Azijski kup 2011: Prvi zimski šampionat

Azijski kup 2011 biće održan u Kataru od 7. do 29. januara.

Najboljih 16 selekcija najmnogoljudnijeg kontinenta igraće za 15. titulu prvaka Azije.

Takmičenje koje se održava svake četvrte godine 'premešteno' je sa 'olimpijskih godina' na neparne 2007. kada je Azijski kup održan u čak četiri zemlje - domaćini su bili Indonezija, Malezija, Tajland i Vijetnam.

Azija
Podeli

Katar je drugi put domaćin a selekcija koja će igrati na svojoj zemlji pokušaće da dođe do prvog plasmana u polufinale.

Uloga favorita pripada, kao i svaki put, najznamenitijim timovima Azije, na spisku su Japan, Južna Koreja, Iran i Saudijska Arabija a takvo zvanje imaće, bar zbog senzacionalne pobede na prošlom prvenstvu, Irak.

Ovo će biti i prvi šampionat na kojem će igrati Australija posle 'preseljenja' u Azijsku konfederaciju.

Zimski termin šampionata

Određivanje termina šampionata bilo je najava onoga što nas čeka sa Svetskim prvenstvom 2022. godine. FIFA propisuje da se kontinentalna prvenstva igraju u januaru ili julu pa su u Aziji odlučili da, zbog letnjih temperatura koje su veoma visoke, igraju ove zime.

Kvalifikacije

Tri najbolje ekipe sa prethodnog Azijskog kupa (Irak, Saudijska Arabija i Južna Koreja) i domaćin nisu igrale kvalifikacije. Pridružilo im se deset timova koji su u kvalifikacionim grupama zauzeli prva i druga mesta (Japan i Bahrein iz Grupe A, Australija i Kuvajt iz Grupe B, Ujedinjeni Arapski Emirati i Uzbekistan iz Grupe C, Sirija i Kina iz Grupe D i Iran i Jordan iz Grupe E) a spisak učesnika upotpunjuju pobednici Čelendž kupa AFC iz 2008. i 2010. godine (Indija i Severna Koreja).

Kompletne kvalifikacije završile su se 3. marta 2010. godine.

Žreb grupa na Azijskom kupu 2011 obavljen je 23. aprila, nosioci su bili Katar kao domaćin, Irak, Saudijska Arabija i Južna Koreja.

Stadioni

Igraće se na pet objekata, četiri su u glavnom gradu Katara, Dohi, jedan u Al Rajanu.

Najveći u Dohi, 'Kalifa Internešnal' (50.000 mesta) biće mesto otvaranje šampionata (meč Katar - Uzbekistan, 7. januara) i finale 29. januara. U istom gradu su i stadioni Al-Garafa (25.000), Katar SC (20.000) i Jasim Bin Hamad (17.000 mesta).

Jedini stadion van glavnog grada, Ahmed bin Ali u Al Rajanu ima kapacitet od 25.000.

Grupa A: Katar, Kuvajt, Kina, Uzbekistan

Francuz Bruno Mecu, čovek sa kojim je Senegal zablistao na SP 2002. godine, vodi ekipu Katara.

Husein Jaser je igrač egipatskog Zamaleka, ostali, zahvaljujući bogatstvu lokalnih klubova ali i skromnom kvalitetu igraju u lokalnoj ligi.

Kuvajt, sa Srbinom Goranom Tufegdžićem na klupi, spada u red autsajdera bez zvučnih imena u sastavu.

Uzbekistan je velika nepoznanica, ekipa bi mogla do drugog kruga predvođena iskusnim Maksimom Šackim, trojicom internacionalaca iz ruske Premijerlige i kapitenom Đeparovim, članom južnokorejskog Seula.

Prvi favorit grupe A po rejtingu je Kina.

Hao Junmin iz Šalkea jedini je internacionalac a u ekipi su iskusni Ju Tao, Ku Bo i Du Vei i grupa mlađih igrača koji bi u budućnosti mogli da budu ozbiljna ekipa.

