Put za Berlin: Kralj kod Dame, Pep se vraća kući

Ovo je drugi put u istoriji Lige šampiona (uz sezonu 2012/2013), od kada je 1992. godine promenjen format, da svi učesnici polufinalnih duela imaju barem jednu titulu prvaka Evrope. Prvi je Real sa rekordnih deset, Bavarci su drugi sa pet, Barselona je treća sa četiri, dok Juventus ima dve.

Nemanja Đorđević Nikola Đukić, Italija, Španija, Evropa, Nemačka
Podeli

Takođe, prvi put će Đozep Gvardiola u zvaničnom meču voditi ekipu protiv svoje 'Blaugrane', a zanimljivo da su, kada je poslednji put bio moguć 'El Klasiko' u finalu, Real i Barselona eliminisani – bilo je to u sezoni 2012/2013.

Prvi duel Juventusa i Reala igra se od 20.45 na ‘Juventus Areni’, dok je revanš na program osam dana kasnije na Santjago Bernabeu.

Dan kasnije u istom terminu na ‘Nou Kampu’ snage će odmeriti Barselona i Bajer, pa da vidimo šta nam donosi završnica najjačeg evropskog fudbalskog takmičenja.

Juventus – Real Madrid: ‘Kraljevi’ protiv italijanskog prokletstva

Duel Juventusa i Real Madrida smatra se jednim od klasika Lige šampiona i evropskog fudbala uopšte. Gotovo uvek kada je žreb ukrstio ’Kraljeve’ i ’Staru damu’ gledali smo sjajne mečeve, pune preokreta, uzbuđenja, a nepotrebno je govoriti kakvi su sve majstori nosili dres Madriđana i Torineza. Ovoga puta, Španci ulaze u meč kao zvanični prvaci Evrope – sa ogromnom željom da postanu prvi tim koji je odbranio evropsku krunu – dok se gigant ’Kalča’ polako vraća u sâm vrh kontinetalnog fudbala.

Real i Juventus su do sada 16 puta bili rivali, poslednji put u grupnoj fazi prošle sezone (2:2 u Torinu, 2:1 u Madridu za Real), ne računajući prijateljski susret od pre nekoliko godina, a obe ekipe zabeležile su po osam trijumfa i poraza. Ukupna gol razlika je 20:17 u korist Juvea, a na sedamdeset odso susreta videli smo u proseku po dva pogotka.

Prvi put su se sastali pre 53 godine, u četvrtini finala tadašnjeg Kupa šampiona. Obe ekipe slavile su minimalnim rezultatom kao domaćini, pa je morala da odlučuje majstorica. Treći meč odigran je na Parku Prinčeva u Parizu, a španski tim je predvođen Alfredom di Stefanom slavio sa 3:1 i kasnije stigao do finala, ali ne i titule. Na naredni duel čekalo se gotovo dve i po decenije, a i te 1986. godine slavio je tim iz Madrida. Posle nove minimalne pobede, Ugo Sančes i drugovi su preko ’bele tačke’ stigli do prolaza, pošto su prethodno nekako ’preživeli’ Beograd i Marakanu (2:4, 2:0).

Upravo od tog duela, sredinom osamdesetih, počelo je Realovo ’italijansko prokletsvo’ – jer ekipa sa ‘Santijago Bernabeua’ od tada nije izbacila nijednu ekipu sa ’Čizme’ iz evropskih takmičenja u dvomeču, ali je zato slavila u najvažnijoj utakmici. Madriđane su čak sedam puta eliminisali Italijani – tri puta Juventus, dva puta Milan i po jednom Roma i Torino.

’Bjankoneri’ su ređali trijumfe u gotovo svim fazama druge faze – međutim, svi se sećamo spuštene lopte Davora Šukera i gola Predraga Mijatovića na Amsterdam Areni 1998. godine kada je Real stigao do svoje sedme ’ušate’ titule. Devet godina kasnije, Roma je ukupnim rezultatom 4:2 prošla dalje, a to je bio poslednji okršaj Madriđana sa italijanskim klubovima u drugoj fazi.

Što se tekuće sezone i puta do četiri najbolja tima Starog kontinenta tiče, ekipa Karla Ančelotija nastavila je tamo gde je stala prošle godine – posle osavajanja jubilarne ’La Decime’. Prvak Evrope je grupnoj fazi imao maksimalan učinak od šest pobeda i gol razliku 16:2, ali se mora priznati da im nije bilo ni previše teško – s obzirom na to da su za protivnike imali Bazel (5:1, 1:0), Liverpul (3:0, 1:0) i Ludogorec (2:1, 4:0).

Zatim, na prvu loptu se nije činilo da će Real imati težak posao pošto je na žrebu izvukao Šalke 04, kojeg je prilično ubedljivo eliminisao prošle sezone, a prolaz nemačke ekipe je posle prvog meča i poraza u Gelzenkirhenu (2:0) svrstan u domen naučne fantastike. Ipak, momci Roberta di Matea odigrali su junački u revanšu, u potpunosti razbili ’Kralja’ na njegovom terenu, a za senzaciju i prolaz nedostajalo im je samo malo sreće u nadoknadi vremena (5:4).

