Sumorna jesen u Humskoj 1

Od januara do danas Partizan je prešao put od vodeće ekipe šampionata preko osvojene titule, kvalifikacija za Ligu šampiona i velikih ambicija, do ekipe koja na lokalnoj sceni deluje slabo, nezainteresovano i nespremno.

Podeli

Postoji i drugi aspekt priče, finansijsko stanje, naravno.

Dolazeći u klub iz Humske današnji rukovodioci Partizana najavili su stvaranje još jačeg kluba i kao prvi cilj najavili izlazak iz finansijskih problema. Priča o „duplim krunama“, „kontinuitetu uspeha“ se podrazumeva, bez obzira ko i kada dolazio u Humsku.

Član UO Partizana Ivan Maričić saopštio je početkom godine da je „minus“ na kraju prethodne godine bio nešto manje od 15 miliona evra (14.870.300) ali i objasnio da Partizan "ima pokriće u igračkom kadru i imovini pa definitivan izveštaj revizora o minusu i nije toliko strašan kako se predstavlja“.

Najgrublja računica kaže da je Partizan od početka 2015. godine prihodovao, uz mogućnost da sav novac ne stiže odmah ali se svakako knjiži kao prihod, više od 2/3 pomenute svote. Transfer jednog igrača, Petra Škuletića bio je „težak“, prema rečima ljudi iz Humske oko tri miliona evra, nagrade koje je ekipa zaradila u kvalifikacijama za evropske kupove su, uključujući i osvojene bodove u Ligi Evrope, više od pet i po miliona evra, zarada od transfera Aleksandra Mitrovića iz Anderlehta u Njukasl oko dva i po miliona. Te tri stavke daju oko 11 miliona.

I pored slabije prodaje ulaznica za utakmice Lige Evrope, pun stadion u plej ofu za Ligu šampiona, kompleti i pojedinačne karte za duele sa AZ Alkmarom i Atletikom, godišnje karte i nešto prodatih ulaznica za mečeve domaće lige morali bi da znače prihod od oko pola miliona evra, „sitan novac“ je zarađen i prodajom nekih igrača.

Kojić, Lukač, pa i kompenzacija koja Partizanu pripada od odlaska Pantića, neki novac koji je Fenerbahče morao da plati za „pozajmicu“ Markovića, svakako minus kluba čine bar malo manjim.

Sponzorstvo Telekoma, najveće koje Partizan ima, je nešto više od miliona godišnje.

Naravno da bi bilo nemoguće sav novac i dobiti odmah i iskoristiti samo za sanaciju dugova, troškovi kluba su, prema različitim procenama, između 700 i 900 hiljada mesečno ali je u odnosu na prethodne godine ekipa „jeftinija“, trojica igrača koji su imali nešto veće ugovore (Lazović, Drinčić, Branko Ilić) otišli su iz Humske u poslednjih deset meseci, pa bi rezultat kojim bi uprava Partizana mogla da se pohvali na sledećem „finansijskom preseku“ morao da bude značajan.

„U ovom trenutku naša pažnja usmerena je rešavanje gorućih stvari vezanih za finansijsku konsolidaciju kluba i njegovo postavljanje na zdrave noge. Čim pre to uradimo bićemo u prilici da razmišljamo o aktivnostima na planu marketinga, a rešavanjem zatečene situacije ćemo sigurno biti interesantniji budućim sponzorima. Moj finansijski plan podrazumeva ulazak 8.000.000 evra do kraja 2015. godine. Obećavam investicije od 6.000.000 evra do 31. marta, a do februara ćemo izaći iz blokade u kojoj smo trenutno. Posebnu pažnju ćemo obratiti na izmirenje obaveza kako bismo mogli da igramo evropska takmičenja", rekao je predsednik Zoran Popović neposredno nakon imenovanja.

