Evroliga: Fantastična četvorka u Londonu

Dvanaestog avgusta 2012. godine O2 arena ugostila je najbolje košarkaše sveta. U velikom olimpijskom finalu u srcu Londona, Sjedinjene Države savladale su Španiju i postale šampioni. Posle tačno devet meseci, ista dvorana biće košarkaški dom i fajnal-fora najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi Evrolige.

Ako se pogledaju učesnici završnog turnira, može se pomisliti da se malo šta promenilo u odnosu na prethodnu godinu. A mnogo se promenilo.

CSKA Moskva, Olimpijakos, Barselona i sada sa podrškom Real Madrida staviće tačku na ovosezonsko nadmetanje i odlučiti ko će biti vladar Starog kontinenta u narednih godinu dana.

Filip Stanić Engleska
Podeli

Real Madrid - Kraljevska družina

Najtrofejni klub u ovom takmičenju čeka na svoju devetu titulu još od davne 1995. godine. Dominacija 60-ih godina prošlog veka nije se prenela i na modernu košarku – osim 18-godišnjeg posta u Evropi, kraljevski klub ima problema i u domaćem šampionatu.

Ipak, ove sezone, Madriđani su rešili da sve to naplate sa kamatom.

Pred početak sezone delovalo je da će odlazak Anta Tomića u velikog rivala Barselonu biti nenadoknadiv gubitak, ali ispostavilo se da se njegova zamena Markus Sloter i te kako uklapa u koncepciju igre trenera Pabla Lasa.

Dominantni u Španiji, ekspresni u Evropi

Real Madrid se na startu Evrolige našao u ’grupi smrti’, zajedno sa ovosezonskim saputnikom Panatinaikosom, bogatim Fenerbahčeom, neugodnim Himkijem, kao i Olimpijom i Kantuom. Četu Pabla Lasa to nije sprečilo da sa prvog mesta i skorom 7-3 prođu u, ove godine, modifikovanu Top 16 fazu.

Deklasirani su Himki, Olimpija, dvaput savladan Fenerbahče i svima je stavljeno do znanja da se na Real ove sezone mora ozbiljno računati, a dueli sa ’zelenim’ iz Atine bili su pravi „plej-of“ mečevi.

U grupi u 16 najboljih Real je zauzeo drugu poziciju iza CSKA. Rezultatska, ne toliko i igračka kriza dovela ih je pred kraj faze u nezavidan položaj. Neočekivani porazi kod kuće od Panatinaikosa i Unikahe Madriđane su stavili u situaciju da moraju da pobede Efes u poslednjem kolu, ne bi li zadržali prednost domaćeg terena pred plej-of. Kada je bilo najteže, Real je pokazao pravo lice. Veoma dobra partija kompletne spoljne linije donela im je ubedljiv trijumf i zakazala četvrfinalne duele sa starim poznanikom Makabijem.

Evroligaški klasik – tako je najavljivan susret velikana evropske košarke Real Madrida i Makabija.

Od klasika, videli smo samo klasično dobre partije sjajne četvorke Fernandes-Ljulj-Kerol-Mirotić i ekspresnu pobedu Reala i plasman na drugi fajnal for u tri sezone.

Imali su košarkaši Reala krize tokom sezone, ali ipak deluje da je forma u Evropi tempirana za sâm kraj. Madriđani iz faze u fazu beleže sve bolje rezultate i lagani trijumf nad Makabijem svrstava ih u red glavnih favorita za trofej.

Brze kontre, skok ,’ran end gan’ stil igre karakteristike su koje odlikuju Realov napad. Laso sjajno koristi fantastične šutere, pre svega Džejsija ’Bum-bum’ Kerola, kao i jednog od najboljih ofanzivnih skakača u istoriji Evrolige Felipea Rejesa. Nikola Mirotić, dve godine u nizu najbolji mladi igrač EL, ove sezone izrastao je u jednog od nosioca i ključnih igrača kraljevskog kluba, sa prosečnim indeksom 14.1 drugi je najkorisniji košarkaš tima iz prestonice Španije.

Real Madrid je najefikasniji tim Evrolige sa prosečno postignutih 79.25 poena po meču.

Takođe, interesantno je da je Real najvažnije pobede tokom evroligaške sezone ostvarivao najviše zahvaljujući dobroj odbrani, što nije bila karakteristika prethodnih godina. Pablo Laso često je kombinovao odbrane tokom meča, menjao zone, sa ’čoveka’ na zonu i samim tim terao protivnike na greške i loše procente šuta. Najbolji primer su plej-of mečevi sa Makabijem.

Antipatični ’doktor’ košarke – Rudi Fernandes

U svakoj fazi po jednom MVP kola. Omražen van Madrida, Rudi Fernandes svakako je jedan od najboljih evropskih igrača današnjice. Gluma, niski udarci, i nadobudnost stavili su ga na ’crnu listu’ mnogih ljubitelja košarke, ali igrački kvaliteti sjajnog beka su neosporni. Sa prosečnim indeksom nešto preko 16, 13.6 poena, četiri skoka, tri asistencije i procentom šuta iz igre od gotovo 44% po meču, momak sa Maljorke iza sebe ima veoma dobru sezonu. Odlične partije protiv CSKA, kao i u jednom od mečeva sezone protiv Efesa, pokazali su da je Rudi najbolji kada je to najpotrebnije, a to je karakteristika velikih igrača.

Povratak iz NBA lige prijao je Fernandesu i on je svakako jedna od najvećih uzdanica Pabla Lasa u Londonu, dok trener Madriđana dobrim rezultatom može sebe da svrsta u red cenjenijih evropskih trenera.

Srđan Radojević, Sport klub:

Pred početak sezone mislio sam da mi je Real favorit. Napravil su ekipu kompletniju nego prošle godine, iako u prvi mah to tako nije delovalo. Odlazak Anta Tomića činio se nenadoknadivim, ali dolaskom Markusa Slotera dobili su novu defanzivnu dimenziju. Mogu da menjaju više vrste odbrana, menjaju zone, postave zonu 1-2-2 sa Sloterom kao isturenim, slično kao Divac u Ganu, koji svojom pokretljivošću ( skače, trči, teško ga je prebaciti) izbaci ekipu iz komforne zone i više ne znaš kako da napadneš. Prošle sezone su ih porazi od Sijene i Bilbaa koštali prolaska u četvrfinale, ali ove godine duža top 16 faza daje više šansi za popravni, a i onda kada su bili u krizi dobijali su mečeve, i to na odbranu. Tako da mi je Real, uz CSKA, favorit za trofej.

Trofeji:

Evroliga (8): 1963-64, 1964-65, 1966-67, 1967-68, 1973-74, 1977-78, 1979-80, 1994-95
ULEB Kup (1): 2006-07
Kup Radivoja Koraća (1): 1987-88
Saporta Kup (4): 1983-84, 1988-89, 1991-92, 1996-97
Prvenstvo Španije (30): 1956-57, 1957-58, 1959-60, 1960-61, 1961-62, 1962-63, 1963-64, 1964-65, 1965-66, 1967-68, 1968-69, 1969-70, 1970-71, 1971-72, 1972-73, 1973-74, 1974-75, 1975-76, 1976-77, 1978-79, 1979-80, 1981-82, 1983-84, 1984-85, 1985-86, 1992-93, 1993-94, 1999-00, 2004-05, 2006-07
Kup Španije (23): 1951, 1952, 1954, 1956, 1957, 1960, 1961, 1962, 1965, 1966, 1967, 1970, 1971, 1972, 1973, 1974, 1975, 1977, 1985, 1986, 1989, 1993, 2012
Super Kup Španije (2): 1985, 2012
Interkontinentalni Kup (3): 1976, 1977, 1978

CSKA - “Srpski” tim u završnici Evrolige

Prošlogodišnji ’drim tim’ koji su stvorili Moskovljani nije uspeo da se popne na krov Evrope. Nošeni najkorisnijim igračem takmičenja Andejem Kirilenkom stigli su do samog kraja, ali tu stali. U grotlu ’Abdi Ipekči’ arene u Istanbulu, na istom mestu gde je i Saša Đorđević presudio Žoventutu, porazio ih je Olimpijakos našeg Dude Ivkovića.

Ove godine rešeni da isprave propuste iz prošle, na silovit način stigli su do četiri najbolje ekipe Starog kontinenta.

Klub su napustili Kirilenko, koji se vratio u NBA, kao i jedan od najboljih evropskih šutera Aleksej Šved, koji se pridružio ’AK-47’ u evropskoj NBA koloniji zvanoj Minesota Timbervulvs. Šiškauskas je rešio da završi karijeru, dok je Džamon Gordon morao da nađe novi klub. Samim tim, izuzev Teodosića, cela spoljna linija morala je ’na remont’.

Zamene su stigle u vidu Erona Džeksona, koji iza sebe ima uspešnu sezonu u Bilbau, iskusnog Tea Papalukasa, srpskog dvojca Erceg-Micov i Sonija Vimsa, nekadašnjeg košarkaša Denvera i Toronta, koji se pokazao kao jedan od nosilaca ekipe. Vimsa je preporučila briljantna godina u dresu Žalgirisa u koji je došao usled lok-auta u NBA ligi. Amerikanac je u regularnom delu prošle sezone prosečno postizao 17.5 poena, uz procenat uspešnosti preko 50%.

Mesina

Etore Mesina se vratio sa jednogodišnje ’prakse’ u Los Anđeles Lejkersima na mesto starog uspeha i preuzeo kormilo od Jonasa Kazlauskasa. Italijanski stručnjak je sa ’armejcima’ već dva puta bio šampion Evrope i ove godine odlučan je u nameri da to uradi i treći. Sredio je armiju i krenuo u osvajanje.

Fantastični trener, koji je sa Obradovićem i Ivkovićem obeležio poslednjih dvadesetak godina evropske košarke, želi svoj peti trofej u Evroligi i sedmi za CSKA.

Takođe, Mesina bi mogao da postane prvi koji je osvojio trofej ’Aleksandar Gomeljski’ za najboljeg trenera u Evropi tri puta. Željko Obradović i on su to priznanje osvajali za sada po dva puta.

Mesinin tim, nošen srpskom četvorkom Teodosić-Micov-Erceg-Krstić, na dominantan način prešao je sve prepreke do Londona.

Ipak, počelo je nesigurno. Trijumf u samoj završnici protiv Lijetuvos Ritasa i klasik u paklu Pionira sa Partizanom i pobeda posle produžetka nekima su poljuljali mišljenje o visokim dometima Moskovljana ove sezone.

To kao da je razljutilo velikog šampiona i, izuzev lošeg šuterskog dana i poraza od Barselone sa 21 poenom razlike, CSKA je sa skorom 9-1 zauzeo drugo mesto u grupi iza Katalonaca i plasirao se u 16 najboljih.

Jedinu krizu tokom sezone ’armejci’ su imali krajem januara i početkom februara, kada su sa tri poraza u četiri meča u Evroligi ugrozili ambicije o prvom mestu u novoj grupi top 16 faze.

Furiozan finiš i šest vezanih pobeda, od kojih jedna protiv direktnog konkurenta Real Madrida, osigurala je Moskovljanima novo četvrtfinale. U tom susretu blistali su Teodosić i Krstić i, uz podršku Vimsa i Viktora Hrjape, nijednog momenta nisu dozvolili Madriđanima da pomisle na pobedu.

Veliki favorit u osam najboljih, posle dva lagana trijumfa u Moskvi protiv Kaha Laborala, opustio se u trećem meču i pretrpeo najubedljiviji poraz u sezoni. Tandem Bjelica u timu iz Vitorije, Nemanja i Milko, odigrao je odličan meč, dok je blistao mladi Francus Tomas Uertel. ’Probuđeni’ porazom, odigrali su mnogo kvalitetnije u četvrtom meču, a i pored dosta spornih sudijskih odluka, potpuno zasluženo prošli dalje.

Na kraju, istorija se ponovila. CSKA nikada nije izgubio u plej-ofu Evrolige, od njenog osnivanja 2000. godine.

Mesina je često izvodio ’visoke’ i ’niske’ petorke na mečevima. Pokretljivost centara, pomoć u branjenju pik-en-rola od strane Hrjape i Ercega davala je treneru Moskovljana takve mogućnosti. U napadu opasnost dolazi sa više strana . Kada Teodosića ’krene’, praktično ga je nemoguće zaustaviti. Fantastični plejmejker, jedan od deset najboljih asistenata Evrolige i ove sezone igra odlično. Sa preko 13 poena i pet asistencija po meču, ima najbolju godinu od MVP sezone 09-10.

Nenad Krstić je nastavio sa dobrim partijama po povratku iz Amerike. U dve sezone, prosečni indeks 18 čini ga dominantnom centarskom figurom Starog kontinenta. Srpski centar je, uz saigrača iz reprezentacije Miloša Teodosića i Sonija Vimsa, najbolji strelac Moskovljana sa preko 13 poena po meču.

