Lisinac – fudbaler do 16. godine, sada najbolji bloker EP

Počeo je Evropsko prvenstvo u drugom planu, a završio ga je kao jedan od najboljih igrača Srbije i jedan od najzaslužnijih za bronzanu medalju. Srećko Lisinac, najbolji bloker Evrope, za B92 je govorio o svom neobičnom putu do seniorske reprezentacije i o utiscima sa tek završenog Šampionata.

Saša Ozmo
Podeli

Put nije počeo baš najsrećnije – poraz od Slovenije i izgubljena dva seta od Holandije. Eliminacija je bila blizu, ali naši momci našli su snage za preokret.

“Nadao sam se da ću dobiti šansu i da ću, ako uđem u igru, biti taj igrač koji će preokrenuti stvari i pomoći ekipi da dođe do pobede. Protiv Slovenije sam počeo utakmicu, ali loše smo delovali. Druga, odlučujuća utakmica, gubili smo 2:0 od Holandije, ušao sam u igru sa klupe i znao sam da tu šansu moram da iskoristim jer druge možda neće biti. Dobili smo sledeća tri seta i mislim da sam se tada izborio za mesto u postavi”, kaže Lisinac za B92.

Srednji bloker ‘orlova’ kaže da se utisci još nisu do kraja slegli.

“Stvarno sam presrećan, kao i svi u timu. Veoma smo mlada ekipa, prvo nam je takmičenje, a već smo napravili veliki utisak. Izdržali smo pritisak koji je bio na nama kao braniocima titule, nismo posustali, nije nas progutao strah i mislim da možemo da budemo zadovoljni. Igranje za reprezentaciju je veliki motiv”.

Lisinac je rođen u maju 1992. godine, visok je 205 cm, a prvi profesionalni ugovor potpisao je sa Ribnicom. Prešao je u Poljsku u Belhatov, sezonu je proveo na pozajmici u Čestohovi, a naredne sezone igraće u Berlinu. Ipak, odbojka nije bila Lisinčeva ‘prva ljubav’.

“Moji prvi sportski koraci bili su u fudbalu, koji sam počeo da treniram sa deset godina. Do 16. godine nikada nisam ni pomišljao da ću prestati sa fudbalom jer sam želeo u tome da uspem. Ipak, porastao sam i moje fizičke mogućnosti nisu bile pogodne za fudbalera, tako da sam prešao na odbojku, koja mi je više ležala zbog visine”.

Od tog trenutka sve se odvijalo munjevito – od seoceta kraj Vrnjačke Banje do bronze u Kopenhagenu.

“U vrlo kratkom periodu dostigao sam nivo dovoljan da zaigram u našoj Superligi. Kroz juniorsku reprezentaciju dosta sam napredovao i na kraju sam došao do seniorskog tima. Ali eto, da nije bilo tog seoskog kluba u Gračacu (kod Vrnjačke Banje, prim. aut), ni mene ne bi bilo sada. Zato sam im veoma zahvalan”, zaključio je Lisinac za B92.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.