Ramon Rodriges Vardeho – Monći

Nemanja Đorđević
Podeli
Getty Images
Getty Images

S druge strane, za nas – koji na fudbal gledamo kao na religiju, a na mitsku video igru ’Football manager’ kao relikviju – popularni Monći predstavlja nešto poput idejnog vođe. Čovek čije smo poteze i odluke pokušali da oponašamo sa hiljade i hiljade klikova na raznorazne tastere. Tražeći lucidne desetke po južnoameričkim niželigašima i zadnje vezne na stadionima širom Premijer lige Zimbabvea.

Iako u biti i jeste najjednostavnija igra na svetu, kada mu se pristupa bez “izmišljanja tople vode“ ili, ako vam je draže – “traženja rupe na saksiji“, fudbal je sve samo ne prost. Pre svega u logističkom i organizacionom smislu.

Već pri funkcionisanju solidnog drugoligaša prisutna je ogromna količina ljudi uključenja u ceo proces, a možete da zamislite šta je i ko sve potreban da bi jedan, recimo, madridski Real ili Mančester Junajted bili ono što jesu.

U administrativnu sektoru celokupnog ’lanca komande’, jedni od ključnih ljudi u procesu stvaranja fizionomije i jezgra ekipe jesu direktori fudbala, ili ti sportski direktori. Gledajući po obimu odgovornosti, kada su treneri na udaru – to automatski znači i napad na njih, zato je, uostalom, posao menadžera na Ostrvu toliko cenjen, koliko je i zahtevan.

Getty Images
Getty Images

Od njih se očekuje da pre drugih primete buduće fudbalske zvezde, momke koji klubu mogu doneti slavu na terenu, ali i ogroman novac kada budu odlazili iz kluba, istovremeno pomno prateći šta se odvija u sopstvenoj fudbalskoj školi.

Često su to bivši fudbaleri ili ljudi koji su veći deo svog radnog veka proveli u fudbalu, ali ni to nije nikakav garant da ćete biti uspešni, kao ni što ne morate da budete vrhunski igrač da biste bili dobar trener.

U slučaju glavnog operativca Sevilje upravo je po sredi takav slučaj, pošto mu je, u jedanaest godina dugoj golmanskoj karijeri, najveći uspeh to što je delio svlačionicu sa najboljim igračem sveta svih vremena – Dijegom Armandom Maradonom.

Monći je kao rođeni Andalužanin ceo život i dosadašnju karijeru proveo na stadionu Ramon Sančes Pishuan, za devet godina sa rukavicama na rukama sakupio je nešto manje od stotinu nastupa za prvi tim Sevilje, dok je u sezoni kada je najviše branio (26 mečeva, 1995. godine) ekipa ispala iz lige.

Getty Images
Getty Images

Četiri godine kasnije, na samom ulasku u četvrtu deceniju života odlučio je da se povuče. ’Los Rojiblankosi’ još jednom su morali da se sele u Segundu, a njemu je za uspomenu iz igračkih dana ostao sat koji mu je poklonio Maradona – kada je posle treninga video da ovaj nosi lošu kopiju roleksa.

Klub se u tom trenutku nalazio u jako nezavidnom položaju – omladinski pogon totalno je bio zanemaren, igrači kadar ispod prosečan, a dug u klupskoj kasi svakim danom sve veći. Svega nekoliko meseci pošto se penzionisao, dobio je poziv čelnika da dođe na sastanak.

Posle kraćeg razmišljanja prihvatio je ponudu da postane sportski direktor, ne sluteći da će iz fotelje uraditi ono o čemu, dok je stajao na gol crti, nije mogao ni da mašta – da od svog voljenog kluba napravi evropskog velikana.

Nikada na stadionu nećete videti transparent na kome piše – ’Kakav sjajan ekonomski rezulatat’“, iskreno započinje priču Monći i dodaje:

Getty Images
Getty Images

Dnevno sam minimum u kontaktu sa svojih šesnaest najbližih saradnika, koji pokrivaju po nekolicinu liga širom sveta, iako funkcionišemo po posebnom periodičnom sistemu. Na početku sezona, oni, kao i ja, prvih pet meseci samo gledamo fudbal, i to baš dosta fudbala. Bez posebnog akcenta na bilo kog pojedinca, već samo radi prikupljanja informacija i podataka. Na isteku svakog meseca svi šalju svojih idealnih jedanaest iz aktuelne baze. Potom, tamo negde u decembru – počinjemo da filtriramo i pratimo igrače. Kod kuće, u gostima, na međunarodnom nivou. Sve u cilju dobijanja konačne, najšire slike“.

