Slučaj Kontador: Kakve su posledice?

Posle tačno godinu i po dana stavljena je tačka na slučaj Alberta Kontadora. Španac je proglašen krivim za doping na trci „Tur d’Frans“ 2010. godine, na kojoj je trijumfovao, i kažnjen je dvogodišnjom suspenzijom. Iako je evidentno da je u njegovoj krvi pronađen doping, pitanje je da li sve moralo toliko da traje, ali je poruka na kraju, ipak, jasna, a ona glasi da je doping nedozvoljen ma kolika količina bila u pitanju i da ga treba iskoreniti...

Jelena Trajković Španija
Podeli

Ceo slučaj ne bi toliko ni trajao da nije u pitanju Kontador, koga mnogi smatraju najboljim biciklistom današnjice. Ipak, epilog je krajnje zabrinjavajući, pošto je Špancu bilo dozvoljeno da se takmiči širom sveta jer ga je matična federacija prvobitno oslobodila optužbi. Zbog toga, svi njegovi rezultati od „Tura“ 2010. godine su obrisani pa je došlo do promene plasmana na nekoliko desetina trka.

Ali, krenimo od samog početka i tog izdanja najprestižnije trke na svetu. Mnogi je pamte po Kontadorovom nesportskom potezu, kada je njegovom velikom rivalu Endiju Šleku spao lanac, a on bez oklevanja proleteo pored njega i ostvario, što će se na kraju ispostaviti, ključnu prednost. Baš 38 sekundi Kontador je dobio na tom usponu, a u Pariz je došao upravo sa tom prednošću i, iako mnogi tvrde suprotno, zasluženo pobedio.

Mnogi su tada tvrdili da je pobeda trebalo da bude Šlekova, a na kraju se ispostavilo da je do nje i došao, ali za zelenim stolom. Španac je, ipak, bio taj koji je dobio svoj počasni krug na Jelisejskim poljima, da bi nekoliko nedelja kasnije bilo otkriveno da je bio pozitivan na malu količinu nedozvoljene supstance klenbuterol, toliko malu da neke laboratorije u svetu ne bi mogle da je otkriju.

Ipak, da li to što je u pitanju mala količina znači i da nije u pitanju doping? Ne, upravo suprotno, doping je doping, ma koja količina bila u pitanju, minimalna ili daleko veća. Kontador se upravo ’vadio’ na to i za pozitivan nalaz okrivio pokvareno meso. Kada se realno pogleda, moguće je da je to bilo u pitanju, da je slučajno uneo doping, ali sportiste su kažnjavali i zbog još bezazlenijih stvari.

Kontador je tada suspendovan do okončanja istrage koja je prosleđena Španskoj biciklističkoj federaciji. Očekivano, Španac je oslobođen, ali su Međunarodna biciklistička unija i Svetska anti-doping agencija odlučile da se žale na tu odluku pred Sudom za arbitražu u sportu u Lozani. Kontadoru je do okončanja slučaja dozvoljeno da se takmiči, pa je on tako bez problema prošle godine učestvovao na trkama bez ikakvih ograničenja.

Sve to je rezuliralo titulom na „Điru“, kao i neuspešnom odbranom trona na „Turu“ da bi usledilo čekanje oko konačne presude. Suđenje je odlagano više puta da bi konačno bilo održano u prvoj polovini januara, ali tu nije bio kraj. I presuda se čekala duže nego što je prvobitno bilo planirano, ali je bila, ipak, očekivana. Daleko od toga da je bila laka jer su postojale dve opcije, od kojih nijedna nije bila dobra po svet biciklizma.

Sa jedne strane bila je odluka da je Kontador kriv, što znači da se brišu svi njegovi rezultati u poslednjih godinu i po dana. Sa druge da je Španac oslobođen optužbi i time bi se poslala poruka da je mala količina dopinga ili slučajno konzumirana ipak dopustiva. Kontadoru je tako zabranjeno da se takmiči do avgusta ove godine, što znači da će propustiti „Tur“ i Olimpijske igre u Londonu.

Kontador je odmah posle dobijene konačne presude najavio žalbu, ali je zaista teško verovati da će ona biti uvažena. Sud za arbitražu u sportu odbacio je njegovu odbranu da je u pitanju bilo pokvareno meso, a upravo na tome je Kontador zasnivao svoju nevinost, kao i na tome da je u pitanju bila vrlo količina klenbuterola, koju retko koja laboratorija može da uoči.

Pošto Španac ne može da dokaže da je baš tako uneo nedozvoljenu supstancu, odbrana da ta količina nije trebalo da bude ni uočena sigurno mu ne ide na ruku. Time je čak možda i dao pogrešnu poruku ne samo Sudu, već i svim ljubiteljima biciklizma, sporta koji je poslednjih godina mnogo poljuljan dopingom. Opravdavati doping samo zato što je u malim količinama je nešto potpuno pogrešno.

Baš zbog toga pitanje je kako će svet biciklizma uspeti da pregura celu ovu situaciju. Jer, nije u pitanju bilo koji biciklista, neki anonimus, već neko koga smatraju najboljim koji se pojavio posle Lensa Armstronga. Biciklizam je taman počeo da staje na noge, posle brojnih doping skandala, a onda se desio najgori mogući scenario – pobednik najprestižnije trke na svetu je bio pozitivan.