Ponovo su na red došle kuglice u Nionu, a žreb je ovoga puta bio daleko teži za Real – jer je izvučen gradski rival Atletiko 'bio na papiriću'. U 180 minuta fudbala u borbi za polufinale nismo videli previše fudbala, pogotovo zbog defanzivnog razmišljanja i pristupa trenera ’Jorgandžija’ Dijega Ćola Simeonea kada je u pitanju susret sa komšijama. Duel na ‘Visente Kalderonu’ bio je daleko ’tvrđi’ i 'oštriji' od revanša, Real je u oba okršaja bio daleko bolji i konkretniji rival, da bi delirijum na Bernabeu izazvao Havijer Ćićarito Ernandes u 88. minutu posle asistencije Kristijana Ronalda – za apsolutno zaslužen trijumf Reala i fudbala.

S druge strane, ekipa Masimilijana Alegrija imala je daleko teži put, ali je uspela da se izbori za svoje prvo učešće u polufinalu posle 12 godine. Poslednji put je ’Stara dama’ bila deo najbolje četvorke u sezoni 2002/2003, kada je posle penala poražena u velikom finalu od Milana, a prethodno je izbacila baš Real, Kao i prošle sezone Juveu je malo nedostajalo da ispadne već u prvoj fazi, ali je remi sa Atletiko Madridom (0:1, 0:0) u poslednjem kolu bio dovoljan za prolaz u konkurenciji još šampiona Grčke Olimpijakosa (0:1, 3:2) i švedskog Malmea (2:0, 2:0).

Usledio je dvomeč sa dortmundskom Borusijom – u kojem je ’Stara dama’ podsetila na ekipu sa kraja devedesetih godina prošlog veka. Posle pobede na domaćem terenu 2:1 usledila je možda i najbolja njihova partija ove sezone i prolaz ukupnim rezultatom 5:1.

Poslednji korak pred polufinale bio je susret sa nezgodnim i tvrdim Monakom, koji je prethodno izbacio londonski Arsenal. Opet su ’Bjankoneri’ bili domaćini u prvom susretu, a pobedu im je doneo Arturo Vidal iz sumnjivog penala u 57. minutu. Na kraju se ispostavilo da je to bio i presudni detalj u dvomeču protiv ’Kneževa’, jer je italijanska ekipa odigrala u svom maniru i sa 0:0 na stadionu ‘Luj II’ došla do velikog uspeha.

Iako je teško odrediti favorita u ovako velikim susretima, ipak se čini da mala prednost ide na stranu aktuelnog šampiona. Posle znatnog pada forme i velikog broja povređenih igrača početkom godine. iskusni italijanski trener, koji je sedeo na rivalskoj klupi od 1999. do 2011. godine, uspeo je da stabilizuje ekipu i povrati joj samopuzdanje za početka sezone – kada je Real bukvalno ’mleo’ rivale pred sobom. Osim povređenog Luke Modrića, jedini veći problem za stručni štab Madriđana može da predstavlja i odsustvo Karima Benzeme, koji nije ni otputovao u Torino, ali bi zato Garet Bejl trebalo da zaigra od samog starta – kao i Marselo koji je odradio supenziju.

Što se Juvea tiče, Italijani imaju jedan problem manje, pošto su trijumfom na svom stadionu četiri kola pre kraja osigurali novi Skudeto. Međutim, veliki problem za Alegrija može da predstavlja odsustvo Pola Pogbe, pogotovo kada se u obzir uzme Realova snaga u sredini terena, kao i same kretnje Kristijana Ronalda i Gareta Bejla, ali i Hamesa Rodrigesa. Povratak najboljeg mladog igrača sveta na teren predviđen je sredinom nedelje, tako da bi trebalo očekivati da se nađe na terenu u revanšu. Uprkos tome, Juventus ima previše iskusnih i igrača svetske klase da bi mu izostanak jednog pojedinca pravio toliki problem, ali je realno za očekivati da će odigrati, onako kako najbolje znaju, na kontru.

Barselona – Bajern: Gvardiola se vraća kući

U 38. minutu revanš utakmice osmine finala protiv Mančester Sitija Lionel Mesi proturio je loptu kroz noge Džejmsu Milneru i naterao bivšeg trenera Pepa Gvardiolu koji je sedeo u loži stadiona ‘Nou Kamp’ da šalom pokuša da sakrije oduševljenje. Nije uspeo. Mesi je nešto ranije namestio gol Ivanu Rakitiću kojim je Barselona potvrdila prolaz u narednu rundu ukupnim rezultatom 3:1.

Nekoliko nedelja kasnije Karl-Hajnc Ridl je na ceremoniji žreba u Nionu izvukao ceduljice Bajerna i Barselone koji će se u dvomeču boriti za finale – Gvardiola se vraća kući. Španski stručnjak koji je od juna 2013. godine na klupi Bavaraca, vratiće se u klub u kojem je počeo trenersku karijeru i sa kojim je osvojio sve što se može osvojiti.