Prema onome što je novinar britanskog Gardijana Sid Lov zatekao u kancelariji operativca Sevilje, može se reći da se Monćijeva radna atmosfera i ne razlikuje previše od one u kojoj prosečni tinejdžer igra ’Menadžer’.

Gomila dima, cigareta u jednoj ruci, brdo papira i beleški na stolu, flašica koka-kole u drugoj, na televizoru ide ’neki’ fudbal, a sa zida iza njega ’gledaju’ Dijego i on uredno uramljeni.

Raspolažemo zaista sa impozantnom bazom igrača, ali ključ često leži u stvarima koje ne mogu da se uoče ili izmere kroz brojeve“, kaže Ramon, dok sagovorniku pruža papir na kome se nalaze imena 250 igrača.

Getty Images
Getty Images

Trener mi je tražio levog beka koji po meču može da pretrči 11 kilometara, da 800 metara može da istrči pod punom brzinom i da koristi obe noge. Na papiru koji sam ti dao – deset igrača uklapa se u taj profil“.

Uprava mu je prilikom preuzimanja funkicje postavila samo dva cilja – da oživi omladinsku školu i postavi skauting mrežu širom Evrope, zatim i po celom svetu, a on je već u prvoj godini nagovestio šta može.

Klub se ekspresno vratio u Primeru, dok je on iz škole redom izvlačio ’dijamante’ – Serhija Ramosa, Hose Antonija Rejesa, Alberta Morena, Dijega Kapela, Hesusa Navasa i, nažalost, pokojnog Antonija Puertu.

U međuvremenu, skauting služba je u kratkom periodu stigla do brojke od 700 skauta, a upravo je ona, pod završnom komandom Monćija, klubu iz Andaluzije donela mogućnost da se nosi sa Realom i Barselonom, ali i fascinantnih 200.000.000 evra čistog profita.

Getty Images
Getty Images

Samo je pobrojane apsolvente iz klupske školice prodao za blizu sto miliona evra – Serhio Ramos otišao je u Madrid za 27 miliona, Mančester Siti isplatio je za Hesusa Navasa 19, Alberto Moreno koštao je Liverpul 15, Arsen Venger izdvojio je 13 za Hose Antonija Rejesa, dok su ’Crveni’ sa Enfilda olakšali novčanik za devet i po milona evra kada su odlučili da pazare i Luisa Alberta.

Međutim, Monći nema dilemu kada je u pitanju, za njega, najbolja kupovina u karijeri. Dolazak tada anonimnog dvadesetjednogodišnjeg desnog beka brazilske Baije.

Dani Alves“, nije mogao da dočeka da odgovori, “Platili smo ga 600.000 evra, a prodali smo ga Barseloni za 36.000.000. Nije moglo savršenije od toga. Ipak, postoje neki igrači za kojima potajno žalim što ih nisam doveo, a imao sam priliku. Jedan od njih je svakako Luis Suares, na koga sam naleteo na Siciliji, dok sam bio na odmoru s porodicom, a on bio član Ajaksa. I Marselo mi je zamalo pobegao, kao i Robin van Persi“, otkriva Monći.

Za sedamanest godina, računajući i ovu sezonu, koliko je na poziciji doveo je u klub više od 200 igrača – potrošivši na njih preko pola milijarde evra... Naravno, bilo je i nekolicine promašaja, većih i manjih, ali to je potpuno normalno kada je u pitanju bilo koji biznis.

Ali, sve to prestaje da bude važno kada se pogleda nepregledna lista igrača koje je dovodio za mali, a prodao za enormni novac.

