Novak Đoković

U sportu je spas sine! Ali tata, ne ide mi se na trening...

Dobro je poznato koliko može da bude plaćen profesionalni sport. Poslednjih desetak godina u Srbiji se zbog srpskih igrača pomno prati tenis pa svi gotovo da možemo da 'namirišemo' svote koje se u njemu vrte. Međutim, to je i dalje sport i makar u početku se igra iz zabave i rekreacije.

M.Ljubisavljević
Pošaljite komentar
  1. Da se ne lažemo, sve zavisi od ličnosti odnosno psihičke konstitucije neke ličnosti bez obzira da ta ličnost ima 5, 7 ili 12 godina. Odmah se uočavaju boraca i simptomi pobednika, na čemu, prevashodno, roditelji treba da insistiraju. Neki pokušavaju da ulogu roditelja prikažu samo sa negativne strane i navode primer gospodina Dokića i njegove ćerke Jelene, zaboravljajući da je Jelena bila u samom vrhu ženskog tenisa dok je otac bio u blizini?! Očito je bio svestan "ćudljivog" karaktera svoje ćerke, kojoj, siguran sam, nije imao namere da naškodi. Setimo se njenih bizarnih "izleta" o čemu je naša i strana štampa pisala?! Hteli to da priznamo ili ne, kako se "oslobodila" očevog uticaja rapidno je propala kao teniserka. Naravno, uvek je lakše svoju nesposobnost, svoju neistrajnost i slab karakter svaliti na bilo koga nego pogledati sebe u ogledalo i prihvatiti odgovornost. Vrhunski sport je VEEEEELIKO odricanje, nemanje detinjstva, odrastanje uz čežnju za roditeljima, braćom i sestrama. Da tragika bude veća sve to još i skupo košta. Takve "patnje" traju sve dok se ne uberu prvi plodovi. Dok se ne oseti slava i novac. Oni koji su "rodjeni" borci i sportisti ostanu dugo na toj "gladijatorskoj" pozornici. Oni, koji nemaju "petlje" brzo se "najedu" i odu u zaborav, sećajući se svojih sportskih dana i prebrajajući novac koji im je ostao. Nadam se da će sršpski tenis, ženski ili muški, imati još sportista koji će imati karakter Djokovića.
    (Mladen Mladenović, 13. septembar 2017 13:36)

    # Link komentara

  2. Trenirao sam košarku u Beopetrolu, koji je nekoliko puta bio šampion Jugoslavije. Za vreme dok sam bio kadet i junior, beopetrolova škola je iznedrila mnoge buduće zvezde. Dušan Kecman, Žarko Čabarkapa, Kosta Perović...

    Znam očeve i majke igrača, koji su svoju decu šamarali i terali da po nekoliko sati posle treninga i dalje šutiraju na koš, rade sklekove. Daju im inekcije i hormone rasta, plus još gomilu doping supstanci. Šta mislite zbog čega toliko otkaza za univerzijadu ? Jer kontrolisanje dopinga je samo u međunarodnim takmičenjima.

    Naša kontrola se vršila jednom godišnje i to smo imali 2 meseca da predamo uzorke. Šta smo mi radili ? Klubu predajemo uzorke dok ne kažu da smo čisti, a onda dajemo na proveru, posle opet koktele vitamina svaki dan.
    (Ostin A, 26. avgust 2017 22:13)

    # Link komentara

  3. Volim sport,ponajviše Vošu.Sportom se ne bavim,već rekreativno.Ali imam pitanje za sve vas.Zažto su sportisti toliko važni,šta oni doprinose ovoj planeti?
    (Slaninar, 22. avgust 2017 18:16)

    # Link komentara

  4. Koliko god ružno zvučalo ovo što je Tomić rekao, to je bilo iskreno. Sport je surov, gladijatorska priča. Mi znamo samo za pozitivan primer Djokovića jer je on bio takve mentalne konstitucije da je dril oca doneo vrhunski rezultat. Medjutim, da je Novak drugačijeg kova, bio bi samo jedan od hiljada i hiljada propalih pokušaja za koje niko ne zna. Kakvi su životi tih propalih?
    U razvijenom svetu sve više roditelja ulaže u obrazovanje i školovanje dece. To je, na duže staze, mnogo sigurnija i uspešnija karijera. Zbog toga ima sve manje tenisera iz USA, Australije (Kirios, Tomić, Kokinakis - deca emigranata), Švedske, Nemačke...
    Nedavno je u Njujork tajmsu izašla sudija - istraživanje, da li je bolje da dete pošaljete u NBA ili na Harvard. Studija je pokazala da nijedan student sa Harvarda nije nazadovao u karijeri, već sve više i više napredovao i bivao izvanredno plaćen. A na putu za NBA, hiljade propadnu zbog povreda, pritisaka, droge...
    Dakle, kupujte deci knjige, gospodo. Djoković se desi jednom u sto godina u ovoj nesrećnoj zemlji. I pitanje je da li je srećan zbog toga.
    (Negativni, 12. avgust 2017 00:42)

    # Link komentara

  5. @Stefan
    Ali je zato veci talenat od Tomica i Dokiceve,pa je uspeo u sportu i time je automatski tata Srdjan postao pozitivan primer za razliku od Dzona Tomica i Damira Dokica iako svi oni vaze za "oceve iz pakla".Kao u filmu "Davitelj protiv davitelja" recenica neki su davitelji rodjeni pod srecnom zvezdom a neki ne.Ali da istina na kraju uvek ispliva vidimo u zadnje vreme sa pojavom Pepea Imaza koji je u zivot Novakov usao preko Marka koji neuspevajuci da ispuni Srdjanove ambicije je dosao u situaciju da mu treba "strucna pomoc" cuvenog gurua,i ocigledno je i sam Novak pronasao sebe u Pepeovim metodama,propagiranje mira i ljubavi kao otklon od senke Srdjanove bolesne ambicije koja ga je pratila celog zivota i zbog koje je i onoliko nesiguran po karakteru cim se toliko napadno dodvorava publici i dozvoljava da zena pravi od njega najgoreg mekusca
    (jesenko, 6. avgust 2017 19:50)

    # Link komentara

  6. @aaa
    sve dok država finansira sport tako će i biti
    rešenje je u privatizaciji pa ko zna posao ima i pare
    (sm, 6. avgust 2017 18:38)

    # Link komentara

  7. @mito
    sama činjenica da si se "bavio sa mnogo sportova " znači da ni u jednom nisi bio uspešan, makar ne da od toga zivis
    (sm, 6. avgust 2017 18:37)

    # Link komentara

  8. interesantno je da pišete o tomicu a na video u kome dete od sedam godina kaže "ja hoću da budem najbolji na svetu" naravno u pitanju je novak, onda je to wow i nije bila bolesna ambicija tate srdjana
    (sm, 6. avgust 2017 18:35)

    # Link komentara

  9. Podeliču moje iskustvo sa svim roditeljima koji to žele. Bavio sam se sa mnogo sportova uspešno, osim svih sa loptom koji se igraju na terenima raznih podloga (izuzev hokeja sa pakom), skijanjem, ronjenjem, jedrenjem, đudom, vaterpolom, atletikom, pa ćak i bezbolom, amaterski kada bi nas Ameri subotom (doduše retko) kada ih je falilo zbog lošeg vremena ukljućili da budemo vanjski hvataći na stadionu Difa u Skerlićevoj ulici, početkom 70-tih godina prošlog veka (danas se nalazi NBS). Ponekad preko nedelje od deda Dragog bi uzeli stare palice i lopte (izrađene od kože, a unutra je bila pilotina) i pokušavali da oponašamo Amere. Posao me odveo u Split, gde je i moja kći učila školu. Za vreme mog rada u inostranstvu nastavnici u OŠ su rekli da je moja kći oborali pionirski muški rekord Hrvatske tog uzrasta i predložili da se bavi atletikom. Supruga i ja smo taj predlog odbili, kći se iz zadovoljstva bavila sa mnogo sportova iz zadovoljstva, završila fakultet i danas je uspešan građanin ove zemlje. S poštovanjem
    (Mito, 6. avgust 2017 18:18)

    # Link komentara

  10. A problem je i odabir sporta zarad potrebe za novcem. U atletskom klubu u mom gradu stalno se pojavi neki talenat za trcanje ili skok u dalj koji ima sanse da za znacajnije rezultate u Srbiji. Ali takvi po difoltu predju na fudbal jer i kao fudbaleri lokalnog raspalog kluba imaju veca primanja nego drzavni prvaci u ateltici.
    (aaaa, 6. avgust 2017 18:17)

    # Link komentara

  11. Jako je tesko zainteresovati dete (pogotovo zensko) da trenira tenis. Individualni sport je to. Dodje dete na trening i trenira recimo sat dva vrati se kuci umorno onda sretne drugarice iz skole koje treniraju odbojku, ples i sl i vidi da se ta deca druze i da im trening ne pada uopste tesko. Klincu ukoliko nije zabavno na terenu dzaba sve samo je pitanje vremena kada ce napustiti.
    (Xdc, 6. avgust 2017 18:14)

    # Link komentara

  12. kompleksi. tqkva smo nacija.
    (dvostrukiarsini, 6. avgust 2017 17:40)

    # Link komentara

  13. Slicno je i u muzici,radim u muzickoj skoli i ista prica...za uspeh djaka je potreban izbalansirani trougao profesor,djak,roditelj...cim roditelj odskace (preveliko mesanje,ambicija) tu znam da ce biti problem...ne sme ambicija roditelja da bude veca od detetove,jer gusi dete a i profesora,trcanje pred rudu...roditelj treba biti podrska a ne gonic robova...najbolje rezultate sam imao sa onim djacima cije roditelje sam najmanje vidjao
    (Dusan, 6. avgust 2017 17:31)

    # Link komentara

  14. U tenisu ozbiljan novac zaradjuje jako malo igraca.Minoran procenat njih moze da kaze da su stvarno dobro placeni.Neko je spomenuo ovde da su igraci oko 150 mesta dobro placeni.Kako da kazem,nisu gladni,ali cifre na godisnjem nivou koje mogu da stave na stranu kao zaradu,manje su od npr.drugoligaskih fudbalera u Italiji,Spaniji,Nemackoj.Englesku 2.ligu nisam spomenuo,posto su teniseri ispod 100.mesta mnogo manje placeni.Uz to,vecina njih ako zeli trenera sa sobom na turnirima,to placa iz sopstvenog dzepa.Mali broj vrhunskih mladih igraca ima pomoc sponzora u vezi sa tim.Tenis je gladijatorski sport,u kome su vam jako male sanse da se stvarno uspe.Na jednu uspesnu pricu,ide na hiljade jako tuznih i potresnih prica.Finansijski krahovi,unistene porodice,roditelji i deca u teskim psihickim problemima.To vecini roditelja kod nas,a i u svetu nije poznato,posto vecina nije imala dodirne tacke sa tenisom,a neretko i sa bilo kojim drugim sportom.Najbolji pokazatelj za sve ovo je to da prakticno nemate nijedan primer da dete uspesnih tenisera ili teniserki uopste i pokusa ozbiljno da se bavi njime.Znaci ljudi pamet u glavu,decu treba gurati u sport,ali na zdrav nacin,bez mnogo tenzije.Pa ako se pokaze da je dete u onih 0,1 posto koji imaju neku sansu,onda pravite neke planove.U suprotnom,oprez
    (Branko, 6. avgust 2017 17:31)

    # Link komentara

  15. @boki, vise volis kompjuterasenje u odnosu na sport?? sumnjam. ubedio si sebe, i to je ok. takodje, vise zastupam ideju da svako treba da radi bas ono u cemu je dobar, a ne ono sto voli ili misli da voli. kada bi svako radio ono u cemu je dobar, planeta bi procvetala
    (Tor, 6. avgust 2017 16:44)

    # Link komentara

  16. Zasto i po cemu je tenis skuplji sport od fudbala ili kosarke recimo? Ili golf,tu samo trebaju stapovi i loptica.
    (Uros Djurdjevic Prejaki #32, 6. avgust 2017 16:39)

    # Link komentara

  17. Primer Djokovic.
    Realno taj decko je postigao sto je postigao u tenisu najvise zahvaljujuci nadprosecnom voljom i istrajnoscu, i naravno zahvaljujuci svojoj porodici.
    Jer ako cemo realno ima mnogo tenisera koji su talentovani od Djokovica(Del Potro, Berdih, Cilic, pa prije i Fernando Gonzales, Nalbadiajan),al dzaba im sve kad nisu imali celicnu volju Novaka Djokovica.
    (Stefan, 6. avgust 2017 16:36)

    # Link komentara

  18. ne treba ici u krajnost ali svakako da treba decu terati na sport,nisu oni mali ljudi nego deca,da je do njih igrali bi igrice po ceo dan...
    (kole, 6. avgust 2017 16:36)

    # Link komentara

  19. retki su ti kao Novak Đoković, koji su od ranog uzrasta bili šampioni takvih je desetak u 50 godina u svetu. Nauka i prava selekcija u sportu se u Srbiji se zanemaruju. Recimo da je sport sličan umetnosti. Treba izabrati i selektovati talentovanu decu i pomoći im da izrastu u prave šampione. Prva greška je što se mnogo poklanja pažnje rezultatima tenisera u ranom uzrastu, važnije je šta će biti posle 18 godine kada se sva deca biološki izjednače, a poznato je da su većina dece koja su proglašena za talente u Srbiji u tenisu rođena u januaru, februaru i martu. Dalje talenat se vidi kada dete trenira mali broj sati a osvaja turnire. Recimo dete od 12 godina treba da trenira tenis 12 sati nedeljno i ako tada osvaja turnire može da se proglasi za talenat. Ako dete trenira sa 12 godina 5 sati dnevno to nije talenat već utreniranost i to u kasnijim uzrastima kada talentovana deca pojačaju satnicu i dovodi do novog poretka u svetskom tenisu. Pojavljuju se igrači niotkuda iz celog sveta za koje niko nije čuo kada u imali 10, 12 godina.
    (kole, 6. avgust 2017 16:22)

    # Link komentara

  20. Dobro su deca i normalna, koliko je roditelja psihopata, posebno oko sporta.
    (Marko, 6. avgust 2017 16:12)

    # Link komentara

  21. Otac komentarise "ozbiljna priča sa 11 godina " ili ozbiljni evropski turniri. Nemam komentara za ovakvu izjavu, ozbiljna zabluda.
    (MIKI, 6. avgust 2017 16:11)

    # Link komentara

  22. Nije ovo tema ali mala Jovana Grujic nije najbolja do 12 god.u Srbiji kako pise u tekstu.Nije ni u reprezentaciji (najbolje tri igraju).
    (nolemitevolimo, 6. avgust 2017 16:10)

    # Link komentara

  23. Ne zna sta je gore. Sada svako dete trenira po 2-3 sporta i svi se nadaju da ce da budu sampioni. Da li je gore to sto njih 99% nece da budu sampioni ili sto ce za to vreme da zapostave mentalni razvoj. Jer ruku na srce realno sportisti uglavnom i nisu bas neke intelektualne gromade
    (Jasno, 6. avgust 2017 15:52)

    # Link komentara

  24. Kada je tenis u pitanju treba znati nekoliko stvari: 1. ulaganja u razvoj deteta su ogromna, ali ogromna. Poznanik mi je rekao da se bez 200 hiljada evra ne moze proci, i to ako dete trenira pri Teniskom savezu Srbije, u njihovim kampovima. Toliko kostaju nekoliko godina treninga, putovanja, opreme i svega sto uz to ide. Mozete onda da zamislite koliko kostaju svetski poznati kampovi ili treneri, ako zelite individualne treninge. 2. zarade jesu ogromne, ali za 10-20 najboljih. I oni u prvih 100-150 zaradjuju dosta dobro, ali treba doci u 150 NA SVETU! A tenis igraju milioni ljudi i dece! Uz to sve kosta - putovanja, hoteli, oprema, trener, fizioterapeut... Konacno, karijera je relativno kratka. Znaci, osim ako dete nije extra, ali extra talenat - i ne pomisljajte da krenete u avanturu. A i tada, ko zna kako ce odreagovati u pubertetu ili kasnije - mozda ce mu dosaditi bas kad bude poceo da zaradjuje.
    (veliki strumf, 6. avgust 2017 15:44)

    # Link komentara

  25. Ako dete ima talenta za sport, treba tim sportom da se bavi, zavoleće ga vremenom. Ako nema talenta, nema ni svrhe forsirati ga. Šteta je kad neko dete ne ostvari svoj pun potencijal zbog nedostatka motivacije, odnosno lenjosti.
    (NikolaKG80, 6. avgust 2017 15:40)

    # Link komentara

  26. Profesionalni sam teniski trener. Zivim na "zapadu" i radim sa nekim od najboljih juniora...Imam sina koji ima 8 godina. Nikada ga nisam prisiljavao da mora da se bavi tenisom. Odrastao je uz teniske terene ali imam dosta iskustva da vidim da dete nije zainteresovano da "živi" tenis...Lepo igra, malo je bolji od druge dece ali znam da neće biti (uspešan) profesionalac jer mu nedostaje samomotivacije. Ako dete samo ne želi da "pogine" na treningu, dzabe sve...Dobar je u informatici i mi mu, kao porodica, dajemo podršku da sledi svoje snove. Tenis će svakako igrati, više nego dobro i što je naj važnije, igraće ga zbog rekreacije i zdravlja.
    (bobby, 6. avgust 2017 15:35)

    # Link komentara

  27. @Boki u potpunosti se slazem sa tobom. I pozdrav za moga komsiju iz Cikaga
    (panco, 6. avgust 2017 15:26)

    # Link komentara

  28. to sto roditelji stoje i "dobacuju" malo i guraju dete ne znaci ista lose. Svako dete treba malo da se gura ali ne treba leciti komplekse. Imam sina koji trrnira americki football i bilo je dana kad je malo falilo da prekine pred prvu utakmicu. Prepo se i nije hteo da ide. Malo sam mu pomogao, sto bi se reklo push him i bio je vise nego sretan posle svega. Sas zivi za football-om. A bilo je nekih koji su me gledali kao pusti dete ako ne voli. Jednostavno trebaju nasu podrsku, malo da se podrze ali nikaki gurati da nesto treniraju aki ne zele. Podrska je veoma dobro dosla.
    (panco, 6. avgust 2017 15:24)

    # Link komentara

  29. pogledajte film "Trophy kids"
    (goran NS, 6. avgust 2017 15:02)

    # Link komentara

  30. Nisu samo roditelji problem, vec i država koja toliko forsira sport da je u Srbiji najbolje zanimanje uspesan sportista, ne naučnik, hirurg, filozof, nego sporista. Zato roditelji forsiraju decu da se bave sportom, jet tako mogu da rese pitanje egzistencije. NPR, hipoteticki, da neki mladi fizičar u Srbiji pronadje tkz. bozju cesticu za kojom fizicari tragaju 100 godina, da li bi od drzave dobio 40 hilj evr i penziju od 1200 evra od 38 godine? Naravno da ne bi, jer ne postoji pravilnik za naucnike. Ali pistoji za sportiste, dve nase takmicarke u tekvondu su kao maloletne dobile po 40 hilj evra i tu penziju, a u sportu o kom 99,99999 posto ljudi ne zna ama bas nista. Po 40hilj evra za svaku medalju, i one i treneri, čak i paraolimpijci. Koliko slave o Srbiji je proneto sirom sveta ako neko najduze baci koplje iz invalidskih kolica ili pobedi nekog na strunjaci. Takvo nagradjivanje je izgubilo smisao, sire se sportske gimnazije u kojima niko nista ne nauci i dolazi kad hoce, a nasa najkreativnija omladina, obrazovani mladi ljudi posveceni umnom radu idu u inostranstvo jer se osecaju frustrirano u zemlji u kojoj neko moze da ostvari veliku penziju u godinama kada oni jos nisu ni upisali fakultete. Totalni forsiranje sporta od neuspesne dece pravi huligane i navijace, a intelekrualce deprimira. I sam predsednik je rekao, da ovo sto drzava nagradjuje u sportu nema nigde u svetu. Pa zar smo mi najpametniji?!
    (aleks sretenovic, 6. avgust 2017 15:02)

    # Link komentara

  31. Najbtinija stvar da bi se uspelo u bilo cemu jeste ljubav prema tome sto radis. Ovde se govori i sportu, ali ja cu malo skrenuti sa teme i otici na obrzovanje. Treniranje = ucenje. Studiram matematicki fakultet i da ne volim to sto studiram, odavno bih batalio faks. Stres, pritisak(narocito ako ste iz siromasne porodice kao ja), ali ne pritisak porodice, vec sta ako ne uspem, gde cu onda? Zatim adaptacija na Beograd, gde zivis sam i stalno osecas potrebu za rodnim krajom i kevinom kuhinjom, jer ti muka od gradskih vrucina i menze... i na tu stvarno mnogo faktora. Kazu da je bolonja ucinila studiranje jednostavnijim, ali izgleda da svi zazmure na jedno oko kad pricaju to, jer zaboravljaju da verovatno nisu placali kiriju 70evra pa cak i do 200evra, jer je najlakse odrati studenta. On mora da zivi negde u Beogradu, pa nabicemo cenu stanu i nadamo se da teorija da svaka roba ima svog kupca zaista vazi. Nisu nekad placali ni studiranje. Ako omanes godinu u SFRJ, ne placas samofinasiranje kao danas. 130.000 kosta godina na Matematickom, dodatno gubi se pravo na menzu, itd.. zamislite koji je to pritisak na nekog kome roditelji mesecno prihoduju 34.000(samo jedan radi). Batalio bih, ali sta cu, volim matematiku. Iscrpno je i desava se da budem depresivan zbog nacina studiranja, ali nisam jedini. Hiljade kolega iz provincije se bore na matfu, medicini, etfu, itd... kako bi sebi stvorili buducnost. Vrlo verovatno se pitate zasto mladi odlaze ili imaju zelju poput mene da odu? Ima mnogo razloga, ali glavni pocinje od nacina na koji su dosli do diplome. Znoj, suze i neprespavane noci. Kad studirate, od pocetka do kraja, sve je kao privatna firma u rukama drzave, ne bilo koje, nego Srbije. Znate i sami kakav je odnos onda prema radnicima u privatnim firmama, nista bolji nego prema studentima. I da jedan covek prezivi sve to(na stranu ostale stvari u drzavi) i da ceo zivot onda provede pod istim takvim stresom, kome treba to? Lakse je uzeti pasos i otici negde gde ces imati sigurno pare da platis sve troskove i da zivis solidno i zauvek biti stranac, nego biti domacin u svojoj zemlji gde ti nakon placanja svega ostane 20 dinara da uplatis tiket. Pozdrav svim ljudima koji su nasli vremena da procitaju ovaj komentar.
    (Aleksandar, 6. avgust 2017 14:53)

    # Link komentara

  32. Ostavite tu decu na miru. Sta ako ih sport uopste ne zanima? Mogu da rade druge stvari a vi mozete da idete na borbe petlova i pasa, sa vasim "takmicenjima".
    (sos, 6. avgust 2017 14:52)

    # Link komentara

  33. Trenirao sam rukomet od 2og razreda osnovne do 4og gimnazije, to je nekih 10-11 godina. Prvo sam trenirao u amaterskom klubu koji vise ne postoji na zalost (RK Pobednik, iz Bg-a), oni su bili prelazna skola za Partizan i Zvezdu (posle sam prebacen u Partizan). Voleo sam i idalje volim i pratim desavanja s vremena na vreme, ali sam bio prakticno prisiljen od strane roditelja da ga treniram, sto mi nije mnogo smetalo, ali nije mi ni prijalo. Na pripremama preko zime u 4oj godini sam doziveo povredu ledja i bilo mi je preporuceno da prestanem da se bavim sportom generalno (jedino plivanje). Pre 7 godine sam zavrsio faks, smer kompjutersko inzinjerstvo, pre 6 sam zavrsio master, pre 2 doktorske studije, danas radim u Americi, Cikagu i prosto se bavim poslom koji volim. Razlika u platama nije velike, tj prosecnom rukometasu i nadprosecnijem "kompjuterasu". Hocu da kazem da je bolje da se radi ono sto se voli, a ne ono u cemu mozete biti dobri, a ne mora da znaci da cete biti, iako je neko talenat, idalje mora da radi naporno, a ako radite naporno u onome u cemu uzivate i sto volite da radite sigurno cete biti pri vrhu svog zanata. Sad za neke je arhitektura, za neke sport, za neke gradjevina, ekonomija, lekarstvo itd... Naravno, sport je vazan za zdrav zivot i duh, ali ne morate da se profesionalno bavite time samo ako trenirate!! Uzvijate u zivotu! Pare jesu bitne, ali nisu najbitnije!!
    (Boki, 6. avgust 2017 14:44)

