Evroliga: Top 16, druga epizoda

Druga faza najkvalitetnijeg klupskog takmičenja Evrope traje ukupno 7 nedelja ( pauza koja se pravi posle trećeg kola ce se iskoristiti za nacionalna Kup takmičenja), posle čega ćemo četvrtfinalnim serijama ( na 3 dobijene utakmice ) doći do učesnika završnog turnira najbolje 4 ekipe. Uvek dobro zvuči da svaka od ekipa u TOP 16 ima svoju računicu kako do najboljih 8 ( ili/i dalje), ali je jasno da je realnost drugačija. Čak se može reći da je posle dva odigrana kola, već poznato na koje ekipe ne treba više računati, a koje ekipe su sebe dovele u veoma neprijatnu situaciju.

Evropa
Podeli

GRUPA E

Na vrhu je ekipa Armani Džinsa iz Milana, koja je na najbolji nacin iskoristila odličan raspored u prvim utakmicama. Objektivno najjaču ekipu Tau Keramike će sresti tek u trećem kolu, i sa skorom 2-0 iza sebe, sto podrazumeva najniži mogući nivo pritiska i imperativa pobede. Italijanska ekipa nije briljirala protiv Prokoma, ali im je to peta uzastopna pobeda i sedma u poslednjih osam mečeva. Angažovanje iskusnog Holisa Prajsa (sezonu počeo u moskovskom Dinamu) se pokazuje kao odličan potez, a od Morisa Tejlora, se takođe mogu očekivati dobre partije. Ono sto treba da zabrine Bućija su poslednja deonica ovog meča i tek devet postignutih poena, kao i igra Luke Vitalija, koji nastavlja da igra po sistemu vruće hladno (30 minuta na parketu, indeks od minus sedam). Prokom je zalutao u ovu grupu timova, te je samim tim i čudniji potez angažovanja dva nova igrača, Vudsa i Brezeltona, sto je broj Prokomovih Amerikanaca povećalo na šest. Biće pravo iznenađenje ako poljski šampion ostvari pobedu u sledećim kolima.

Podjednako interesantno, ali na mnogo višem nivou, je bilo u Pireju, gde je Olimpijakoš, bez pomoći srpske trojke Erceg-Milošević-Teodosić, posle penal zavrsnice uspeo da trijumfuje nad favorizovanim gostima iz Vitorije. Tim trenera Janakisa je u utakmicu ušao sa imperativom pobede i nije bilo potrebno puno vremena da se to manifestuje na parketu. U prvoj deonici meča, gotovo ništa nije polazilo za rukom domaćinima, a cifra od primljenih 26 poena u prvih deset minuta najbolji je dokaz energije potrošene u odbrani. Nikakvog rešenja nisu imali za Teletovića, koji je u tom periodu postigao 14 poena, kao ni za Rakočevića. Dugo je trebalo domaćoj ekipi da nađe pravu petorku, dovoljnu opasnu u napadu, i potrebno agresivnu i čvrstu da se zaostatak od osam poena iz prvog poluvremena nadoknadi.

Pokretač pobedničke igre ovoga puta bio je Grir, koji je predvodio serije i na početku treće i na početku četvrte deonice, a veliku pomoć imao je u Burusisu i Halperinu. Najiskusniji i najskuplji Papalukas je pružao i bolje partije, ali je neophodan Janakisovoj četi, koja prosto ne izgleda isto kada je on u igri, odnosno van igre. Ivanović ne može biti zadovoljan prikazanim, i ima sva prava da prstom pokaže na najiskusnijeg Priđonija, kome ovo svakako nije bila partija za pamćenje, ali i da skrene pažnju Teletoviću, koji je svoj učinak gotovo potpuno sveo na šutiranje trojki, a koji je ostao bez poena posle odličnog starta u prvoj četvrtini. TAU se pošteno mučio u poslednjih deset minuta, jedan od favorita ovogodišnje Evrolige nije uspeo da postigne koš skoro pet minuta, što je dovelo do toga da u finalnoj deonici postignu tek 12 poena.Uz to, poslednjih devet sekundi, koliko su loptu imali u svom posedu, nisu uspeli da organizuju poslednji napad i šut ka košu Olimpijakoša.