Drugi deo priče odnosi se na teren i „proizvodni pogon“. Od kraja 2014. godine do jeseni 2015. Partizan je imao tri trenera, Marko Nikolić je dočekao novu upravu, Zoran Milinković radio od proleća do jeseni, sada je na klupi Ljubinko Drulović.

Bez potrebe da se njihovo trenersko umeće poredi, rezultat je jedna osvojena i jedna, čini se ranije nego ikada, praktično izgubljena titula i igre u Evropi bolje od prosečnog Partizanovog učinka u prethodnoj deceniji. Svaki navijač će reći da je moglo i moralo bolje, puno stvari govori u prilog tome da je takav učinak „mera“.

Analizu sportskog dela priče u Humskoj nemoguće je praviti jer se, već skoro godinu dana, tim aspektom bave ljudi koji nisu kompetentni.

Ivica Iliev bi trebalo da bude promovisan u sportskog direktora kluba koji čoveka na toj poziciji nema od zime kada je Dragan Ćirić kratko boravio u klubu na toj funkciji. Potpredsednik zadužen za sportska pitanja, kako je definisano, Ljubiša Tumbaković je potpuna nepoznanica, niti je jasno šta je radio u klubu niti se može tvrditi koliko dugo je zaista i bio na svom zadatku.

„Da imam problem u Upravi u ovom momentu – imam. Ali to je sukob mišljenja. Svoj stav iznosim da bih eventualno otvorio oči ljudima koji možda malo manje poznaju problematiku. Stav struke je bio da „kostur“ tima mora da ostane kako bismo ostvarili cilj, a cilj je da budemo šampioni. Ako već odgovaram za struku, pa ne mogu onda da kažem da Škuletić može da ide?! Ne mogu da razumem da je normalno da Petar ode, to je stručni stav. Ako se dobro sećam, generalni stav kluba je bio jedinstven – Škuletić ne može da ide. Ali tada se slušala struka. Međutim, kada je 4.000.000 onda može. Pa ko smo mi? Možemo li da menjamo stavove? Ja ne mogu. Ako je to politika kluba i klub tako hoće – izvolite i to radite. Ne ljutim se, idemo dalje", rekao je Tumbaković dok je bio deo uprave prošle sezone.

Onda je i prelazni rok, za koji bi se moglo reći da je definisao trenutnu snagu ekipe, odrađen sasvim očekivano.

Umesto Lukača, koji je i ranije otpisan, nije dovođen golman, Živko Živković je (p)ostao jedini izbor.

Vulićević se vratio posle teške povrede, štoperski par nikada nije sklopljen ali je teško tvrditi da je Fabrisio baš ono pravo rešenje koje je bilo potrebno ekipi koja od Krstajića i Savića nema sjajan par štopera. Levi bek je posebna priča, otišao je Volkov, Nemanja Petrović lako i brzo potrošen, a na izdisaju prelaznog roka stigli su Leković i Subić. Bogosavac je, posle priprema i prilike, otpao. Ranije je otpao i Aškovski. Veliki promet, sporan rezultat.

Partizan već dugo igra sa dva defanzivna vezna igrača, formacije se menjaju, neki se pomeraju u stranu ili malo bliže golu ili dalje od njega ali su dvojica uvek na terenu. Prvi defanzivni vezni iz prethodne sezone, Drinčić, je otišao, Saši Markoviću je istekao ugovor, Brašanac je odličnim igrama 'sakrio' deo problema ali ni Jevtović, ni prinudna rešenja na toj poziciji, Petrović ili Lukić, nisu dali ekipi potrebnu čvrstinu.

Ofanzivni deo sredine terena osvežen je, manje ili više bez plana, Alenom Stevanovićem i to je, uz Abubakara, možda i najbolji posao kluba tokom leta, Nikoli Ninkoviću je namenjena važnija uloga, ne može se reći da ju je iskoristio, kapiten Saša Ilić je igrao malo, Stefan Babović dekoncentrisan i u stalnom problemu sa delom navijača nije odigrao onako kako se očekivalo, Grbić i Trujić su imali malo prilika, Andrija Živković je, uglavnom bio dobar.