Grupa B: Saudijska Arabija, Japan, Jordan, Sirija

U grupi B su dva velikana azijskog fudbala, Saudijska Arabija i Japan, Jordan i Sirija.

Portugalac Žoze Pešeiro dovodi selekciju saudijske lige gde Al Itihad ima čak sedmoricu igrača, Al Šabab šestoricu a Al Hilal petoricu.

Alberto Zakeroni, selektor Japana, uzda se u tri 'evropske zvezde', Keisukea Hondu (CSKA Moskva), Maktota Hasebea (Volfsburg) i Acuta Učidu (Šalke) a pre svega u najboljeg igrača Bundeslige ove jeseni, asa Borusije iz Dortmunda Šinđija Kagavu.

Siriju, posle odlaska Ratomira Dujkovića, vodi Rumun Tica, a u timu su trojica igrača koji nastupaju u Evropi.

Jordan sa uglavnom domaćim snagama ima najmanje izgleda da se domogne druge faze takmičenja.

Grupa C: Južna Koreja, Australija, Indija, Bahrein

Južna Koreja je u grupi C a od tima u kojem su Đi Sung Park iz Mančester Junajteda, Hamburgerov Heung Min Son i Seltikov tandem Sung Jueng Ki i Du Ri Ča očekuje se najmanje plasman u drugi krug takmičenja.

U sastavu je i igrač sa najviše nastupa za reprezentaciju, Jong Pjo Li iz saudijskog Al Hilala.

Australija, debitant na šampionatu Azije, dolazi sa ekipom koja se ne razlikuje bitno od one na Svetskom prvenstvu.

Mark Švarcer iz Fulama je prvi golman, Lukas Nil iz Galatasaraja kapiten ekipe a tim u kojem su Tim kejhil (Everton), Bret Emerton (Blekburn), Hari Kjuel (Galatasaraj), Bret Holman (AZ Alkmar) i Luk Vilkšajr (Dinamo Moskva) 'na papiru' je čak prvi favorit šampionata.

Velika i mnogoljudna zemlja dolazi sa 'tankom ekipom', Indiju vodi Englez Bobi Hauton, čovek sa četrdeset godina trenerske karijere bez ijednog bljeska.

Sunil Četri igra za Kanzas Siti, dvojica nemaju klubove a ostali su iz indijske lige.

Četvrti član grupe je selekcija Bahreina, posle pada u finišu kvalifikacija za prethodno Svetsko prvenstvo u Katar dolaze da pokušaju da naprave nešto više sa timom bez afirmisanih igrača i sa domaćim trenerom Šaridom.

Grupa D: Irak, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Severna Koreja

U grupi D se može očekivati velika borba, nema favorita ali ni ekipe koja bi se mogla nazvati 'zalutalom'.

Irak, posle pobede na prethodnom šampionatu, dolazi sa Zidkom na klupi a Nemac dovodi novu grupu igrača koji nemaju internacionalno iskustvo.

Severna Koreja posle dramatičnog povratka iz Južne Afrike, brojnih kritika domaće javnosti i brojnih kazni treneru i igračima stiže sa sličnim timom koji smo upoznali tokom leta 2010. godine.

Trener je nov, In Čol Čo, prva zvezda stara, 'plačljivi' Tae Se Jong.

Tim Ujedinjenih Arapskih Emirata predvodi Slovenac Srečko Katanec i trener koji je sa Slovenijom ostavio odličan utisak na SP 2002. godine najveći je adut ekipe sastavljene od igrača iz lokalnih klubova.

Četvrti član 'grupe smrti' je Iran, ekipa koja uz dvojicu igrača španske Osasune, Nekunama i Šojaeija ima domaće snage sa dosta iskustva.

Čak šestorica igrača imaju više od 50 nastupa u dresu reprezentacije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.