'Orlovi' igraju u vrhunskim klubovima… Zabluda ili ne?

Godinama smo, sa pravom, kritikovali srpske reprezentativce da ne pružaju maksimum kada igraju za nacionalni tim.

Podeli
Starsportphoto
Starsportphoto

Reprezentacija Srbije:
golmani:

Vladimir Stojković (Notingem Forest)
Predrag Rajković (Makabi Tel Aviv)
Marko Dmitrović (Alkorkon)
odbrambeni igrači:
Duško Tošić (Bešiktaš)
Stefan Mitrović (Gent)
Nikola Maksimović (Napoli)
Ivan Obradović (Anderleht)
Filip Mladenović (Standard)
Milan Rodić (Krila Sovjetov)
Nemanja Milunović (Bate Borisov)
Jagoš Vuković (Konjaspor)
Branislav Ivanović (Zenit)
Aleksandar Kolarov (Mančester siti)
Antonio Rukavina (Viljareal)
Matija Nastasić (Šalke)
Slobodan Rajković (Palermo)
Uroš Spajić (Anderleht)
vezni igrači:
Marko Grujić (Liverpul)
Nemanja Gudelj (Tianjin Teda)
Adem Ljajić (Torino)
Aleksandar Ignjovski (Frajburg)
Luka Milivojević (Kristal Palas)
Ljubomir Fejsa (Benfika)
Dušan Tadić (Sautempton)
Nemanja Maksimović (Astana)
Sergej Milinković-Savić (Lacio)
Nemanja Matić (Čelsi)
napadači:
Andrija Pavlović (Kopenhagen)
Aleksandar Katai (Alaves)
Zoran Tošić (CSKA Moskva)
Filip Kostić (Hamburger)
Andrija Živković (Benfika)
Lazar Marković (Hal siti)
Aleksandar Mitrović (Njukasl)
Nikola Stojiljković (Braga)

Kraj prve i početak druge decenije 21. veka bio je "zlatni period" za srpske igrače u Evropi – mnogi su igrali u sjajnoj formi i zaslužili jake ugovore u vrhunskim klubovima.

Međutim, situacija se malo promenila u poslednjih nekoliko meseci, posebno od dolaska novog selektora Slavoljuba Muslina. 'Orlovi' su konačno počeli da beleže dobre rezultate, ali spisak klubova čiji su članovi mnogo je drugačiji nego ranije.

Srbija trenutno zauzima drugo mesto grupe D kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji sa osam osvojenih bodova, dva manje od vodeće Severne Irske i dva više od Velsa. Reprezentacija nema poraz u uvodne četiri utakmice i postoje naznake da bi konačno mogli da se plasiramo na neko veliko takmičenje, prvi put od Mundijala u Južnoj Africi 2010.

Uporedo sa tim ide i nešto drugačija klupska priča 'Orlova' – malo njih su vodeće zvezde u svojim klubovima, a čak i tamo gde jesu, u pitanju nisu oni najveći.

U sredu je završen prvi krug mečeva osmine finala Lige šampiona, najjačeg evropskog takmičenja, pa bismo za tri nedelje mogli da budemo svedoci situacije na koju nismo navikli, a koja postaje realnost u poslednjih nekoliko godina.

Ukoliko Mančester siti, Benfika i Napoli ispadnu u prvom kolu nokaut faze Lige šampiona, a nije nerealna šansa da se tako nešto dogodi, Srbija će treći put u poslednjih pet sezona ostati bez predstavnika u četvrtfinalu.

Photo by Gerd Scheewel/Bongarts/Getty Images
Photo by Gerd Scheewel/Bongarts/Getty Images

Prvi put od samog početka veka, to se desilo i u sezoni 2014-2015, kada su najboljih osam činili Barselona, Juventus, Real Madrid, Atletiko Madrid, Bajern Minhen, Monako, Porto i Pari Sen Žermen.

Ove godine obraz će pokušati da nam osvetlaju Ljubomir Fejsa, Nikola Maksimović i Aleksandar Kolarov. Gotovo je izvesno da će visoki štoper završiti takmičenje sa svojim Napolijem posle poraza od 3:1 od Reala u prvom susretu, Fejsina Benfika ima minimalnu prednost nad Borusijom pred revanš u Dortmundu, dok je Kolarov sa Sitijem još bliži, nakon neverovatnih 5:3 sa Monakom.

Zamenik kapitena reprezentacije pre nešto više od 12 meseci bio je blizu da se domogne prvog finala u istoriji kluba, ali ih je jednim golom zaustavio kasniji šampion Real Madrid.

Spomenuli smo da smo već više od decenije imamo redovne učesnike u završnici elitnog fudbalskog takmičenja, a jedini slab period bio je od 2001. do 2004. Prethodno se podsećamo Piksijeve titule sa marsejskim Olimpikom u kojoj nije baš učestvovao, Savićevićeve borbe sa Kapelom zbog mesta u prvih 18 'Rosonera' i jednog od najlepših golova svih vremena – neverovatnog loba u finalu sa Barselonom…

Tu je i Jugovićev odlučujući penal, izgubljena finala, haos nakon pobedonosnog gola Peđe Mijatovića za slavni Real protiv 'Stare dame', bolni neuspesi Miroslava Đukića, koji je u dva navrata ostajao na korak do sna…

Photo by Chris Brunskill/Getty Images
Photo by Chris Brunskill/Getty Images

U međuvremenu, kada Srbija nije imala predstavnika u finalu, prosek su vadili manje poznati igrači, poput Olimpijakosovih Siniše Gogića i Predraga Đorđevića, nekadašnjih asova Crvene zvezde. Dejan Stanković i Mateja Kežman su nastavili, pre pojave Nemanje Vidića koji je za 'crvenim đavolima' vratio slavu na 'Old Traford'.

Nagrada za Dekijevu karijeru stigla je u vidu 'ušatog trofeja' 2010. sa Interom, potom je isto učinio Bane Ivanović, posle čega je usledio novi "pad", ako se to tako može nazvati. Prvo sezona 2012-2013, pa 2014-2015 i ova aktuelna, za koju se nadamo da neće biti završena na isti način.

Čak i da se to desi, nije smak sveta jer sada svaku sledeću reprezentativnu akciju dočekujemo u mnogo boljem raspoloženju nego ranije. Bolje je da Srbi igraju u klubovima druge, treće, pa i četvrte klase, a da budu standardni.

To su nam, između ostalih, pokazali slučajevi Luke Milivojevića, Filipa Kostića i, pre svih, Dušana Tadića koji je postao lider ove generacije.

Neće mnogo vremena proći do trenutka kada ćemo ih opet gledati u završnicama Lige šampiona, a do tada ćemo zadovoljiti "samo" pobedama u dresu Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.