bio je, ali nije mogao više od toga, Novak je bio jedan nivo više i tu je bila tajna njegovog uspeha.

Ono što je veliki plus je Novakova želja da i pored toga što je sada porodično ostvaren, i dalje ima onu staru želju da trenira, da napreduje, da ide do maksimuma svoje igre. Iskstvo tek sad dolazi do pnog izražaja, a mentalna snaga, koja ga krasi od 2010. na ovamo, od kako je rešio neke bitne zdravstvene probleme, njegov je zaštitni znak.

Uz Marjana Vajdu i tim koji savršeno funkcioniše, ima sve preduslove da ostvari svoje teniske snove, a pozitivna energija kojom zrače svi u Novakovom timu, obećava da će nam u maju i junu iz Pariza, stizati lepe vesti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu