Medić za B92.net: Rođen u Srbiji, trenira u Americi i sprema se za UFC

Srpski MMA borac Uroš Medić pokušava da se domogne elitne organizacije zvane UFC i pred svoju veliku borbu dao je ekskluzivni intervju za B92.net

Stefan Nikolić
Podeli
Photo: Alaska Fighting Championship | Uroš Medić i Džered Kanonijer
Photo: Alaska Fighting Championship | Uroš Medić i Džered Kanonijer

Zdravo Uroše pre svega dobro nam došao i evo za početak bi bilo lepo da na se predstaviš onako u par redova.

"Ćao Stefane bolje Vas našao i hvala ti na ovom intervjuu. Kao što već znaš, ja sam Uroš, rodom sam iz Novog Sada, tačnije Budisave što je na nekih dvadesetak minuta od Novog Sada, tu sam odrastao, išao u osnovnu školu, pa sam u Novom Sadu išao u srednju školu i na DIF. Profesor sporta i fizičkog vaspitanja i tako do neke treće godine. Tada sam dobio priliku da idem u Ameriku, na Work and Travel i tamo sam se priključio Anchorage BJJ i to je najveća i najtrofejnija sala na Aljasci. S njima sam oko 4 i po godine, to mi je druga familija, s njima se družim, treniram, sve najbolje o njima...",
počinje priču Uroš Medić.

Dakle, kao i većina ljudi si u ranom detinjstvu krenuo sa borilačkim veštinama, tvoja „prva ljubav“ bio je džudo. Zašto baš Džudo i kako je to izgledalo?

"Tačno tako, prvi sport sport koji sam krenuo bio je džudo i imao sam nekih 4,5 godina i tu sam sa mlađim bratom radio par godina i stigao sam do narandžastog pojasa (beli, žuti, pa narandžasti), imao sam jedno ili dva takmičenja, ako mogu tačno da se setim. Moj prvi poraz na prvom takmičenju bilo je baš u džudou, negde u okolini Novog Sada. Sećam se da sam plakao kao kiša, otac mi briše suze... Momak je bio u mojoj kilaži ali je barem jedan pojas veći od mene, verovatno zeleni čak. To su neke prve uspomene koje imam sa borilačkih sportova i džudoa"

Osim džudoa ti si veoma dobar kikbosker, osvojio si veliki broj medalja dok si još živeo u Novom Sadu, recimo 2011. godine si osvojio bronzu. Radio si i neke boks mečeve, brazilsku džiju džitsju takođe... Koje takmičenje ili borbu najradije pamtiš?

"Da, osim džudoa bavio sam se kikboksom u Fajt Klubu Novi Sad. Glavni trener i osnivač je Srđan Adaljanski, uspešan je kikbokser i trener i savate majstor... O tom čoveku samo reči hvale, on je toliko vremena i sredstava i snage uložio u mene i velikim delom je zaslužan za sve ovo što se danas događa. I ovaj put borilačkih veština na kom se danas nalazim je dobar deo zaslugom Drkija (Srđan Adaljanski prim. aut). Pridružio sam se klubu oko 2009. godine, a Srđan me je prihvatio veoma lepo i redovno sam trenirao pa me je pitao da li hoću da se takmičim i ja kažem „ajde, hoću“. Posle samo šest meseci treninga sam išao na prvo takmičenje u lou kiku i sve sam protivnike prekidom pobedio i uzeo zlato pa sam se baš zainteresovao za borilačke sportove pa je to i prevagnulo da se ozbiljnije posvetim svetu borilačkih veština. Tada sam se zaljubio u sport, taj osećaj kad dobiješ medalju, kada ti sudija podigne ruku... Taj osećaj da se dogodilo nešto kako si ti zamislio, posle mnogo truda i rada i mislim da je to nešto što u mom umu i dan danas blista i ka tome i dan danas težim"

Upravo si spomenuo osećaj kada ti sudija podigne ruku. Da li sebe uvek zamišljaš tako pred borbu ili si više tip koji sebe zamišlja na kraju borbe, onako izmorenog, prebijenog koji traži put ka pobedi o čemu je pričao i Džon Džons?

"Trudim se da ne razmišljam previše o detaljima jer je to nešto što tek treba da se odigra i ne želim da stvaram sebi tenziju bez potrebe. Uvek vidim sebe kao pobednika, sa podignutom rukom, ne ulazim u borbu drugačije. Takvo stanje uma mi jedino odgovara. Nemam strah i idem napred"

Okej, pričali smo o džudou, pričali smo o kikboksu, a u poslednje vreme tvoja „struka“ da se tako izrazim je brazilska džiju džitsa. Rekao si mi da si plavi pojas jel tako?

"Ne bih baš nazvao svojom strukom jer ja i dalje učim, veliki je i dug put da bi neko postao majstor džiju džitse. Kao što svi znamo, potrebno je deset i više godina da se dođe do crnog pojasa, BJJ konstantno učiš kao što ćeš provesti 10+ godina da bi postao doktor nauka ili doktor medicine. Nove generacije dolaze stalno i momci su ubice. Mnogo su bolji, brži i svi moramo nekako da pratimo te trendove i džiju džitsa je najbrže rastući sport i nadam se da će uskoro doći na Olimpijske igre jer zaslužuje svu pažnju. Ti momci bi morali da budu bolje plaćeni jer ulažu jednako truda kao fudbaleri, košarkaši, bilo koji drugi vrhunski sportisti tako i BJJ borci sa kojima nekada imam kontakta. Recimo Lukas Lepri, koji je šestostruki svetski šampion bez da mu je neko uzeo poen. Svi crni pojasevi koji rade s njim izgledaju kao da su plavi pojas, stvarno je to izvandredna tehnika i vrlo visok IQ... BJJ je definitivno jedna od mojih ljubavi s kojima planiram da se ozbiljno posvetim, pa i kad prestanem da se borim bilo kao trener bilo kao BJJ borac. To je vid rekreacije koji mislim da bi svaki klinac trebao da poznaje. Velika i jako bitna stvar je što ćete naučiti neke tehnike samoodbrane i još bitnije naučićete da vi ne budete nasilnik. Kroz sport i nauku sporta ćeš naučiti prave stvari i nećeš biti siledžija i sve roditelje bih posavetovao da svoju decu uključe u BJJ"

Trenutno stanuješ u Enkoridžu na Aljasci. Treniraš u jako dobroj Sali koju si spomenuo na početku razgovora i zanimljivo da je odatle došao i jedan UFC borac Džered Kanonijer. Kako izgledaju tamo treninzi jer stvarno su izašli neki sjajni borci?

"Da tako je živim u najvećoj saveznoj državi Aljasci, neverovatna država mnogo prirode, mnogo divljine i netaknute prirode i nešto je specijalno što ne može svuda da se vidi. Anchorage BJJ tim je imao i Džered Kanonijera koji je 5. na ranku UFC u srednjoj kategoriji, moj sparing partner. On je počeo u teškoj kategoriji i polako spuštao kategorije, a UFC je video talenat i od njega napravio velikog borca kao i menadžment tim. On se odselio dole u Arizonu u MMA Lab gde trenira, svi znamo koliko je on uspešan borac i često smo u kontaktu. To je klasa od čoveka i klasa od borca, pričao sam s njim o UFC kompaniji i rekao mi je sve najbolje o najelitnijoj MMA organizaciji i vrlo se radujem upoznavanju sa Dejnom Vajtom i nameravam da pokorim sve koji mi se nađu na putu i da dođem do tog ugovora jer vredno radim na tome i verujem da će se i ostvariti. To sam sebi davno zacrtao i siguran sam da će se kad tad desiti"

Photo: Alaska Fighting Championship
Photo: Alaska Fighting Championship

Nedavno si osvojio prvenstvo Aljaske u kategoriji plavih pojaseva i trebalo je da odeš na jedan IBJJF turnir u Kaliforniji ali se to nije desilo zbog pandemije koronavirusa.