Ol-raund Hrjapa

Još jedan od NBA povratnika, doduše, Viktor Hrjapa već petu kompletnu sezonu igra za klub. Najbolji skakač, drugi najkorisniji igrač ekipe, sinonim je godinama za CSKA.

Pomoć u branjenju ’pika’, superioran u skoku, fantastični procenti šuta - 68% za dva, 40% za tri, Hrjapa verovatno igra sezonu života i pred fajnal for, on će biti Mesinin igrač na kojeg će moći da se osloni.

Srđan Radojević, Sport klub:

Kada se pogleda, ove sezone CSKA se odlično brani i odlično napada. Najdominantniji su tim i na više načina mogu da unište protivnika. Mogu da prave različite petorke, mogu da prave mis-meč situacije, mogu sve da preuzimaju, tako da su veoma nezgodni. Dobro trče kada je potrebno, igraju u malo bržem ritmu nego što je ranije bio slučaj sa Mesinom, tu je Italijan primenio svoja iskustva iz NBA. CSKA je u ovom trenutku možda glavni favorit za trofej. Glavni pozitivni faktor u odnosu na prošlu sezonu definitivno je Etore Mesina. On je najbolji evropski trener, uz Obradovića i Ivkovića, i mogao bi da bude prevaga koja će im doneti trofej.

Trofeji:

Evroliga (6): 1960-61, 1962-63, 1968-69, 1970-71, 2005-06, 2007-08
Prvenstvo Rusije (19): 1991-92, 1992-93, 1993-94, 1994-95, 1995-96, 1996-97, 1997-98, 1998-99, 1999-00, 2002-03, 2003-04, 2004-05, 2005-06, 2006-07, 2007-08, 2008-09, 2009-10, 2010-11, 2011-12
Kup Rusije (4): 2005, 2006, 2007, 2010
Prvenstvo SSSR (24): 1944-45, 1959-60, 1960-61, 1961-62, 1963-64, 1964-65, 1965-66, 1968-69, 1969-70, 1970-71, 1971-72, 1972-73, 1973-74, 1975-76, 1976-77, 1977-78, 1978-79, 1979-80, 1980-81, 1981-82, 1982-83, 1983-84, 1987-88, 198990
Kup SSSR (3): 1972, 1973, 1982
NEBL (1): 2000
VTB Liga (2): 2009-10, 2011-12

Olimpijakos - Može li se bez Dude do titule?

Branioci trofeja, ‘crveno-beli’ iz Pireja jure svoju prvu evropsku krunu bez Dušana Ivkovića, a da li je to moguće, znaće se najkasnije 12. maja.

Autsajderi prethodne godine, bez velike najave došli su u prestonicu Turske i porazili favorizovanu Barselonu i moćni CSKA. Jorgos Printezis postao je heroj armije navijača, a Olimpijakos je po drugi put postao šampion Evrope pod vođstvom našeg Ivkovića. Kada se uz to doda i titula u Grčkoj, prethodna sezona se može okarakterisati i kao najuspešnija u istoriji kluba, uzimajući u obzir i redukovani budžet i odlazak vodećih zvezda Teodosića, Papalukasa, Lukasa i Burusisa.

Velikih promena u igračkom kadru pred početak ove sezone nije bilo. Klub jeste napustio prvi centar Džoi Dorsi, a Šermadini je došao kao zamena posle neuspešne role u Makabiju.

Vladari Grčke i Evrope

Najveća promena desila se na klupi. Ikona kluba Dušan Ivković napustio je mesto uspeha i tim prepustio nekadašnjem treneru Panioniosa Jorgosu Barcokasu. Grčki stručnjak najveći rezultat ostvario je sa ekipom Marusija, kada je u sezoni 2009-10 stigao u top 16 fazu Evrolige.

Odbranu titule Olimpijakos je započeo pobedom nad Kaha Laboralom u pravom ‘evroligaškom’ duelu. Usledila su dva debakla, prvi u Istanbulu protiv Efesa i drugi, mnogo bolniji, protiv Žalgirisa u ‘Dvorani mira i prijateljstva’. Verovanje da klub može ponovo do vrha počelo je da opada.

Ali postoji razlog zašto niko ne voli da igra protiv Olimpijakosa. Pobeda u finišu protiv Cedevite najavila je seriju kakva se i očekuje od branioca titule. Sedam sigurnih pobeda, između ostalih i protiv ‘dužnika’ Žalgirisa i Efesa, ekipu su doveli do drugog mesta u grupi.

Ekipa se plasirala u 16 najboljih, a tamo su ih čekali stari rivali Kaha, Barselona i Sijena, pojačani Himkijem, Makabijem i turskim dvojcem Bešiktaš-Fenerbahče.

I skor 9-5 u novoformiranoj grupi bio je dovoljan da Olimpijakos zauzme drugu poziciju i tako osigura prednost domaćeg terena u plej-ofu. Trijumf u Istanbulu protiv Fenera na krilima Kostasa Papanikolaua u pretposlednjem kolu poslao je tim u četvrtfinalne duele sa Efesom, dok je Makabi morao na noge Realu, šta nisu ‘preživeli’. Drugu fazu obeležio je i fantastičan duel sa timom iz Tel Aviva u ‘Nokia Areni’ i dobra partija prvog igrača ekipe Vasilisa Spanulisa.

Osam najboljih doneo je duel sa renoviranim Efesom. Finansijska injekcija ubrizgana je i u slavni turski tim koji je želeo po prvi put na krov Evrope. Pojačani NBA igračima Džordanom Farmarom i Semihom Erdenom napravili su respektabilnu ekipu.

Ipak, nedovoljno za pobedu, jer je Olimpijakos nošen Spanulisom i Printezisom ‘ispio’ Efes za prolaz na treći fajnal for u četiri sezone i zadržao šansu da bude prvi klub posle Makabija 2005. koji je odbranio trofej.

Igra Olimpijakosa bazirana je na Vasilisu Spanulisu. Sjajan pik-en-rol u kombinaciji sa Kajlom Hajnsom jeste ozbiljno rešenje u napadu. Kada se doda i adekvatna zamena u vidu Ejsija Loa, zna se da u tom segmentu uvek preti opasnost.

Jorgos Printezis je i ove sezone pokazao da na njega može da se računa u neizvesnim mečevima i izvrsnom partijom protiv Efesa jednom nogom gurnuo je Pirejce ka cilju.

Otkrovenje sezone svakako je Kostas Papanikolau. Mladi krilni košarkaš najbolji je trojkaš Evrolige i sa indeksom 11.9, treći najkorisniji igrač tima. Papanikolau je odličnu sezonu nagovestio briljantnom partijom u prošlogodišnjem finalu, kada je Moskovljanima ubacio 18 poena.

Vasilis Spanulis = Olimpijakos

Posle veoma neuspešne epizode u Hjustonu i neslaganja sa Džefom van Gandijem, Vasilis Spanulis se 2007. godine vratio u grčku košarku, tačnije Panatinaikos. Sportsku javnost, ne samo Grčke, već i čitave Evrope uzburkao je u leto 2010. godine kada je iz atinskih ‘zelenih’ prešao u najljućeg rivala Olimpijakos.

Sjajni kombo-bek igra na visokom nivou i ove sezone i apsolutni je lider tima. Iza sebe ima najbolju ‘plejmejkersku’ sezonu, sa gotovo šest asistencija po meču, u plej-ofu čak osam, što ga čini najboljim dodavačem u toj fazi. Sa 15.7 poena po utakmici Spanulis je i prvi strelac ’crveno-belih’.

Svake godine je u vrhu igrača nad kojim je napravljeno najviše faulova, fantastična kretnja, brzina, promena pravca, pregled igre, veoma opasan iz pika, karakteristike su koje krase ofanzivnu igru grčkog reprezentativca i čine ga jednim od kompletnijih bekova Evrope.

Kao i prošle sezone, on je glavni pokretač igre Olimpijakosa i košarkaš koji može da pogura tim ka odbrani titule.

Srđan Radojević, Sport Klub:

Olimpijakos je strašno nezgodan tim i niko ne želi protiv njih da igra. Dobro trče, dobar pik-en-rol, dobro skaču. Ejsi Lo se sjajno uklopio u tim baš zbog tih svojih karakteristika, rani napad, rani pik, odličan u ulozi drugog plejmejkera, a to sve odgovara i Spanulisu. Imaju dobru širinu u napadu sa Printezisom, koji je opet uhvatio dobru formu. Statistčki gledano, nemaju neku prednost u odnosu na rivale u završnici, ali isto tako nisu imali ni prošle sezone, pa su osvojili takmičenje.

Trofeji:

Evroliga (2): 1996-97, 2011-12
Prvenstvo Grčke (10): 1948-49, 1959-60, 1975-76, 1977-78, 1992-93, 1993-94, 1994-95, 1995-96, 1996-97, 2011-12
Kup Grčke (9): 1976, 1977, 1978, 1980, 1994, 1997, 2002, 2010, 2011

Barselona - "Blaugrana" tamo gde i pripada

Poslednji put Španija nije imala predstavnika u četiri najbolje evropske ekipe 2004. godine u Tel Avivu. Ove sezone ponovo imaju dva. Barselona se pridružila rivalu Realu u Londonu u borbi za povratak trofeja u Blaugranu posle tri godine.

Interesantno, to će biti prvi put da se španski velikani nađu zajedno na fajnal foru od osnivanja Evrolige.

Barselona juri svoju treću evropsku krunu. Prošle sezone u tome ih je sprečio neočekivani poraz od budućeg šampiona Olimpijakosa u polufinalu.

U sastavu tima desilo se dosta promena. Centarska linija je promenjena, a zamene u početku nisu ulivale poverenje u defanzivnu igru kluba. Vaskesa, N’Donga i Perovića zamenili su Tomić i Džavai posle dobrih partija u Realu, odnosno Uniksu.

Ispostaviće se, Tomić će u saradnji sa Majklom i Navarom nositi Barselonu do same završnice.

Zaseniti fudbalsku selekciju

Kao i prethodnih godina, Barselona dominantno završava ‘ligaški’ deo Evrolige. 22 pobede u 24 susreta u regularnom delu i top 16 fazi ekspresno su pogurali Katalonce do plej-ofa.

Ubedljivo najviše muka timu Ćavija Paskvala tradicionalno je zadao srpski šampion Partizan. U dva meča na jednu loptu, Barselona je samo zahvaljujući iskustvu prešla preko ‘Duletovih beba’ i na neki način ih izbacila iz daljeg takmičenja.

Malo je reći da su ubedljivo bili prvi u grupi. Barsa jeste imala isti skor sa CSKA, jesu doživeli poraz u poslednjem kolu od njih, ali brutalnost u ostalim susretima, uključujući CSKA u Moskvi, Bešiktaš, Bamberg i Ritas bili su nešto što se ne viđa često.

Izuzimajući Partizan, Barselona je ostvarila sedam pobeda sa prosečnom razlikom od 20 poena, a pri tome svodila protivnike na svega 60 poena po meču.

Ono što su započeli u regularnom delu, nastavili su u 16 najboljih. Poraz od Himkija u drugom kolu nije mogao da baci senku na ubedljivih 13 pobeda, od kojih 11 u nizu. Jedini problem Barsi napravio je Makabi u poslednjem kolu zahvaljujući Hikmanu i Smitu. Olimpijakos, Kaha Laboral, Sijena i turski duo Fener – Bešiktaš bili su ‘mačiji kašalj’ za razigranu ekipu nošenu Antom Tomićem, koji je sa prosečnim indeksom 19 bio jedan od najkorisnijih igrača tog dela.

Ipak, u slučaju Barselone prvo mesto nije donelo i najlakšeg protivnika u plej-ofu. Rival je bio Panatinaikos sa kojim su se poslednji put sastali u jednom od najbesmislenijih takmičarskih mečeva – u bici za treće mesto na fajnal foru prošle sezone.

A dueli sa ‘zelenima’ bili su sve ono zbog čega se košarka voli i gleda. Dobre odbrane, preokreti, pogoci u poslednjim trenucima, poslastica za sve ljubitelje košarkaške. U prvom meču – produžetak, a petorka Sada-Jasikevičius-Navaro-Džavai-Tomić bolje se snašla u dodatnih pet minuta i Barsi donela vođstvo.

Drugi i treći susret doneli su preokret Grcima i meč-loptu u svojoj dvorani za London. Barselona kao da je tek tad ubacila u ‘petu brzinu’ i sa dva ubedljiva trijumfa stigla do 12. fajnal fora u prethodne 24 godine.

Ćavi Paskval se retko odlučuje za zonsku odbranu, Barsa uglavnom igra ‘čoveka’ i to radi odlično ove sezone. Sa dva potpuno različita centra, imaju razne opcije i u odbrani i u napadu.

