SP: Francuzi prvaci, gde je Srbija?

Završeno je 22. svetsko prvenstvo za rukometaše u Švedskoj. Francuska je odbranila titulu i dokazala da je trenutno dominantna sila u svetskom rukometu. U finalu su savladali Dansku posle produžetaka rezultatom 37:35. Predvođeni briljantnim Hansenom i golmanom Landinom, Danci su potpuno zaslužili srebrno odličje. Španija je posle četiri „sušne“ godine ponovo na pobedničkom postolju, a Švedska ni kod kuće nije uspela da osvoji medalju. Razočarali su Nemci, ali i selekcija Srbije, koja je takmičenje završila na desetom mestu.

Predrag Ozmo
Pošaljite komentar
  1. Sve smo pokusali samo najvaznije nismo. Mora da se promeni predsednik saveza Velimir Marjanovic koji ne zna da rukovodi. Nema kvalifikacije, nema sportski pedigre, nema jedinstvou rukometnoj javnosti jer je konfliktna licnost.
    (Risto, 19. februar 2011 10:03)

    # Link komentara

  2. Evo gdje je u sustini problematika naseg rukometa evo sta se sve promijenilo u zadnjoj deceniji a sta smo mi uradili sada na prvenstvu. malo smo zaostali.

    … ANALIZA I TREND RAZVOJA U RUKOMETU OD 1999. DO 2009.

    … SP od 1999. do 2009. vrijede kao pokazatelji i orijentiri za tendencije i inovacije u vrhunskom rukometu. Najvažniji taktički pomaci skupljeni su u slijedećim komponentama:

    1. organizacija (produženog) kontranapada i tempo-rukomet, … 2. "deveterac" kao polazna tačka stvaranja prednosti napadača, … 3. najkorisniji igrač: Allrounder (Univerzalac), … 4. izmjene igrača – taktička ahilova peta, … 5. "Team time-out": više nego minuta odmora, … 6. situacioni prelaz u alternativne, strateške obrambene formacije i … 7. posebne situacije ujedinjuju taktičku disciplinu i improvizaciju

    "Produženi kontranapad"

    Izvođenje kontranapada, a naročito produženog kontranapada (u njemačkoj literaturi nazvan "3. val") postaje u modernom rukometu sve brža, u prvom redu zahvaljujući novim taktičkim sistemima u najdinamičnijem i najrizičnijem dijelu igre. Pojedini treneri svjetskog glasa su sigurni da se samo na ovom polju mogu postići taktička poboljšanja. Vrijedi dakle usavršavati sve aspekte kontranapada, jer je poziona igra iscrpljena taktičkim varijantama. Napad na organizovanu odbranu još nije postigao vrhunac razvoja i postoje elementi koje treba dalje razvijati ili ponovo otkriti, ali o tome nećemo sada. U analizi velikih takmičenja od SP, EP i Lige prvaka vidljivo je da najuspješnije nacije i ekipe takođe imaju i najbolje statistike kontranapada. Takve ekipe postižu do trećine svih pogodaka iz kontranapada, dakle bez puno muke. Usavršavanje (produženih) kontranapada međutim iziskuje dugotrajne pripreme i velik broj ponavljanja. Ekipe u svjetskom vrhu razvijaju na desetine taktičkih varijanti kontranapada, koje se naravno ne mogu istovremeno primjeniti, ali se mogu prema protivniku i situaciono mijenjati. Ovakvi koncepti su vrlo složeni i zato se po uzoru na američki fudbal koristi tzv. "playbook", knjižica u kojoj trener ili igrači opisuju taktičke varijante kontranapada sa svim elementima, tako da ih se lakše pamti tj. nauči. U treninzima se već na početku, kroz lagani tempo, ponavljaju izvjesne akcije, pravci kretanja i putanje lopte. Time se relativno dugo vrijeme zagrijavanja koristi u taktičke svrhe. A u teoriji je organizovani napad na nepostavljenu odbranu temeljni princip taktike modernog kontranapada. Za sprovođenje u praksu važe mnogi elementi kojih se pri kontranapadu treba pridržavati. Nekoliko osnovnih predlaže i bivši trener švedske reprezentacije Johansson: … a) kod kontranapada nikad ne dodavati loptu u skoku, dodavanje sa zemlje je brže i sigurnije, b) "3. val" se prilagođava odbrambenoj formaciji protivnika, … c) najbolja pozicija za šut iz kontranapada je sa linije od 6 metara: 80% šuta je uspješno sa ove pozicije, … d) uvijek primijeniti što je moguće više različitih "otvaranja" iz vlastite obrane, konstantno mijenjati pozicije i puteve trčanja igrača, što otežava protivniku anticipiranje akcije i poveća uspješnost kontranapada. Odlučujuće je neprestano održavati visok pritisak na nepostavljenu odbranu tempom produženog kontranapada, čak i u situacijama s igračem manje, dakle, kad se protivnik najmanje nada forsiranju tempa.