Prva napadačka zvezda, bar po imenu, Valerij Božinov, pokazao je nedovoljno, Abubakar Umaru imao blistavih trenutaka a Ivan Šaponjić se konstatno nalazi negde između tima i klupe pa se možda više nije moglo ni očekivati.

O grupi igrača koji ne igraju nema smisla pričati.

"Za zimu se sprema novi budžet, ali nije isključeno da dovedemo igrača od milion ili milion i po evra ukoliko mislimo da će nam doneti prevagu", izjavio je u međuvremenu generalni direktor Miloš Vazura.

Dodatni problem bilo kakvoj analizi prave rezultati u Evropi. Četiri pobede u Humskoj, dve na strani... Paradoks je potpun ako se zna da Partizan nikada nije osvojio toliko mnogo bodova u Evropi do kraja oktobra i decenijama nije imao ovoliko malo bodova u prvenstvu.

Na pitanje kako je moguće da igrači koji pobeđuju u Nemačkoj ili Steauu, AZ Alkmar ili BATE Borisov ne mogu da se nose sa lokalnom konkurencijom niko nema pravi odgovor.

Nemaju ga ni u Humskoj. Uprava kluba pokušava, sve otvorenije i očiglednije, da svu krivicu svali na igrače, što je potpuno besmisleno. Igrači ćute ili ulaze u konflikt sa navijačima koji nisu zadovoljni na način apsolutno neprimeren klubu za koji igraju, navijači, podeljeniji nego u vreme poznatih podela, funkcionišu u skladu sa ovdašnjim, pogrešnim, običajima.

„Igrači su apsolutni krivci. Uprava je uradila sve što je u njenoj moći. Dala je igračima redovne plate, promenila trenera da ih razdrma i dovela sjajnog stručnjaka Ljubinka Drulovića. Podabcile su sve linije tima, neke više neke manje. Gledamo sam kako da izguramo ovaj prvi deo sezone i da prezimimo u Evropi“, rekao je potpredsednik Milorad Vučelić.

O tome zbog čega su tribine poluprazne ili prazne nema smisla ni govoriti. Ne računajući učinak igrača i veliki broj trofeja u poslednjoj deceniji već godinama niko u Humskoj ne shvata da samo pobeda nad Javorom ili Borcem, pa čak ni Steauom ili AZ Alkmarom nije dovoljna za redovne dolaske u Humsku.

Uspešni klubovi imaju mnogo ozbiljniji marketing i mehanizme koji „dovlače“ ljude na utakmice.

"Navijači su neizostavni deo svakog sportskog kolektiva, zbog njih se sve i dešava na fudbalskom terenu, parketu, bazenu ili bilo kojem drugom sportskom igralištu. Navijači Partizana su specifični, oni osećaju ono što drugi ne mogu, zbog toga ih je teško zavarati lažnim obećanjima i raznim drugim trikovima. Siguran sam da ako uspemo da vratimo porodičnu atmosferu, po kojoj je Partizan uvek bio prepoznatljiv, unutar kluba da će navijači to prepoznati i da će poseta biti daleko veća nego ranije", rekao je Popović u decembru.

Sve u svemu, stanje u Partizanu je sumorno. Rezultat u Evropi, ako „ranjeni“ tim uspe da ostvari još koju pobedu, mogao bi da učini sezonu 2015/2016 uspešnom. Finansijski izveštaj na kraju ove godine mogao bi da pokaže da ljudi u Humskoj znaju šta rade.

Moglo bi i možda će.

Ono što je sigurno, Partizan je od vodeće ekipe na tabeli Superlige udaljen 16 bodova, prosečna poseta od 4.300 ljudi na prvenstvenim utakmicama je, matematički, 13,4% kapaciteta stadiona u Humskoj, a atmosferu bi trebalo osetiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 1 idi na stranu