Samo neki od njih su – Ivan Rakitić (Šalke 2.500.000 – Barselona 19.000.000), Karlos Baka (Klub Briž 7.000.000 – Milan 30.000.000), Žulio Baptista (Sao Paulo 3.000.000 – Real Madrid 20.000.000), Gregor Krihovjak (Rems 4.500.000 – Pari Sen Žermen 33.500.000), Žofri Kongogbija (Lans 3.000.000 – Monako 20.000.000), Kevin Gameiro (Pari Sen Žermen 10.000.000 – Atletiko Madrid 32.000.000).

S druge strane, da ima izuzetan njuh za sam kvalitet igrača jasno je samo po primeru čuvenog napadačkog tandema – Lusi Fabijano-Frederik Kanute. Ni jedan ni drugi kada su odlazili nisu doneli klubu značajnu finansijsku injekciju, ali su zato samo Brazilac i Malijac postigli devet golova u velikim finalima.

"Kada jurim igrača – moram to da radim na nekoliko nivoa, sa aspekta novca, života, grada... Ja u stvari, pre svega, igračima pokušavam da 'prodam' život u Andaluziji, što koristim kao jedan od glavnih aduta u pregovorima. Jer, užasno je teško boriti se sa premijerligašima i njihovom ogromnom ekonomskom moći. S druge strane, ima tu raznih primera. Recimo, Kanute nam nije bio prva meta, već Brazilac Fred. Onda, Stiven N'Zonzi i Krihovjah su se od prvog dana ponašali kao da su rođeni u Sevilji, dok je, najskuplji igrač kog sam doveo, Aruna Kone bio potpuni stranac. Nikako nije mogao da se uklopi, a onda ode u Levante i da 14 komada za polusezonu".

Getty Images
Getty Images

U želji da vam dodatno približimo i pronađemo perspektivu iz koje je najlakše sagledati koliko je njegov učinak veliki, možda je najbolje istaći da nijednog igrača nije platio više od 15.000.000 evra, dok je njegov idealni sastav koštao klub svega 26.500.000 evra.

Kako je nedavno otkrio u razgovoru za radio 'Marca', ovo je njegovih idealni jedanaest, postava koju je prodao za 90.000.000 evra, odosno još jednom doneo klubu zaradu od 63.500.000 evra.

Monćijevih XI: Andres Palop – Dani Alves, Havi Navaro, Žijan Eskude, Adrijano – Renato, Ivan Rakitić, Kristijan Poulsen, Ever Banega – Luis Fabijano, Frederik Kanute

"Moj osnovni prioritet je osvanjanje trofeja, ali i ništa od toga ne bi bilo moguće da nema finansijskog efekta. Ono što je možda i najbitnije jeste da ja zahtevam apsolutnu autonomiju u radu, zbog čega se može reći da ne volim način na koji funkcioniše Real Madrid", jasan je gospodin Vardeho.

Za kraj smo ipak ostavili ono daleko važnije, stoji da klub ne bi bio ovoliko moćan da mu je kasa prazna, ali svi u Andaluziji daleko više cene to što je svake godine muzej morao da se proširuje zbog trofeja koji su samo pristizali.

Sevilja je do njegovog dolaska osvojila četiri pehara, La Ligu 1946. godine i tri Kupa kralja – 1935, 1939, 1948, a u njegovoj eri čak devet. 'Los Rojiblankosi' postali su gospodari Lige Evrope sa pet trofeja, uz još dva Kupa, Super Kup Španije i Superkup Evrope.

Kao i u svakoj ljubavi, i ovoj između Monćija i Sevilje jednog dana morao je da dođe kraj, a najbrža od svih zainteresovanih, kojih je bilo zaista mnogo, bila je Roma. Andaluzija će za svog kralja dobiti pet miliona evra, što je apsolutni rekord, nekako simbolično, kada su prelasci administrativaca u pitanju.

Igrači na terenu, pune tribine na Pishuanu i špalir 'njegovih' trofeja na centru pred subotnji duel sa Deportivom iz La Korunje. Višeminutne ovacije ljudi koji mu se dive spečile su ga da ne pusti suzu, ali je i on imao spreman odgovor – pojavivši se u dresu Antonija Puerte, pa su i oni morali da se hvataju za maramice...

Nemanja Đorđević (@ElGrandeDiego)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu