Ko su srpski paraolimpijci?

U Rio de Žaneiru će se od 7-18. septembra održati Paraolimpijske igre, a Srbiju će predstavljati 16 sportista.

Izvor: B92
Podeli
Foto: Tanjug
Foto: Tanjug

Predvodi ih najbolja stonoteniserka sveta Branislava Perić-Ranković, osvajačica više od 200 medalja na međunarodnim i domaćim takmičenjima, uključujući srebra sa OI u Pekingu i Londonu.

Osim nje, u stonom tenisu će nastupiti još Nada Matić, Mitar Palikuća i Goran Prelić.

Od atletičara će se takmičiti svetski rekorder u bacanju čunja i osvajač zlatne olimpijske medalje u Londonu Željko Dimitrijević, Nebojša Đurić u bacanju kugle i Miloš Mitić u bacanju čunja. U disciplini bacanje koplja nastupiće Miloš Zarić, Nemanja Dimitrijević i Saška Sokolov.

U streljaštvu će nastupiti Rastko Jokić, Zdravko Savanović, Laslo Šuranji, Živko Papaz i Dragan Ristić, a u dizanju tegova Petar Milenković.

Borislava Perić-Ranković (stoni tenis)

Prvenstveno se bavila košarkom u kolicima, ali se na nagovor prijatelja Zlatka Keslera oprobala u stonom tenisu, i sada, 14 godina kasnije, može da se pohvali titulom najbolje sportistkinje na planeti u kategoriji stoniteniserki sa invaliditetom, koja joj je dodeljena od strane Međunarodne stonoteniske federacije u Lisabonu 2015. godine.

Osim toga, Borislava broji preko 200 osvojenih medalja na zvaničnim međunarodnim takmičenjima, uključujući srebrnu medalju osvojenu na POI u Pekingu 2008. i Londonu 2012. Titulom najbolje sportistkinje na svetu ulazi u istoriju srpskog sporta i osigurava prvo priznanje ovog tipa za svoju zemlju.

Mitar Palikuća (stoni tenis)

Mitar Palikuća rođen je 1974. godine u Šapcu, a stonim tenisom počeo je da se bavi 2005. Nakon učešća na nekoliko turnira u Srbiji, počinje aktivnije da se bavi ovim sportom i tri puta osvaja titulu prvaka države.

Poziv za reprezentaciju odmah je opravdao ostvarujući brojne uspehe na međunarodnim turnirima, a naročito osvojivši zlatnu medalju na EP u Splitu 2011. godine, u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji, a potom osvaja medalje i na narednim evropskim i svetskim prvenstvima.

Kaže da mu stoni tenis pomaže da živi punim plućima i dostojno reprezentuje našu zemlju gde god se nalazio.

Nada Matić (stoni tenis)

Nakon povrede koja ju je trajno vezala za kolica, Nada Matić prvi put uzima reket za stoni tenis u ruke.

Od 2003. počinje profesionalno da se bavi stonim tenisom, a samo godinu dana kasnije vraća se sa medaljom sa svog prvog međunarodnog takmičenja.

Vrhunac njenog sportskog uspeha doživljava na SP u Pekingu, gde u pojedinačnoj kategoriji odnosi bronzanu medalju, dok u ekipnoj kategoriji osvoja zlato.

Goran Perlić (stoni tenis)

Slabi uslovi za treniranje nisu sprečili Gorana da se bavi sportom koji je voleo. 2007. godine zajedno sa Nenadom Krbavcem osniva Stoniteniski klub invalida Zrenjanina, kada obezbeđuje sebi i drugim sportistima potrebne uslove za treniranje i usavršavanje.

Rezultat napornog rada i istrajnosti nisu izostali što pokazuju brojne medalje, uključujući bronzu na EP u Italiji 2013. godine.

Rastko Jokić (streljaštvo)

Još od ranog detinjstva počinje da se bavi sportom, streljaštvo je video kao najveći izazov i vrlo brzo je dokazao da poseduje veliki talenat za ovaj sport.

Na turnirima postiže značajne rezultate među kojima je i titula evropskog šampiona u disciplini pištolja slobodnog izbora na 50m.

U slobodno vreme voli da održava svoj avanturistički duh putovanjima, istraživanjem novih mesta i uživanjem u prirodi.

Zdravko Savanović (streljaštvo)

Zdravko Savanović je prvi predstavnik Loznice, svog rodnog mesta, na Paraolimpijskim igrama. Njegova disciplina je vazdušna puška ležeći stav R5, a član je srpske reprezentacije od 2007.

Osim što je uspešan kao sportista, Zdravko se pokazao kao dobar trener, pa u slobodno vreme obučava decu u streljani Ustanove za fizičku kulturu “Lagator” u Loznici.

Voleo bi da uspesi njegovih kolega podignu svest ljudi u Srbiji o izazovima s kojima se susreću osobe sa invaliditetom.

Laslo Šuranji (streljaštvo)

Laslo se bavio brojnim sportovima, ali nakon nesreće koja ga je zadesila na letovanju, kada ostaje sa trajnom povredom kičme, Laslo se usresređuje na streljaštvo.

Najpre počinje da se bavi rekreativno, ali vrlo brzo treninzi postaju sve ozbiljniji i Laslo 2005. postaje reprezentativac Srbije.

Osim brojnih priznanja i obaranja rekorda, ovaj sport donosi mu motivaciju i mogućnost za proširenje vidika.

Živko Papaz (streljaštvo)

Njegov prvi izbor nije bilo streljaštvo, već košarka u kolicima. Međutim, 2005. godine opredeljuje se za streljaštvo i od tog trenutka počinje da niže uspehe i medalje na svetskim kupovima, internacionalnim prvenstvima i prvenstvima države.

Na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. ulazi u finale u dve discipline zauzevši 6. i 7. mesto, a učešćem na Svetskom kupu u Osijeku 2005. obezbeđuje vizu za Rio.

Smatra da su odricanja i ulaganja opravdana žrtva za sve lepe stvari koje sport donosi, kao što su putovanja i upoznavanje različitih ljudi i kultura.

Dragan Ristić (streljaštvo)

Dragan se aktivno bavi streljaštvom od 2008, a već 2009. debituje na svetskom takmičenju u Bodrumu u seniorskoj kategoriji.

Njegov moto je rad i upornost, a streljaštvo kao disciplinu odabrao je iz čiste ljubavi. Ističe da su na njega najveći uticaj imali njegov otac i selektor, kao i da bi svojim do sada stečenim priznanjima najviše voleo da pridoda odličje sa Paraolimpijskih igara u Riju.

Osvajač je zlatne medalje na Svetskom prvenstvu 2010. godine.

Petar Milenković (dizanje tegova)

Od svoje sedme godine Petar ulazi u svet sporta i postiže zavidne uspehe. Čak četiri puta biva proglašen za državnog prvaka u karateu. Godine 2005. sa svojih 19 godina Petar doživljava saobraćajnu nesreću i ostaje u invalidskim kolicima.

Međutim, optimizam i životna energija kojom Petar pleni nisu su mu dali da se povuče. Nakon perioda rehabilitacije vraća se svojoj najvećoj ljubavi – sportu. Već 2007. učestvuje na svetskom takmičenju u dizanju tegova i to sa regularnim takmičarima i tu osvoja prvo mesto.

Nakon toga nižu se uspesi na evropskim i svetskim prvenstvima u bodibildingu, uspesi u poweliftingu i u atletici u disciplini bacanja kugle.

Osvajač je srebrne medalje na Evropskom prvenstvu u "powerliftingu" 2015. godine.

Nebojša Đurić (atletika/bacanje kugle)

Nebojša Đurić rođen je 17. oktobra 1987. Paraolimpijskim sportom počeo je da se bavi 2011. Nakon nekog vremena prestaje sa treninzima radi oporavka nogu.

Kada shvata da oporavak nije moguć, Nebojša se vraća treninzima i to na poziv kolege Miloša Zarića sa kojim je član kluba AK Pora iz Užica. Pod vođstvom trenera Nikole Radovanovića ove godine je osvojio srebrnu medalju u bacanju kugle i bronzanu u bacanju diska na EP u Grosetu čime je ispunio normu za učešće na Igrama u Riju, tako da su ukupno tri medalje sa ovog takmičenja donete u Užice.

Nebojša poziva sve ljude koje imaju hendikep da se ne zatvaraju po kućama već da izađu napolje i bave se sportom, jer kako kaže, osećaj je neverovatan. Cilj mu je da ostvari što bolji plasman na POI i da se nakon toga pripremi za Svetsko prvenstvo u Tokiju 2017.

Miloš Mitić (bacanje čunja)

Miloš Mitić rođen je 4. decembra 1987. godine u Užicu, gde živi do 2007. godine kada se seli u Beograd i upisuje Elektotehnički fakultet.

Od 2011. počinje da se bavi atletikom za osobe sa invaliditetom, disciplina bacanje čunja. Nastupa na raznim međunarodnim takmičenjima, a od 2014. beleži značajne rezultate u svojoj disciplini, osvajajući srebrnu medalju na EP u Velsu, te bronzanu medalju na SP u Dohi 2015.

Napornim radom postiže sve bolje sportske rezultate, pomerajući sopstvene granice, koje je razvijao još kao dete baveći se raznim sportovima.

Miloš Zarić (atletika/bacanje koplja)

Samo tri godine nakon teške povrede kičme Miloš Zarić oblači atletski dres državne reprezentacije braneći boje Srbije na prvenstvu Evrope za osobe sa invaliditetom u holandskom gradu Asen, kada osvaja čak tri medalje u tri različite atletske discipline.

Ovaj Užičanin od tada samo niže medalje na različitim svetskim i evropskim prvenstvima, uključujući srebro na EP u Svonsiju i dve srebrne medalje na SP u Dohi u bacanju koplja i kugle. Prvo zlato osvojio je na takmičenju u Grosetu 2016. i tada postaje šampion Evrope u bacanju koplja.

Na POI u Riju takmičiće se u disciplini bacanje kugle, jer njegove glavne discipline (bacanje koplja) nema za takmičare u njegovoj kategoriji na predstojećim Paraolimpijskim igrama. Sportski savez Srbije proglasio ga je ove godine za najboljeg sportistu sa invaliditetom.

Nemanja Dimitrijević (atletika/bacanje koplja)

Nemanja Dimitrijević srpski je reprezentativac u bacanju koplja, a osvojene bronzane medalje na Svetskom prvenstvu prošle, kao i na Evropskom prvenstvu u atletici za paraolimpijce ove godine u Italiji tek su početak uspeha koji čekaju ovog vrhunskog sportistu.

Saška Sokolov (atletika/bacanje koplja)

Saška je uzoran student Defektološkog fakulteta i ujedno vrhunski sportista. Iako poseduje titulu najbolje rukometašice, Sašku to nije sprečilo da se oproba u novim sportovima.

Polako ulazi u atletske vode i nakon napornih treninga i odricanja dolaze i prvi rezultati. Saška postaje prvakinja Evrope u juniorskoj konkurenciji za osobe sa invaliditetom u disciplini bacanje koplja. Iako je u rukometu postigla mnogo, Saška je na zahtev selektora Paraolimpijskog komiteta morala da se odluči. Atletika ili rukomet.

Odlučila je i ove godine predstaviće našu atletsku reprezentaciju na Paraolimpijskim igrama u RIju.

Željko Dimitrijević (atletika/bacanje čunja)

* Rezultati se u nekim paraolimpijskom sportovima boduju kako bi se takmičile osobe sa razlličitim stepenom invaliditeta. Draženko je na osnovu bodova u Londonu bio drugi iako je apsolutni svetski rekorder u bacanju diska u svojoj klasi (F51).

Željko Dimitrijević rođen je 4. januara 1971. u Petrovcu na Mlavi. Pre nesreće koja ga je zadesila 1990. godine Željko se aktivno bavio fudbalom. Nakon povrede nastavlja da se rekreativno bavi sportom za osobe sa invaliditetom počevši od 1997. Nakon učešća na domaćim takmičenjima biva zapažen od strane tadašnjeg selektora atletske reprezentacije Srbije, Vlastimira Golubovića i od tog trenutka počinje profesionalno da se bavi atletikom.

Željkova disciplina je bacanje čunja u klasifikaciji F51 – klasi kvadriplegičara, u kojoj je na POI 2012. osvojio zlatnu medalju, oborio svetski rekord i postao prvi zlatni paraolimpijac Srbije kao samostalne države. Željko trenutno drži apsolutni rekord u svojoj kategoriji. Na EP u Holandiji 2012. obara rekord evropskih šampionata, dok na Svetskim prvenstvima u Dohi i Grosetu takođe obara rekorde svetskih šampionata.

Dobitnik je najprestižnije majske nagrade za 2012. godinu, kao i nagrade fondacije BK, a dva puta biva proglašen za najboljeg sportistu Paraolimpijskog komiteta Srbije (2012. i 2015. godine). Željko ističe da je mu je drago zato što je njegova zlatna medalja doprinela da POI postanu vidljivije za javnost i da se nada da će podrška države i javnosti u buduće biti na višem nivou.
On poručuje svima koji su u sličnoj situaciji da se bore i nikada ne predaju i da se svaki čovek može u nečemu pronaći, a rad znoj i suze se pre ili kasnije uvek isplate.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.