Takav scenario bio je već viđen 2006. godine, samo što nije u pitanju bio sportista veličine Kontadora, a tu se misli i na to kakav je španski biciklista na stazi i van nje. Te godine na „Turu“ je trijumfovao Amerikanac Flojd Lendis, koji je na jednoj etapi izgubio mnogo vremena, da bi već sledećeg dana na velikom usponu to nadoknadio i na kraju došao na Jelisejska polja kao pobednik.

Tada su svi bili zadivljeni neverovatnim povratkom sjajnog Lendisa, da bi se nekoliko dana kasnije ispostavilo da je za sve bio zaslužan doping. Amerikancu je, naravno, oduzeta pobeda, a on je godinama tvrdio da je nevin. Čak je potrošio milione dolara da bi dokazao da nije bio dopingovan, čak je napisao knjigu o tome, da bi na kraju sve to palo u vodu priznanjem da je tokom većeg dela karijere koristio nedozvoljene supstance.

Lendis je tada pokušao da u ceo slučaj uplete i svoje bivše timske kolege, među kojima je i Armstrong, koji je postavio pitanje kako verovati takvom čoveku posle svega? Godinama je tvrdio da je nevin, da bi na kraju ispalo da je sve to bila laž, a sada je pokušao da oblati i sedmostrukog pobednika „Tura“, čoveka koji je pobedio rak i sve prognoze i postao heroj ne samo nacije, već i celog sveta.

To nije bio prvi put da neko Armstronga optužuje za doping, ali on nikada nije pao na doping testu. Verovatno je on biciklista kojeg su tokom godina najviše puta testirali, ne samo tokom „Tura“, već i van takmičenja, ali mu nikada nisu ništa našli, što i ne znači da je tokom karijere bio skroz čist. Mnogi će reći da je on dobro znao da zavara trag, drugi da nije lud da se dopinguje posle svega što je preživeo, ali možda i nikada nećemo saznati pravu istinu. Ipak, on je do nedavno bio predmet federalne istrage zbog optužbi da je novcem od sponzora finansirao doping za sebe i ostale članove svog tima. Ta istraga je obustavljena, ali i dalje traje ona koju vodi Anti-doping agencija SAD, a rezultate ćemo znati tek u narednom periodu.

S druge strane, sigurno je da je Kontadorov slučaj potresao svet biciklizma kao nijedan do sada. Baš te godine kada je Lendis pobedio na „Turu“, sva dešavanja na drumu pala su u senku pošto je nekolicina biciklista izbačeno sa trke još pre njenog početka. Među njima su bili i veliki favoriti Ivan Baso i Jan Ulrih i to sve zbog umešanostu u „Operaciju Puerto“, slučaj protiv španskog doktora Eufemijana Fuentesa, koji je bio optužen da je preko 200 sporista snabdevao zabranjenim supstancama.

Naredne godine Kontador je došao do svoje pobede u Francuskoj, pošto je Mihael Rasmusen napustio trku dok je bio u vođstvu pošto je otkriveno da je lagao gde se nalazio tokom priprema i tako propustio nekoliko doping testova. Tu nije bio kraj, pošto je zbog učešća u doping skandalima Astani bilo zabranjeno učešće na narednom „Turu“ pa Kontadoru, koji je tada prešao u kazahstansku ekipu, nije bilo dozvoljeno da brani titulu.

Od tada je „Tur“ prolazio manje-više bez velikih skandala do 2010. godine i Kontadorovog slučaja, ali on je samo jedan od onih koji su bili u centru pažnje. Roberto Eras, Aleksander Vinokurov, Rikardo Riko, to su samo neka od imena koja su tokom prethodnih godina bila dovođena u vezu sa dopingom.

Eras, inače trostruki pobednik „Vuelte“ bio je pozitivan tokom četvrtog trijumfa na toj trci, a pobeda je dodeljena Rusu Denisu Menjšovu. Vinokurov je bio pozitivan tokom „Tura“ 2007. godine, i bio je jedan od glavnih krivaca što je Astana izbačena sa trke, a potom suspendovana sa naredne.

Njegov slučaj je zanimljiv kažnjen samo jednom godinom suspenzije, ali je Međunarodna biciklistička unija je tražila da se ona udvostruči. Ipak, taj zahtev je povučen kada je Kazahstanac objavio povlačenje, da bi se posle godinu dana predomislio i objavio da se vraća. Ipak, dozvolu za povratak nije dobio odmah, već mu je suspenzija povećana i vratio se tek posle „Tura“ 2009. I od tada se klonio nevolja.

Ipak, možda je najluđi primer dopinga Rikarda Rika, koji je pošto je odradio 20-mesečnu suspenziju zbog korišćenja nedozvoljenih sredstava, prošlog februara završio u bolnici zbog misteriozne bolesti. Na kraju se ispostavilo da je sam sebe zarazio pokušavajući da obavi transfuziju sopstvene krvi, zbog čega je ponovo zaradio suspenziju, a uz to ne samo ugrozio dalju karijeru, već i svoje zdravlje.

Slučajeva dopinga u svetu biciklizma ima mnogo više nego što bilo ko od nas može da pobroji. To je upravo najveći problem, veći od toga što je je jedan od slučajeva i Kontadorov. Zbog toga borba protiv dopinga treba i mora da bude još jača i odlučnija, ne samo da bi sport bio čistiji, već da pravi ljubitelji biciklizma ne bi digli ruke od njega. Jer, kakva je situacija trenutno, pravo je čudo da se tako nešto ne desi u skorijoj budućnosti, ako se dopingu ne stane na put.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.