GRUPA F

Favorit u ovoj grupi, Barselona, je posle prošlonedeljnog poraza u španskom obračunu, bila u situaciji da mora da pobedi legiju stranaca iz Tel Aviva, i upravo to je i uradila, na način koji je preteća poruka svakom od njihovih sledećih protivnika. U grupi u kojoj ce svaki međusobni rezultat Reala, Barselone i Makabija biti itekako važan ( postoji dobra mogućnost da o redosledu na tabeli odlučuje upravo koš-količnik), ekipa domaćina je prosto oduvala goste sa parketa, i završila meč sa 20 poena razlike, zaustavivši veoma potentan napad Makabija na samo 65 poena. Tih plus 20 je možda, već u drugom kolu, odlučilo dosta toga, a potpuno je sigurno da to sada predstavlja veliki problem za ekipu Pini Gersona.

Barselona je dominirala odbranom, u skoku, i prosto izrešetala protivnički koš šutevima za tri poena - 15 pogodaka iz 34 pokusaja (Makabi se zadovoljio sa 5-2). Centarska linija Andersen-Vaskez-Ilijasova je neočekivano lako donela prednost i prevagu u ovom meču, iako je protiv sebe imala takođe pokretljivu i atletski sposobnu liniju žutih. Kako sezona odmiče, Andersen sve više postaje deo tima, i može se reći da njegov i Ilijasovin učinak vrlo često određuju pobednika utakmica koje Barsa igra. Real je u prvom kolu donekle iznenadio, pobedom nad Barselonom, u teškom i neizvesnom meču, bez pomoći iskusnog Pepe Sančeza, ali sa izvanrednim Ljuljem, koji sa Tepićem, Rubijom i Preldžićem čini kvartet najboljih mladih igrača Evrope. Posle dva kola, Real ima skor 2-0, ali se do pobede u Berlinu došlo posle velike borbe. Tokom poslednje deonice meča, Alba je imala čak 14 poena prednosti, međutim ni to im nije bilo dovoljno za prvu pobedu u TOP 16.

Pavićević je po drugi put za kratko vreme uspeo da ekipu trzne posle katastrofalnih poraza (u prvoj fazi je posle minus 41 protiv Tau dosla pobeda nad Huventudom, a u prošlom kolu je Alba poražena od Makabija rezultatom 96-65 ), nošen podrškom 11.000 navijača je došao do velike šanse, ali tu šansu nije iskoristio, pre svega zahvaljujuci lošijoj koncentraciji sa linije penala, i to u samoj završnici. Nemački šampion (za koji trenutno igra jedan Nemac, šest Amerikanaca i dva Srbina) je u prvom poluvremenu potpuno nadigrao favorite iz Madrida, postigavši čak 52 poena, iako Alba ne igra na “poen više”. Očigledno je Plaza imao sta da kaže na pauzi, pa je Real u nastavku zaigrao mnogo čvrsće i agresivnije (zaustavili domaćina na 32 poena, tek 13 u poslednjih deset minuta), i predvođen Rejesom, Bulokom i pomenutim Ljuljem došao do važne pobede, koja ih je osamila na vrhu tabele.

GRUPA G

U grupi u kojoj je šampion Srbije, posle dva odigrana kola na čelu tabele se nalazi Panatinaikos, koji je na putu ka finalnom turniru napravio veliki korak pobedom u gostima protiv Unikahe. Utakmica je punih 30 minuta bila gotovo u potpunosti izjednačena, da bi u poslednjih deset minuta Obradovićeva ekipa potpuno zaustavila napad domaće ekipe. Ili drugim rečima, prvi pogodak iz igre za domaćina u četvrtoj četvrtini je postigao Rodrigez u 40. minutu! U susretu dva formacijski drugačija sastava, pobedila je atinska postava sa tri beka, način na koji Obradovic igra već godinama, sa sva tri spoljna igrača sposobna da odigraju sa tzv. “viškom driblinga”. Takvoj koncepciji Aito je pokušao da suprostavi svoju nešto sporiju, ali višu bekovsku liniju, koja na ovoj utakmici nije uspela da uspostavi dominaciju u visini i snazi (što se očekivalo na poziciji tri). Tokom meča, trener sledećeg Partizanovog protivnika je koristio i super pokretljivu petorku, sa Hejslipom na poziciji pet i Himenezom na četiri, no ni to nije bilo previše problematično za goste.