    # Link komentara

  34. Raspitajte se malo kako su izgledali treninzi Novaka. To je bio horor! To svi znaju. Malo ko uspe tek onako. Ili te neko gura ili sam sebe opet da pobegnes od necega. Treceg nema.
    (Nole..., 6. avgust 2017 14:42)

    # Link komentara

  35. Nikad dete na profesionalni sport, samo rekreativno. Bez opterecivanja treninzima, napretkom, rezultatima ..
    (..., 6. avgust 2017 14:40)

    # Link komentara

  36. O ovome treba da se podigne svest ljudima, mnogi roditelji to rade nesvesno
    (melo, 6. avgust 2017 14:40)

    # Link komentara

  37. Верујем да ће многи читаоци поћи од тога да је Србија у кризи и да је спорт начин да се родитељи преко деце домогну некаквих прихода. Делимично то и јесте тако. Али,...
    Ја живим у богатој Холандији, а син ми је успешан у кошарци - пре пар година је био државни првак у свом узрасту. То баш и не значи много, јер је кошарка овде тотално леви спорт који гледа само родбина играча. И без обзира на то, невероватан је број родитеља вршњака мога сина који своју (често сасвим просечну) децу већ виде као НБА звезде, са свим милионима које ће зарадити. Дакле, без обзира што је земља богата и што је кошарка овде на ниском нивоу, родитељска амбиција је несхватљива.
    Уосталом, из богатих земаља су и родитељи Штефи Граф, Андре Агасија, као и у тексту споменутог Томића...
    (А. Петров, 6. avgust 2017 14:37)

    # Link komentara

  38. Gledo sam pre par godina Tomica na TV-u, i bas je bilo prikazalo Dzona Tomica oca Bernarda, i prva pomisao koja mi je bila prosla kroz glavu kada sam vidio Dzonove reakcije je bila da on nije skroz cist u glavi.
    (Srbin, 6. avgust 2017 14:37)

    # Link komentara

  39. dobar je tekst. tenis je zaista surov sport. mladi teniseri zaista imaju velika iskusenja, treninzi, turniri, skola, roditelji, svesnost da sve to kosta. to sve stvara veliki pritisak. kada se svemu tome doda i proces sazrevanka u pubertetu i kasnije, izdrzati i davati maksimum na treninzima je jako tesko. Primeri Novaka su vrlo retki, mi kao narod nismo ni svesni njegove velicine i njegovog uspeha. Za nasih zivota nece vise biti novog Novaka sa ovih prostora, u smislu uspeha i trajanja. U pozadini svefa je ipak pojedinac, njegova zelja za uspehom i nista vise, roditelji su tu samo da prate.
    (sale bankar, 6. avgust 2017 14:31)

    # Link komentara

  40. Lep tekst, samo nisu tu u pitanju deca i roditelji. Problem je druge prirode.
    Ja npr. kad trebam otici na posao, uhvatim sebe da sam mrzovoljan.I to malo cesce.
    A posao koji sam nekada tako voleo...e moj kimiko...
    (kimiko, 6. avgust 2017 14:27)

    # Link komentara

  41. Najveci problem je u tome sto to u stvari zele roditelji a ne deca ! i u tome je problem ! Lece svoje komplekse na deci ! Ona deca koja zele da treniraju...ne pitaju ni ima li vremena ni ima li para...jednostavno TRENIRAJU i to rade iz sopstvene ljubavi, volje i zelje prema tom sportu ! A to ne moze da se plati !
    (Fear the fuzzy, 6. avgust 2017 14:24)

    # Link komentara