Takođe, srpski teniser istakao je pomoć Rafaela Nadala u borbi sa povredom kolena, rekao je da želi do kraja godine da dođe u Top 100, kao i da nije siguran da će igrati u Dejvis kupu.
“Ovo mi je najneomiljeniji Gren slem, valjda zato što ne volim mnogo da igram na šljaci, ali dobar je osećaj biti ovde posle tri godine. Suviše sam kritičan i stalno sam nešto nezadovoljan, ali pokušavam da se setim gde sam bio pre samo nekoliko meseci i da sam razmišljao da li ću uopšte moći da se takmičim na ovom nivou“, rekao je Tipsarević posle poraza od Miloša Raonića sa 6:3, 6:2, 7:6 (7-5).
Na pitanje šta mu najviše nedostaje, Janko je odgovorio:
“Nedostaju mi mečevi – nisam se pripremio onako kako sam želeo, ali nisam ni mogao jer ti treninzi su bili više posvećeni tome da radim ono što mogu kako ne bih osećao bol u kolenu ili bilo gde drugde. Najviše mi nedostaje taj ’match focus’, da imam koncentraciju koju sam imao krajem trećeg seta – videlo se koliko je moj fokus šetao jer on na svojim brejkovima nije ništa posebno uradio. Eventualno bi potpuno zaradio jedan poen, a ostalo bih mu ja dao. Te lopte da mi trener izbacuje iz korpe, na treningu ih neću promašiti, ali to se ne može dobiti na treninzima, već samo borbom sa takvim situacijama na mečevima. Raonić je mnogo napredovao u odbrani u odnosu na ranije, više ne poklanja poene tako lako jer je uvek na lopti“.
Janko je potom obrazložio kroz šta je sve prošao u poslednjih nekoliko meseci.
“Krajem prošle godine uradio sam operaciju kolena i pratio sam ono što je doktor rekao – šest nedelja pauze, pa lagani trening. Još jedna gromada koja me je udarila bilo je otkazivanje Australijan opena – mene su medicinski ’stručnjaci’ uveravali da će sve biti OK do tada, bio sam mesec i po dana na pripremama na Kopaoniku i Keniji, samo da 15. decembra ne bih mogao da ustanem iz kreveta“, kaže Janko i dodaje:
“Nisam znao šta da radim, onda sam okrenuo Rafu koji je godinama imao problema sa kolenima – on me je uputio na doktora Anhela Ruisa Kotora, koji je njemu mnogo pomogao terapijom koja se naziva ’transplantacija matičnih ćelija’. One se uzmu, dve nedelje se ’krčkaju’ i onda se ponovo pod potpunom anestezijom ubrizgavaju u tetivu. Generalno ne verujem u te tretmane preko noći, ali u roku dve nedelje ovo mi je mnogo pomoglo“.