Peković je ponovo dominirao snagom i koristio svoje telo na najefikasniji mogući način. Loptu je primao vrlo blizu obruča, u pozicijama u kojima je gotovo nezaustavljiv, i to najčešće posle postavljanja blokade na lopti i otvaranja ka košu. Jasikevičijus i Spanulis provode najviše vremena sa loptom u rukama, sto je rezultiralo sa 18 poena Litvanca i sedam asistencija Grka, dok je najnezahvalniji gost bio Nikolas, sa 19 postignutih poena. Aito je izgledao kao da ima problem sa podelom minuta između Kuka i Kabezasa. Iako efikasan i raspolozen za igru (11 poena , pet asistencija), bivši organizator igre Crvene Zvezde je na parketu proveo tek 19 minuta. Izostao je učinak Velsa i Himeneza u napadu, baš kao i centarskog para Arčibald - Ndong, dok je Kelati imao dosta problema sa čuvanjem direktnih protivnika. Očigledno je da je dobra igra Kuka, Rodrigeza i Hejslipa premalo za pobedu nad ekipom iz Atine.

Partizan je u Pioniru došao do prve pobede u TOP 16, ovoga puta je žrtva bila rimska Lotomatika. Slobodno se može reći da je igra koju su pružili ’’crno-beli’’ bila ubedljivija od konačnih plus osam. Osim tokom nekoliko minuta na početku druge četvrtine, i u par poseda u poslednjoj deonici, domaća ekipa je imala potpunu kontrolu nad događajima na terenu. Vujošević je pronašao slabe tacke odbrane Rimljana i to je bilo eksploatisano gotovo svih 40 minuta. Igrač koji je neprekidno bio izlozen napadima ’’crno-beli’’ je Sani Bećirović, i od samog pocetka je bilo jasno da sam ne može da sačuva ni jednog spoljnog igrača, bez velike pomoći svojih saigrača, bilo da se radi o situacijama igre 1 na 1, bilo da se radi o odbrani pik-end-rola. Sledeći na listi “žrtava” su bili igrači Rome na poziciji četiri, jer ni jedan od njih nije mogao da zaustavi vrlo raspolozenog Veličkovića, i to se takođe koristilo u velikom broju situacija i dovodilo do poena, kako za njega, tako za njegove saigrače u belim dresovima.

Roma ima dva izuzetna napadača na centarskim pozicijama – Brezeca i Hatsona, i očekivalo se da ce Partizan sa njima imati problema. Amerikanac je vrlo dobro sačuvan, i za to treba odati sve počasti centarskoj liniji domaćina, dok je najbolji čuvar Brezeca bio Nando Đentile, trener gostiju. Iako je slovenački reprezentativac odlično otvorio utakmicu (šest poena za četiri minuta) i primorao Vujoševića da Vraneša zameni Lazmeom, što s druge strane menja veliki deo postavke u odbrani ’’crno-beli’’, trener Rome je reagovao prilagođavanjem na potez protivnika i ubacivanjem Hatsona, što je Brezeca , blago rečeno, začudilo i definitivno izvelo iz ritma. Iako je do kraja utakmice ostavio utisak najboljeg među gostima, čini se da je upornije igranje preko njega moglo zadati dodatne probleme domaćinu. Veliki deo napada Rome je korišćenje blokada na lopti, i u tom delu igre korišćeni su Bećirović, Džaber i Dženings. Drugi rimski Slovenac, najbolji igrač prvog dela Evrolige, ima veliki rejting kod sudija, i to se videlo u načinu na koji je bio zaštićen, čak i u situacijama koje su bile daleko od pretnje za koš (14 šutiranih slobodnih bacanja). Američki bekovski par, izvanrednih atletskih sposobnosti, je pravio probleme Partizanovom napadu svojom individualnom odbranom, ali su se gosti prečesto upustali u situacije udvajanja na lopti sa igracem na poziciji četiri, što je, najcesce, Veličkoviću ostavljalo i vremena i prostora za pronalaženje i sprovođenje vrlo efikasnih resenja.

Velike zasluge za uspostavljanje sigurnosti u igri ima Tripković, koji je još jedanput imao izvanredno šutersko veče (šut za tri poena, 8-6 ), praktično je zakopao Lotomatiku svojim šutevima u drugoj četvrtini. Zanimljivo je da se u čuvanju Partizanovog šutera izmenjala gotovo kompletna spoljna linija protivnika, no to nije davalo rezultate-lopta je vrlo često dolazila do Tripkovića u pravo vreme na pravom mestu, za šta zasluge idu i na adrese Tepića i Rašića, organizatore igre ’’crno-beli’’. Uopšte uzevši, bilo je to izvanredno šutersko veče srpskog šampiona, sa neverovatnih 68% pogodaka za dva poena i 53% za tri poena. Partizan je kontrolisao utakmicu, od početka do kraja, pobeda od osam poena razlike je dovoljna zaliha i za revans u Rimu, ali nameće se utisak da Beograđani itekako imaju šanse za pobedu i pred rimskom publikom. Jednostavno, nedostaci odbrane Lotomatike se ne mogu rešiti preko noći, baš kao što i Vujošević ima ogromnu prednost nad Đentileom.

GRUPA H

U grupi timova koji se projektuju na sam vrh evroligaškog takmičenja je svakako i moskovski CSKA. Kako su poslednja dva susreta pred svojom publikom izgubili, bilo je potpuno jasno da se Ciboni neće ostaviti ni promil šansi za pobedu. Mesina je potpuno svestan da je i njemu i timu pobeda neophodna, i to ubedljiva, kako u rezultatskom, tako u igračkom smislu. Upravo takvu utakmicu su i odigrali aktuelni šampioni Evrolige, agresivno, samouvereno, čvrsto. Kao posebno opasni su markirani Kalovej, organizator igre Zagrepčana, koji je u prošlom kolu razbio Sijenu ( 23 poena), a već duži vremenski period igra na visokom realizatorskom nivou ( poslednjih deset utakmica EL prosečno postiže 16,3 poena), i njegov zemljak Anderson, zamena za oteranog Roli Maršala, takođe vrlo dobar strelac i igrač sposoban da sam odvede svoju ekipu do pobede. Ovaj tandem je u dobroj meri iskontrolisan, dok je ostatak ekipe, po starom dobrom običaju, mnogo raspolozeniji na domaćem, nego na gostujućem parketu (ovo je peti uzastopni poraz Cibone na gostovanjima ove sezone, sto je deo ukupnih 2-18 u poslednje tri sezone Evrolige ).

Sijena je iznenadila porazom od Cibone na otvaranju TOP 16 runde takmičenja, a činjenica da ih u sledecem kolu čeka šampionski CSKA je samo pridonela povećanju imperativa pobede nad ekipom Fenerbahčea, koja je put Italije krenula u kompletnom sastavu, predvođena svojim najvećim zvezdama, Giričekom i Jahovićem. Domaći parket ekipe Montepaskija svakako spada u najnegostoljubivije u Evropi, pred ovu utakmicu domaćin je imao 11 vezanih pobeda na svom terenu, odnosno 15 od poslednjih 16. Pobednik u susretu prošlogodisnjih cetvrtfinalnih rivala se dao naslutiti već posle prvih 10 minuta, kada je Sijena došla do ubedljive prednosti, koju je dodatno povećala do poluvremena. Kao i obično, dominantan je bio Mekintajer (završio meč sa 24p, i šest postignutih trojki), uz najveću pomoć Satoa i Ezea, kao i nezaobilaznog Kaukenasa, sigurno najboljeg šestog igrača lige.

Domaćin je najbolja šuterska ekipa Evrolige (ukupno 124 trojke u dosadasnjih 12 mečeva), i to su i ovoga puta dokazali, sa procentom od 48%, za 13 pogodaka, za razliku od vrlo lošeg izdanja prošle nedelje u Zagrebu (31-9). Turski šampion je najistaknutije pojedince imao u Jahoviću i Giričeku, od kojih se i očekuje da predvode tim, ali ukupan utisak je da ce Tanjeviću trebati još vremena da našpanuje ovu ekipu. Ako ima pozitivnih stvari u ovom porazu, onda su to 28 postignutih poena u poslednjih deset minuta, i poraz od podnošljivih, ili bolje rečeno, nadoknadivih osam poena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.