U međuvremenu, Katalonci su lagano izbacili Pari Sen Žermen (5:1), dok je klub iz Mihena posle poraza u Portu od 3:1 pregazio Portugalce sa 6:1 na ‘Alijanc areni’. Više golova u ovogodišnjoj Ligi šampiona postigli su samo protiv Šahtjora u revanšu osmine finala, kada su mrežu Pjatova napunili do vrha – 7:0.

Biće ovo ukupno deveti susret dva giganta svetskog fudbala, a mnogi se sa određenom dozom radosti sećaju poslednjeg, kada je Bajern razbio Barsu sa ukupnih 7:0. Bajern je slavio na tri od četiri gostovanja na ‘Nou Kampu’, pa može biti zadovoljan što prvu utakmicu ne igra kod kuće.

Mašinerija pod vođstvom Jupa Hajnkesa označila je definitivni kraj Barselonine ere koja se u tom trenutku uveliko gasila uzdrmana mnogim nefudbalskim problemima. Nemci su te 2013. osvojili titulu u LŠ i pokupili sve važne trofeje, a onda je došao Pep i nastavio gde je stao njegov prethodnik. Ipak, i dalje mu fali onaj najveći, onaj sa najvećim ‘ušima’.

Dve godine kasnije situacija je malo izmenjena – Bajern je i dalje najjači tim u Nemačkoj, a možda i u Evropi, dok se ‘Blaugrana’ vratila na staze stare slave i pod vođstvom novog trenera jedina je ekipa u Evropi uz Juventus koja može do triple krune. Posle nekoliko sezona lutanja na klupu je doveden bivši kapiten Barselone Luis Enrike koji u početku nije ulivao mnogo poverenja, ali je uspeo da pronađe dobitnu formulu u i dalje neuravnoteženom timu. Golmani su poput napadača sjajni, igrači iz odbrane redovno kiksiraju, dok uslovljeni godinama vezisti sve češće ne pružaju partije na koje su nas navikli.

Obe ekipe relativno lako su stigle među četiri najbolje na starom kontinentu, ako se izuzme poraz Bavaraca od Porta. I jedni i drugi protutnjali su kroz grupnu fazu sa po pet pobeda i jednim porazom, pre već opisanih duela u nokaut fazi.

Međutim, u prvi meč polufinala ulaze u potpuno različitom raspoloženju – Bajern je nepravedno izgubio polufinale Kupa Nemačke od Borusije, ekipa je osakaćena povredama što se odražava i na formu, dok je s druge strane Barselona fantastično tempirala formu za završnicu sezone. U poslednjih 16 utakmica ima 15 trijumfa i jedan remi, a protiv Hetafea i Kordobe postigla je zbirno 14 golova.

Gvardiola je stil igre preneo iz bivšeg u sadašnji klub, dodatno ga unapredio, pa će ovaj dvomeč dobiti upravo onaj tim koji uspe da se nametne u takvim okolnostima. I jedni i drugi vole da posedom kontrolišu meč – Španci će nade polagati u ubitačni trio koji čine Mesi, Suares i Nejmar, a gosti u prvom susretu želeti da kazne greške Pikea, Alveša i družine kojih će sigurno biti. Najbolji napad na svetu do sada je postigao 108 golova na nešto više od 50 utakmica u svim takmičenjima i sigurno će često ugrožavati najboljeg golmana na svetu.

Na ruku Bajernu ide i to što je već obezbedio titulu u Bundesligi, treću uzastopnu, drugu od kad je pod nadzorom Katalonca. ‘Crveno-plavi’ drže čelo Primere sa dva boda više od madridskog Reala, ali moraju da budu maksimalno koncentrisani u naredna tri kola, jer ih očekuju dueli sa Real Sosijedadom, Atletiko Madridom i Deportivo La Korunjom.

Međutim, najveća prednost Bavaraca u ovom dvomeču biće upravo Pep Gvardiola, najbolji trener na svetu i najdominantniji stručnjak u poslednjih 10 godina. Čovek koji osvaja trofej na svakih 18 odigranih mečeva (19 titula za sedam sezona) vodiće sedmi put uzastopno ekipu u polufinalu Lige šampiona. 44-godišnjak koji je stvorio Barselonu kakvu poznajemo verovatno je jedini koji može naći način da se zaustavi igra protivnika.

U napadu bi trebalo da se nađe Robert Levandovski koji će nositi zaštitnu masku zbog preloma vilice, ali neće biti najboljih igrača Arjena Robena i Franka Riberija. Moguć je i zanimljiv duel na sredini terena braće Alkantara – Tijaga i Rafinje koji su stasali u La Masiji, ali je stariji odlučio da pođe za bivšim trenerom.

Ostalo je još samo nekoliko napetih sati za navijače četiri najbolja kluba u ovom trenutku, a najkasnije u sredu oko ponoći situacija oko favorita biće mnogo jasnija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.