"Kako si i sam rekao, osvojio sam zlato i planirao da idem na Pan Ams u mestu Irvajn u Kaliforniji, radi se o jednom od najvećih i najvažnijih BJJ takmičenja na svetu, ali tačno pred polazak su zatvorili Kaliforniju jer je pandemija počela da uzima maha. Trebalo je nas desetak da krene, da iznajmimo kuću i zajedno da treniramo i idemo na takmičenja. Radilo bi se u kimonu, ali se nije desilo zbog koronavirusa, pa plan ostaje za sledeću godinu. Ja nisam imao priliku da idem jer sam bio uvek zauzet, ali definitivno planiram sledeće godine da odem ako situacija dozvoli"

Već nekoliko godina živiš u Americi, kako si završio tamo?

"Oko 5 godina sam tamo, došao sam preko Work and Travela i preko sporta sam ostao da se takmičim i da učim decu sportu, to je moja ljubav i u tome sam video svoju budućnost pa sam se zadržao u Americi i plan mi je da promovišem zdrav život, da učim sportom decu i ljude i da od sporta napravim karijeru"

Photo: Alaska Fighting Championship
Photo: Alaska Fighting Championship

Da pređemo na „glavno jelo“. Imao si potpisan ugovor i borbu sa Tejlorom Kalensom koji je odustao iz nekog razloga, a umesto njega je angažovan Miki Gonsales. Radi se o iskusnom borcu koji uskoro puni 35 godina, da li si uspeo malo da ga „skautiraš“? Ti si se ranije borio u 77kg, a sada ideš u laku, koliko će to uticati?

"Osećam se odlično, imao sam tronedeljni kamp. To nije previše dugo i ja sam u formi i stalno treniram, bavim se mountain bikingom, idem u planine često, radim na kondiciji. Skidanje kg takođe igra važnu ulogu. Kako si rekao uvek sam radio do 77kg jer sam se sa toliko kilograma kretao i jednostavno znajući da će protivnici biti moje građe išao sam u toj kategoriji, pa sam lakše nalazio borbu jer su svi mislili da sam manji da nisam dovoljno spreman ili jak, ali sam na skil i pamet uspevao ad dobijam borbe prekidima. Što se tiče Mikija Gonsalesa, ne znam mnogo o njemu i zahvalan sam momku što je u tako kratkom roku prihvatio borbu. Bilo Tejlor bilo Miki moj cilj je isti, to ne menja ništa.Studirali smo jedan drugog i svako ima svoj plan"

Dana White Contenders Series je takmičenje u kom ćeš biti, u UFC je tako već došao Aleksa Čamur kao i Duško Todorović koji je već bio naš gost na podkastu. Ukoliko pobediš bićeš prvi srpski borac u lakoj kategoriji što mnogi verovatno ne znaju.

"DWCS je velika prilika koja je dolazila i već sam bio u priči jedanput i rekli su mi da treba da dobijem još jednu ili dve borbe i trebalo je da idem u Kanadu tačno posle Pan Ams turnira u Kaliforniji, ali je sve krenulo nizbrdo i zatvorene su granice... Kao što sam rekao DWCS uopšte nije iznenađenje mi smo radili na tome i više boraca sa Aljaske je otišlo u UFC. Tipa Loren Marfi koja je odrasla ovde, njen muž sada je bio ovde na Aljasci jedno vreme. Džered Kanonijer spomenuti, a ovo mnogo ljudi ne zna: Mighty Mouse Demetrijus Džonson se čak borio na Alaska Fighting Championship pre UFC, ima to na internetu sigurno. Znam i neke u Belatoru, Cage Warriors PFL... To su sve neke stvari na kojima sam radio i ceo moj tim, ali danas nije lako naći borbu, dosta toga se treba poklopiti. Mnogi neće da plate, putovanja znaju da budu problem, ima dosta krugova kroz koje treba proći, ali evo vidite stalno ima borbi nije to komplikovano nije operacija mozga, ali svi traže dobar mečap dok ne dođu do šanse za UFC i tada se borbe pruhvataju bez obzira na to koliko vam odgovara jer svi idu glavom prvo napred, pa kao i ja jer sam rekao DA za UFC, One i Belator jer su prvenstva u koja bih voleo da odem"

Photo: Alaska Fighting Championship
Photo: Alaska Fighting Championship

Do sada si imao pet borbi i sve su završene prekidom...

"Da, tako je, iskalkulisani dobri mečapi za mene i gradio sam karijeru pametno. Ja stvarno ne znam da li organizacije i borci u Srbiji rade slične stvari, da grade karijeru pametnim odabirom protivnika gde možda i imaš neku prednost bilo visinsku, bilo u dužini ruku, jednostavno ovde sam samo pratio put poznatih MMA boraca i boksera. Bez obzira na moje iskustvo i drugi su se oprobali u drugim sportovima i ja sam se osećao kao bolji i sigurniji borac i uglavnom se tako osećam. Ne kalkulišem previše, mnogo treniram i sa takvim mentaliteom ulazim u borbu, što više treniraš sigurniji si, manje grešiš, ideš napred, nema stajanja, to su refleksi ugrađeni u tebe, zaustavljaš protivnike i nameravam u svakoj anrednoj da zaustavljam kao u prethodnih pet"

Takođe si učestvovao u jednoj akcili ili kampanji kako da ga nazovemo što je Belator organizovao na Havajima. Da li bi mogao malo da nas provedeš kroz to, kako je sve izgledalo i kako si tamo završio?

"Tako je Belator tryout je bio na Havajima, to je jedno od mojih omiljenih mesta za odlazak. Saznao sam za taj događaj samo sedam dana ranije i moja ideja nije bila neka luda da idem da bog zna šta uradim samo sam hteo da odem na odmor i da treniram, upoznam neke ljude i tako to. Savršena prilika da odem na omiljeno mesto na svetu i da radim omiljenu stvar na svetu. Win Win situacija. Havaji tryouts su bili održani za specifičan Belator fight card koji se održavao u Honoluluu i maltene svi borci su bili Havajci. A prilično sam siguran da je Belator u vlasništvu Havajaca, a mislim čak i da je većina zaposlenih zapravo sa Havaja. Kao i Bi Džej Pen, čuveni borac koga sam imao priliku da upoznam, pa Džoš Tompson jedini borac koji je uspeo da nokautira Nejta Dijaza... To je veoma poznati snimak, slobodno pogledajte ko ima priliku. Za pamćenje borba. A Džoš Tompson je mašina, neverovatan lik, često se čujemo i savetuje me za svaku sitnicu koja mi zatreba. Za ovaj kamp mi je rekao da se fokusiram na kondiciju i oporavak jer je bilo kratko vreme za dolazak kako sam spomenuo"

Kada gledaš borbe, recimo BJJ, šta voliš da vidiš? Ja recimo obožavam da vidim kimuru ili omplatu...

"Kao gledalac najviše uživam u kontroli pozicija. To sam naučio od Lukasa Leprija, neverovatan mozak i razumevanje sporta. Kada on uhvati kimono i postavi hvatove ne menja to do kraja borbe, ako hvata blizu vrata ne pušta to bez obzira na promenu pozicije i to je meni neverovatno. Ta kontrola pozicije, hvatovi, promene pozicije..."

Za kraj, šta bi poručio ljudima u Srbiji?

"Ljudima u Srbiji bih poručio da se drže sporta. U sportu je spas. To je meni promenilo život na bolje i siguran sam da bi svaki čovek koji se bavio sportom rekao iste stvari. Ko nije probao sigurno treba da proba. Šaljite decu na sport, klinci manite se kafana i usmerite se ka zdravom životu. Usmerite misli i energiju u nešto što vam može vratiti dobre stvari. Sport i škola ostaju zauvek i mnogo znače. Voleo bih da buduće generacije kroz celo školovanje imaju neke sportove kojima bi se bavili pa čak i kasnije. Voleo bih da rvanje imamo u školi kao što to imaju deca u Americi, to je vrlo važno za sport kojim se danas bavim, a i rvači koje ovde znam imaju izvandrednu koordinaciju i rvačni nesalomivi mentalitet. Srbija je zemlja košarke i dominiramo u njoj, čak i u Americi to znaju. Klinci držite se sporta"

Dakle, 4. avgust je datum kada ćemo biti "prikovani" za monitore i televizore i pratiti novu nadu srpske MMA scene. Uroša Medića.

Pripremio: Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.