Novina u timu je svakako mladi Alehandro Abrinjes. Odsustvo Pita Majkla ubacila ga je u prvi plan, a kako sezona odmiče, tako se i njegova uloga i minutaža povećavaju. Odličan u šutu za dva, 66% u sezoni, doneo je još jednu opasnost spolja Barsinim protivnicima.

Dobre partije pruža i Ante Tomić. Hrvatski centar najkorisniji je igrač tima, jedan od najkorisnijih igrača lige i jedan od najboljih skakača takmičenja. 11.5 poena, 6.3 skoka i 16.3 indeks, Tomić igra najbolju sezonu do sada i u potencijalnom finalu njegov duel sa Nenadom Krstićem može biti jako interesantan.

Povreda Pita Majkla veliki je hendikep za Barselonu. Samo njegovo prisustvo na terenu mnogo znači, a kada se tome dodaju i poeni, skokovi, procenti šuta pre svega, vidi se koliko je on bitan za ekipu, a najbolji primer jesu i plej-of dueli sa Panatinaikosom u kojima Amerikanac nije mogao da pomogne drugovima na terenu. Krilni košarkaš sa preko 11 poena, istim tolikom indeksom i ‘osećajem’ za ofanzivni skok, u velikoj meri doprinosio je napadačkoj igri tima.

La Bomba

Huan Karlos Navaro ne planira da stane. Sa prosečnih 13 poena i procentom iz igre gotovo 45%, 33-godišnji bek pokazuje da mu godine ne mogu ništa.

Od kada se igra Evroliga u ovom formatu i Navaro igra za Barsu u njoj.

Od 24 susreta, na svega tri je postigao manje od 10 poena, a najbolje partije opet je pružio u najbitnijim mečevima (PAO, CSKA).

Veliku prednost u startu karijere kapiten Španije je imao u činjenici da je za saigrače imao neke od najboljih evropskih bekova, Saleta Đorđevića i Šarunasa Jasikevičijusa.

As rodom iz prestonice Katalonije je takođe imao ‘izlet’ u NBA ligu. Draftovan od strane Vizardsa 2002. godine, u najjaču ligu na svetu ipak odlazi tek 2007. i to u Memfis, kod saigrača iz reprezentacije Pau Gasola. U jedinoj sezoni u Americi bio je najbolji trojkaš tima, a sa prosečnih 11 poena po meču izabran u 10 najboljih novajlija te godine.

Srđan Radojević, Sport klub:

Svi su očekivali da će Barsa pasti defanzivno posle dovođenja ne baš sjajnih odbrambenih igrača, ali igraju fantastično. Veliki problem je maler sa Pitom Majklom. On je gazda u ekipi, iako mnogi misle da je to Navaro. Defanzivno, ofanzivno, pogađa sa poludistance, niski post,odličan u odbrani. Njegova povreda može da bude ključ Barsinog neuspeha. Sa druge strane, Barselona je streptomicin za Real i znaju kako se igra protiv njh i u polufinalu mogu da izađu na kraj sa njima.

Trofeji:

Evroliga (2): 2002-03, 2009-10
Kup Radivoja Koraća (2): 1986-87, 1998-99
Saporta Kup (2): 1984-85, 1985-86
Prvenstvo Španije (17): 1958-59, 1980-81, 1982-83, 1986-87, 1987-88, 1988-89, 1989-90, 1994-95, 1995-96, 1996-97, 1998-99, 2000-01, 2002-03, 2003-04, 2008-09, 2010-11, 2011-12
Kup Španije (22): 1943, 1945, 1946, 1947, 1949, 1959, 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1987, 1988, 1991, 1994, 2001, 2003, 2007, 2010, 2011, 2013
Superkup Španije (2): 2004, 2009

Polufinale ovogodišnje Evrolige na programu je 10. maja, a sastaju se, u velikom španskom derbiju Real Madrid – Barselona i u reprizi prošlogodišnjeg finala CSKA Moskva – Olimpijakos.

Da li će Atinjani odbraniti titulu ili će CSKA vratiti ‘oduzeto’ prošle sezone i ko iz dugogodišnje evropske prestonice košarke može da im pomrsi račune – Real ili Barsa. Saznaćemo u nedelju 12. maja oko 23.00h.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 1 idi na stranu