    Renesansa "deveterca"

    Jedinstvena taktička varijanta deveterca iz sedamdesetih ili osamdesetih godina sa blokom od dva ili tri igrača za jednog (skok-) šutera pripada, na internacionalnom nivou, prošlosti. Posljednjih se godina deveterac kao taktički element vrlo malo koristio. Na zadnjem EP i SP uočljiv je preokret u korištenju deveterca. Nakon prekida igre za izvođenje deveterca, postoje optimalni uvjeti za organizovani napad: … 1. odbrana je trenutno pasivna i na razmaku od tri metra: brz prelaz u organizovanu akciju stvara pometnju, eventualno izaziva pogrešnu reakciju obrane stvarajući višak igrača na jednoj strani, 2. organizovani napad započinje s vremenskom prednosti nad odbranom, koja je u stanju samo reagovati na provedenu igru i jednostavno kasni sa reakcijom, i … 3. deveterac je idealna taktička mogućnost za naglo povećanje tempa, pogotovo ako je produženi kontranapad zaustavljen ili onemogućen. … U svjetskom vrhu se sve češće vide razni oblici organizovanog izvođenja deveterca. Deveterac je danas vrlo važan faktor u skraćivanju pripreme napada na postavljenu odbranu, čime se forsira tempo i povećava vjerovatnoću pogrešne reakcije odbrambenih igrača.

    Varijabilnost pozicija – razvoj allroundera

    Jedna od, ako ne i najvažnija, tendencija u modernom rukometu, je razvoj tzv. univerzalca, koji je u stanju uspješno igrati na različitim pozicijama, kako u napadu tako i u odbrani. Dobar "allrounder" mijenja pozicije bez većeg gubitka u kvalitetu svoje igre i igre cijele ekipe. Pri tome se iskorištava i efekat spore adaptacije igrača na novog direktnog protivnika. Igra u odbrani protiv običnog šutera, a zatim u sljedećem napadu protiv igrača koji stalno ulazi u duele 1:1, zahtijeva visoku fleksibilnost odbrambenih sposobnosti, koju nema baš mnogo igrača. Ovo vrijedi u jednakoj mjeri i na drugoj strani terena, kad allrounder brani protiv jednog, pa protiv drugog napadača. Dok se u prošlosti jedva mogao sresti igrač koji bi bio opasan sa više od jednog mjesta, danas se u svakoj vrhunskoj ekipi mogu naći igrači pripremljeni i obučeni na reagovanje sa različitih pozicija, već prema situacionoj potrebi. Varijabilnost igrača otvara trenerima nove mogućnosti u taktičkom vođenju utakmice. U odbrani se mogu varirati defanzivne i ofanzivne formacije, jer su allrounderi uglavnom fizički robusni, još uvijek vrlo pokretljivi i sigurni u igri 1:1. U građenju napada sa učestalim promjenama pozicija vanjskih igrača spriječava se dovođenje odbrane u pozicionu prednost anticipiranjem napadačkih akcija (napad reaguje prema odbrani). Dešnjak na desnom vanjskom, ili šuteri sa lijevog ili desnog vanjskog, koji se u napadu premještaju na srednjeg vanjskog, imaju sasvim nove taktičke i tehničke mogućnosti na koje se odbrambeni igrači vrlo brzo moraju priviknuti (odbrana reaguje na napad). Izrazito popularna (i uspješna) taktička varijanta korištenja sposobnosti allroundera, je postavljanje novog tipa igrača (pivot, krilo) prvenstveno na vanjske pozicije kao faktor iznenađenja u posebnim situacijama utakmice: u napadu sa igračem manje, protiv izrazito ofanzivnih odbrana ili kod tijesnog rezultata kad je neophodno postići pogodak. Agilni igrači, koji su nadareni pregledom igre vanjskih igrača i jednako dobro se snalaze na "širokom", kao i na "uskom" prostoru, su odlučujući faktor u okretanju situacije u vlastitu korist i povećanju uspješnosti napada. Imati više univerzalaca u postavi mora biti cilj svake ekipe, koju se ne želi u toku utakmice taktički uhvatiti na "krivoj nozi".

    Izmjene igrača

    U modernom rukometu s puno tempa, rizika i brzog prevaljivanja sredine terena je odlučujuće rasporediti snagu (uglavnom vanjskih) igrača i davati im dovoljno odmora, što bi trebalo garantovati visok tempo tokom cijele utakmice. Uočljivo je kako ekipe sve više koriste izmjene protivničkih igrača za napad na još neformiranu odbranu, ili ne dozvoljavaju izmjenu i organizovanom igrom traže slabe tačke u odbrani sastavljenoj od specijalista za napad. Na drugoj se strani vlastita izmjena igrača (obrana/napad) mora integrisati u gradnju (produženog) kontranapada. Ako se igrači moraju odmah mijenjati postoje dvije varijante: … 1. odbrambeni specijalisti učestvuju u kontranapadu, i mijenjaju se nakon prekida akcije (ovo je dinamičnija i tečnija alternativa) ili … 2. nakon brze izmjene igrači s klupe odmah se integrišu u postojeću akciju. … U ovom slučaju radi se obično o produženom kontranapadu, a rjeđe o polukontri. Idealno je naime imati postavu koja funkcioniše u odbrani, a u stanju je sigurno razviti kontranapad i izgraditi pritisak na protivnika. Izmjenu igrača u tempo igri treba dakle pokušati izbjeći, i samo kod prekida ubacivati nove snage.

    Taktička varijanta "team time-out"

    Uvođenjem jedne minute odmora za svaku ekipu po poluvremenu dodan je još jedan taktički element na kog treba obratiti posebnu pažnju. Minuta odmora se iskorištava već za manje taktičke korekcije ili pripreme izmjene igrača ili u fazama kada je igračima potrebna dodatna motivacija i gdje je osjetan pad koncentracije. Osim toga iziskuju posebne situacije specijalne taktičke poteze (npr. na kraju utakmice). Tada se minuta odmora koristi da se u miru dogovori strategija napada i pokušaj isključenja nerezonske i brzoplete akcije koje ne obećavaju uspjeh. Mnogi se treneri ne ustručavaju iskoristiti time-out kada početna taktika nije djelotvorna, odnosno kada protivnik ima rješenje na postavljenu igru i kontrolu rezultata u prvom dijelu utakmice. Ponekad se "team time-out" uzima, iako je rezultat povoljan, jer je ekipi potreban predah od visokog tempa igre, u trenucima kada treneru ne stoji na raspolaganju adekvatna zamjena i postava na terenu mora ostati u igri. Sve u svemu je glavna svrha minute odmora prekinuti (dobar) ritam protivnika u situaciji u kojoj vlastita ekipa bezidejno reaguje ili uslijed manjka koncentracije produkuje previše tehničkih i taktičkih grešaka. Odlučujuće je dakle razviti tačan osjećaj za trenutak kad se uzima time-out i moći prepoznati kada je prekid ekipi najpotrebniji i najkorisniji.

    Mijenjanje obrambene formacije

    Osnovne odbrambene formacije vodećih svjetskih reprezentacija uglavnom su 6:0 (zahvaljujući fizičkim predispozicijama igrača), 5:1 (bazira se na pojedincima visokih anticipacijskih sposobnosti i izrazite pokretljivosti, koji idealno brane široki prostor), te u manjoj mjeri 3:2:1 (odbrana koja zahtjeva najvišu tehničko-taktičku školu). Danas se vrlo rijetko događa, da je ekipa uspješna sa jednim jedinim sistemom odbrane. Principijelno je potrebno savladati više odbrambenih varijanti, jer ako jedan system ne pokazuje željene rezultate, mora se situaciono prilagoditi protivniku ili preostalom vremenu igre. Odbrambeni igrači moraju preduzeti sve što smanjuje sigurnost i samopouzdanje napadača. Odbranama 5:0+1 ili 4:0+2, istureni igrači ometaju mirnu gradnju napada (tzv. prva linija odbrane), a ostali brane liniju od 6m i sprječavaju direktan prolaz napada (druga linija odbrane). Ovakvi alternativni sistemi uključuju i odbrane 0:6 ili 1:5, u kojima se pet ili svih šest igrača postavlja na liniju 9m. Na nekonvencionalne formacije se prelazi uglavnom u igri s igračem više ili kad je promjena ritma neophodna, a protivnik ima malo problema sa osnovnim sistemom. One su prije svega strateška rješenja, kad se u posebnim utakmicama nešto naročito mora postići i nisu namijenjene za korištenje u svakoj partiji, a pogotovo ne za cijelo vrijeme utakmice. Nezavisno od formacije, najvažnije je agresivno smetati igraču sa loptom. Za to je potrebno imati što više brzih i pokretljivih igrača, koji ne igraju uvijek isti sistem i ne rade iste stvari u svakoj utakmici. Zato je sistematičan trening više odbrambenih varijanti u današnjem rukometu neophodan.
    (handball coach, 15. februar 2011 00:31)

    # Link komentara

  3. Problem u nasem rukometu je sto mi imamo trenere ali oni ne mogu da se izbore sa ljudima koji to kontrolisu,i namerno stavljaju ljude na prosjacki stap.Nadam se da ce rukometu pomoci i ostali sportovi koji imaju slican problem.A do tad ce ova igra stagnirati,kao i u svetu jer smo mi upravo davali ton igri.
    (Rukomet, 12. februar 2011 07:11)

    # Link komentara

  4. (kakva decenija, 1. februar 2011 19:43)

    Nemoj biti ljubomoran :-) ako ti nisi gledao Balićeve utakmice protiv velikih i u finalima, polufinalima...onda nemoj komentirati. Ja sam gledao sve te utakmice.

    Nemojte se nadati, Hrvatska ostaje u vrhu, Duvnjak samo zbog ozljede nije bio onaj stari, on je jako mlad, igra u HSV i jedan od najskupiljih igrača svijeta.

    Čupić (nije ga bilo zbog ozljede), Štrlek, Kopljar, Gojun to su sve balavurdija koja će voditi Hrvatsku. Bez brige u Srbiju po medalju idemo!
    (zg slavac, 4. februar 2011 20:39)

    # Link komentara

  5. U kom srodstvu su Predrag i Sasa Ozmo? :-)
    U nekom jesu sigurno posto prezime nikad ranije nisam cuo, a posle izvrsnih
    Sasinih tekstova na koje smo se vec navikli, pre svega u teniskim rubrikama,
    pojavljuje se ovako fenomenalna rukometna analiza sa istim prezimenom u potpisu.
    Mnogo volim rukomet i strasno me nervira sto bukvalno nigde ne mogu da pronadjem
    neki tekst ovog tipa. Zato se zahvaljujem Predragu i nadam se da ce nastaviti da
    nam pise o rukometu.
    Gospodo Ozmo, ko god da ste - samo tako nastavite.
    (Gogolj, 3. februar 2011 22:24)

    # Link komentara

  6. retko dobar, analitican text, napisan veoma pametno i pismeno.

    prvo bih da se osvrnem na nivo sportskog novinarstva u srbiji. mozda je i rec nivo za to previse, jer ga nema, tako da je za mene ovakav prikaz apsolutno otkrovenje! svaka cast, g-dine ozmo! nisam ocekivala text o rukometu bez kovanice "planetarni sampionat" (mislim da je idejni tvorac iste, g-din prlina!) pa mi prosto dodje da cascavam sve oko sebe glede tolikog, a sasvim neocekivanog, progresa.

    reprezentacija srbije ja na ovom prvenstvu pokazala svoje pravo lice. jednostavno, to smo mi, toliko vredimo.

    omalovazavajuci prostup igri, nedovoljna fizicka pripremljenost, psihicka nedoraslost trenutku, nemanje ambicije...moze tu jos da se nabraja...

    defiitivno je postalo jasno da neki narodi ipak nisu za demokratiju tj. potrebna im je "celicna ruka". taj je slucaj i s nasim rukometasima.

    vukovic je bio fenomenalan igrac, ali je ocigledno nedovoljno jak da se suprostavi "slovenskoj dusici" koja bezvoljno pristupa igri. taktike nije bilo, jer nije imao ko da je sprovede (mislim na igrace prevashodno).

    EP 2012 u srbiji: bice uspeh ako se plasiramo u zavrsnu fazu. mi nismo pobedili nijednu evropsku selekciju (ovog puta samo one na "A") tako da su nam sanse, iako smo domacini, male. talenat imamo, ali ne i snagu i volju. tu se prica zavrsava. jer, ako neko moze u bundes-ligi, u asobal-ligi a, onda ne moze za nacionalni tim, tu je vec dominantno glava u pitanju!

    resenje: dovesti vilbeka (iako je uzasno, ali uzasno nesimpatican) i onda mozda krenemo u neki kontranapad!
    (paka, 3. februar 2011 12:18)

    # Link komentara

  7. Odlican tekst. No ne pisem da bih komentarisao bilo tekst bilo minulo Svetsko prvenstvo. Jednostavno, drago mi je da se konacno i rukometu posveti malo analiticke paznje. Nadam se da ce s tim nastaviti, pogotovo kada je domaci rukomet u pitanju. Lepo je da se i komentari ne svode na"bravo" i "ua" sto znaci da ima ljudi kojima je stalo. Iskoristimo nasupajuce Evropsko prvenstvo za promociju rukometa.
    (poznavalac, 2. februar 2011 11:55)

    # Link komentara

  8. Dobar tekst...Tesko ej obuhvatiti sve probleme srpskog rukometa. Pocev od rada u klubovima gde su treneri potpuno nemotivisani zbog slabih finansija i slabe konkurencije. Nasi igraci imaju slabu sportsku etiku i moral. S rukometsima treba stalno raditi i biti jako strog, ali se to negde izgubilo sa talentovanom,ali relativno neuspsenom generacijom Perunicica, Jovanovica, Butulijekoja se redovno jogunila protiv dokazanih trenera s cvrstom rukom. Los radu savezu, nemao nijednog modernog trenera sem Velimira Petkovica koji trenira jedna solidan nemacki klub i nista vise od toga...
    Sto se tice ocene da je Ivano Balic verovanto najbolji igrac svih vremena, samo da podsetim da je Wislander proglasen za igraca veka, a sto se tice srednjeg beka uvek ce biti iza Talanta Dusejbajeva koji je bio uspesniji igrac, inovator u igri nista manji od Balica i uzorniji sportista.
    (nemanja, 2. februar 2011 00:19)

    # Link komentara

  9. Nas najveci problem nisu bili ni bekovi, ni krila ni pivot - nas najveci problem jeste bio trener koji je nesporno bio veliki igrac ali je kao trener jedna velika nula i trebao bi sto pre da ode ako mislimo da nesto napravimo u buducnosti.

    Kada ekipa igra rukomet koji je svetlosnu godinu daleko od modernog rukometa, gde smo na samom zacenlju po pitanju kontri, gde igraci pojma nemaju sta je brzi centar a upravo u tim elementima su nas svi ubijali u pojam, gde lopta beskonacno kruzi na nekih petnaestak metara i onda se iznanada neki od bekova odlucuje na sut u poslednjim trenucima napada pa cak i kad imamo igraca vise i da ne nabrajam dalje je samo posledica lose, da ne kazem nepostojece taktike i ocajne pripreme pre same utakmice. Ne znam sta je trebalo da se desi pa da makar malo u zadnjim utakmicama promenimo igru i zaigramo bar malo modernije, ako smo vec videli (a cisto sumnjam u to) kako druge ekipe a pre svih Danska igraju brz i moderan rukomet.
    Cak je i Argentina igrala brze i modernije i dobili smo ih samo na suvi kvalitet pojedinaca, dok taktika i postavka igre od strane selektora nisu postojali cak ni protiv takvog, realno slabijeg protivnika.
    Na kraju, pored svega navedenog - fizicka sprema igraca je bila ocajna, dok su one mnogobrojne izmene igraca u fazi napad-odbrana realna potreba svih ekipa ali mi smo bas preterali u tome jer smo menjali daleko vise od ostalih i sto je najgore sve ekipe su to primetile i prosto nas ubijale brzim centrom u momentima dok smo mi tvrdoglavo pravili izmene. I taj elemenat igre samo pokazuje da je veliki broj nasih igraca jos uvek nespreman da igra moderan rukomet, tj. i u odbrani i u napadu jer je dovoljno pogledati kako u oba smera igra trenutno jedan od najboljih igraca na svetu Karabatic i sve ce biti jasno.
    Ovo je samo moje vidjenje stvari sa kojim se mozda dosta ljudi nece sloziti ali...
    (Wllaxy@verat.net, 1. februar 2011 21:05)

    # Link komentara

  10. "Ivano Balić verovatno je najbolji igrač sveta svih vremena – lakoću kojom on igra ne poseduje nijedan drugi igrač. Međutim, pivot Igor Vori i on, uz poneki bljesak iskusnog Blaženka Lackovića, a bez pravog Duvnjaka (operisao koleno početkom decembra 2010.), nisu mogli bolje."

    AutOr nam hoće reći da je Balić ovdje demonstrirao da je najbolji igrač svih vremena ali zbog nedovoljnE pomoći suigrača nije se moglo bolje!?

    1. Kompletna Hrvatska igrala je loše protiv najjačih, na čelu s Balićem, između ostalih i sa Srbijom. Protiv Danske ili Švedske neču ni pominjati, jednostavno nije se vidio kako treba. Island je poznat po tome da igra vrhunski samo dok su u borbi za odličja, sve ostalo je "trla baba lan". O neprepoznatljivoj Poljskoj na ovom prvenstvu neču ni prićati, njih su Mađari zgazili. Ako je dovoljno ono što je on odigrao protiv Alžira ili Australije onda ne znam o čemu pričamo. Taj isti Balić je ukopao Hrvatsku protiv Švedske i vjerovatno značajno ih udaljio od borbe za medalje, a ti ga i dalje spominješ kao najboljeg svih vremena.

    2. Balić je super brz, zna genijalno odigrati, ali dosta toga svojom atraktivnošću i upropasti. Uglavnom genijalni potezi prolaze protiv slabijih ekipa, a baš se nešto ne sjećam da je protiv Francuza nekad prošlo ili da se vidjela Balićeva lakoća. Njegovu lakoću poredim sa Federerovim bekendom, niko ne može ljepše odigrati, protiv slabijih to izgleda elegantno, lijepo, snažno. Ali kada se igra protiv jačih to je "ahilova peta".

    I, da, jedan je NIKOLA KARABATIĆ!! Doviđenja, prijatno!!
    (kakva decenija, 1. februar 2011 19:43)

    # Link komentara

  11. Petar Nenadić?
    (NNN, 1. februar 2011 19:20)

    # Link komentara

  12. Veliki problem nasih bekova, koji jesu svetske suterske klase bez pogovora, je sebicnost, ako ne sutnu njihov jedini pas je onaj nazad do sredjeg beka, Ilic po ponekad pokusa na pivota, Vujin ni onda. Fali nam "plej", Sesum ne moze to da igra, njegov rukomet je prilicno kaubojski i bez puno razmisljanja. Imamo kvalitetna krila, samo ih ne koristimo. Na neki nacin i nemamo srece jer u doba nesto defanzivnijeg rukometa (npr. Francuski bedem) mi imamo jednu od najjacih ofanzivnih postava sveta. Imamo 1. i 3. strelaca Lige sampiona (Vujin i Stojkovic) i jedne od najboljih strelaca spasnkog i nemackog prvenstva (Nikcevic i Ilic). Stanic je dobar golman, ali niej svetska klasa, odbrana nam je najveci problem spora do zla boga. Koliko sam golova primamo sa brzog centra, a koliko malo kontri zapocinjemo. Da je moglo bolje moglo je, strogo rezultatski gledano mi smo pobedili samo Alzir i Argentinu i to jedva sa golom razlike!! (Australiju ne treba racunati). Zato ako zelimo nesto da menjamo to moramo da pocnemo sto pre, inace cemo protraciti jednu zaista sjajnu generaciju.

    @d Ti nemas pojam o rukometu
    (etxeberria, 1. februar 2011 17:44)

    # Link komentara

  13. Tekst je realan, ali "nisu imali golmana koji pravi razliku"?? Za koga je ovo pisano? Zaista nije bilo adekvatnijeg jezickog resenja od neke bukvalno prevedene fraze?
    (zelena trava, 1. februar 2011 16:33)

    # Link komentara

  14. Ovo je jedan od najboljih rukometnih tekstova koje sam procitao. Perfektna
    analiza, sjajna zapazanja do najsitnijih detalja.
    Zasto ovaj autor ne pise cesce o rukometu? Ako ne zelimo da nam ovaj sport
    propadne o njemu se mora izvestavati i pisati. Najbolje je da to rade ljudi koji
    se dobro razumeju u materiju, a vi na B92 ocigledno imate uslova za tako nesto.
    Verujemo u nase momke, podrzacemo ih sledece godine na EP, pa valjda idemo u
    London. Samo da se eliminisu igraci poput Curkovica, Bojinovica i sl.
    (Dusebajev, 1. februar 2011 16:16)

    # Link komentara

  15. Mozda Vujin jeste bio nas najefikasniji igrac, ali zato nase desno krilo i pivotmen mogu da spavaju pored njega u napadu. U 90% slucajeva njegovo jedino resenje u napadu je sut. Pogledajte ucinak Hansena. Sto se tice Sesuma, njegova prirodna pozicija u napadu je levi bek, ne srednji ili desni. Da je on imao vecu minutazu na svojoj poziciji i njegov ucinak bi sigurno bio bolji od Ilicevog.
    Zakljucak:
    Glavni problem nase reprezentacije je sto nemamo pravog srednjeg beka, a krila nam sluze da dodaju lopte bekovima.
    (Zoran, 1. februar 2011 13:36)

    # Link komentara

  16. glavni, ubjedljivo najveci nas problem i na ovom turniru je bila fizička priprema.

    sve ono što u ovom tekstu piše je istina - ali kako smo sa svim protivnicima igrali egal do 5-10 min do kraja? da smo bili pripremljeni poput drugih reprezentacija, druga bi priča bila o učinku svakog igrača ponaosob.
    Za loše pripreme, kriviti savez i selektora. Možemo daleko više, očigledno. Samo to onda ne bi bili mi...
    (zoran k, 1. februar 2011 12:46)

    # Link komentara

  17. Gotovo je napokon.Svaka čast autoru na realnom komentaru.Moja repka je za mene podbacila ali tako je to nažalost.Danas svi spominju Golužu ali nažalost oduvijek je naš jedan,jedini trener, Gobac koji je najveća mafija svjetskog rukometa
    Pozz svim ljubiteljima ovog sporta
    (purger, 1. februar 2011 11:57)

    # Link komentara

  18. ova generacija hrvatske jos moze koju godinu. sto se tice buducnosti, tu su odlicni pesic (da nam je branio od pocetka imali bi medalju), alilovic-golmani, strlek-desno krilo, vukovic-lijevi vanjski, duvnjak-srednji, buntic-desni, gojun, kopljar-blokeri plus balic,valcic,lackovic,mozda metlicic,vori,sulic,mozda dzomba,zrnic.horvat,cupic,sprem,vukic,dominikovic,spoljaric, losert jos da se vrati lino (a oce)
    (d, 1. februar 2011 09:48)

    # Link komentara

  19. Kao i što sam rekao, pre nekoliko dana, posle završetka SP o rukometu se neće ništa ni govoriti ni pisati do momenta početka EP 2012.
    A, to je greška. Stanje u ovom sportu, za koji imamo dara i koji je bio naš ponos, je jako loše.
    Mešetari se svuda. U sudijskoj organizaciji, RSS, klubovima. Trenerska organizacija, i ako postoji, kao da je nema.
    Bez popularizacije rukometa, stvaranja boljih uslova za treniranje i igru, usavršavanja trenera nema ni rezultata.
    Ukratko, bez strategije nema ni uspeha. Svako gleda svoje uske interese i sitničari.

    Opština NBGD, koja je grad za sebe takoreći, ima samo JEDAN zatvoreni teren za rukomet.
    I on se nerado izdaje za ovaj sport jer upotreba lepka narušava "lepotu" objekta koji je nalickan za potrebe Univerzijade. Koja besmislica.
    Što se tiče otvorenih terena postoje, možda, dva, ali i oni su pod znakom pitanja kada bi se striktno primenjivala pravila.
    Pa, vi sad razvijajte rukomet u opštini sa 350000 stanovnika.

    Bitno je da je opština izgradila skejt park, inače tradicionalni srpski sport-skejt.
    (s t v, 1. februar 2011 09:27)

    # Link komentara

  20. ...где је Србија?
    ЕВО ЈЕ:
    Координате: 41° 52’—46° 11’ СГШ, 18° 06’—23° 01’ ИГД
    (klajd, 1. februar 2011 02:27)

    # Link komentara

  21. Lepo je covek rekao ,znaci 8 mesto uspeh .....
    Srbija nema trenere u rukometu za velike domete /././
    (ivansti1, 6. januar 2011 21:23)
    finale extra tesko ali kvalitetno,
    I dalje tvrdim mogli smo da se prosetamo prvenstvom i osvojimo zlato , imamo najbolje pojedince ,trenerski kadar 0-
    i strucni savetnici 00- .
    (ivansti1, 30. januar 2011 20:42)
    Pogresio sam ,za malo ali je tu ,...
    Zasto mora da ide ako si osvojio sve medalje da budes i dobar trener ,gde ima tu logike ,to nije samo u rukometu vec u svim sportovima
    Zato je Srbija vec godinama u samom dnu Swetskog rukometa
    (ivansti1, 1. februar 2011 02:04)

    # Link komentara

  22. U polufinalu sa Svedskom nije ni bilo produzetaka. Nisi ni pogledao sta pise... P.S. Zil je sigurno bio jedan od najboljih na prvenstvu.
    (@Miroslav, 1. februar 2011 01:50)

    # Link komentara

  23. Prilicno realna analiza ekipa i pojedinaca, pogotovu tu mislim na nasu reprezentaciju. Apsolutno se slazem sa kritikama na racun Curkovica, Vuckovica i Stojkovica
    (varan, 1. februar 2011 01:45)

    # Link komentara

  24. Zao mi je svih nasih soitrista koji su u senci NOLETA tESKO JE XIVETII IGRATI U NJEGOVOJ SENCI. bog NAM GA DAO I NELJUTITE SE NIKO NA NJEGA velik je u pobedi i u porazu Neemoj niko da ga mrzi zbog toga DECKO JE ZAISTA SVETSKA KLASA cela nornalna srbija ga mnogo voli
    (NINA, 1. februar 2011 01:42)

    # Link komentara

  25. Bertran Žil je promašio svoj 9-ti šut a to jebilo u završnici regularnog dela. Da je dao taj gol ne bi bilo produžetaka!
    (Miroslav, 1. februar 2011 01:40)

    # Link komentara

✕