Mijatović za B92:"Primera mi je važnija od Lige šampiona"

Predrag Mijatović, jedan je od najboljih fudbalera, koje je bivša Jugoslavija imala. Član tzv “čileanske generacije”, uz Stojkovića i Savićevića bio je predvodnik povratka fudbalske Jugoslavije na međunardnu scenu. Fudbaler koji je pre osam godina golom u finalu Lige šampiona na “Amsterdam Areni”, Realu vratio šampionski imidž, sada je sportski direktor kraljevskog kluba. Pričali smo sa njim u trofejnoj sali stadiona “Santijago Bernabeu”.

Zoran Panjković
Podeli

Šta je teže biti, igrač ili jedan od čelnika Real Madrida?

Mnogo je lakše igrati fudbal. Sa svim igračima, što sadašnjim, što bivšim se apsolutno slažem kada kažu da je najlepša profesija biti fudbaler. Postoji pritisak, što je normalno, pogotovo kad se dostigne jedan visok nivo i kad se igra u jednom velikom klubu. Međutim, kada se poredi fudbalska igra sa vođenjem jedne kompletne fudbalske strukture, to su dva potpuno različita sveta. Ovaj posao kojim se trenutno bavim je znatno teži i komplikovaniji, mnogo više posla i obaveza. Pritisak je mnogo veći. Ne postoji samo 90 minuta utakmice, već milion drugih stvari koje treba obaviti i voditi. Potrebno je napraviti dobre uslove, kako bi stvari na pravi način bile odrađene.

Kako izgleda radni dan Predraga Mijatovića?

Komplikovan. Pored obaveza koje imam u vođenju sportskog dela priče, imam 120 ljudi pod mojim vođstvom, sve to treba organizovati: internacionalni fudbal, skauting, prvi tim, trener, igrači, mlađe kategorije... Mnogo je ljudi koje treba organizovati kako bi sve funkcionisalo. Radni dan počinje oko 9 sati ujutro, čitanje faksova, mejlova, potom razgovor sa trenerima i igračima. Zatim imam sastanke sa direktorima drugih sekcija. Kasnije, obnova ugovora, priča sa menadžerima, milion nekih papira koje treba potpisati, računi... Dosta komplikovano.

U novembru ste neke ugovore obnovili, neke nove igrače doveli.. Kakve su vam ambicije u narednih pet godina?

Nakon što smo dobili na izborima, morali smo da uradimo mnogo toga. Prvi zadatak je bio formiranje tima koji će se kako u Španiji, tako i u Evropi, boriti za osvajanje jednog trofeja. U poslednje tri godine imali smo dosta komplikovanu fudbalsku situaciju. Nikad se nije desilo u istoriji kluba, da tri godine za redom ne osvoji nijedan trofej. Kad smo pravili taj fudbalski projekat, morali smo da vodimo računa o mnogo toga. Nismo mogli da izađemo u javnost i kažemo da je neophodno izgubiti još koju godinu, kako bi se formirao novi tim, koji bi u narednih pet godina ponovo postao ono što smo nekada bili. Tako da smo morali da napravimo tim od iskusnih igrača. Svi igrači koje smo potpisali ovog leta su tog kalibra da mogu da se bore za osvajanje titule. Imam maksimalno poverenje u ekipu, mada u ovom trenutku sigurno možemo i bolje. Rezultatima koje smo do sada ostvarili, apsolutno sam zadovoljan. U prvenstvu smo na trećem mestu, u Ligi šampiona smo se kvalifikovali za osminu finala. U Kupu Španije smo takođe prošli prvi krug. Rezultatski možemo da budemo zadovoljni, ali ova ekipa može da igra još bolje. Nije bilo nimalo lako napraviti sve to za mesec i po dana, kad su sve evropske ekipe imale uveliko formirane timove.

Krajem novembra, bilo smo u obavezi da obnovimo dva ugovora, sa Robertom Karlosom i Gutijem. Obojica ove sezone igraju veoma dobro i to je bio logičan potez. Uporedo sa tim, razmišljali smo o dovođenju nekih mladih igrača, koji bi za godinu dana bili standardni prvotimci. Želimo da malo podmladimo tim i napravimo neku vrstu smene generacija. Tako nešto ne bi smelo da se obavlja preko noći. Smena mora da se pravi postepeno. Ne možemo da dozvolimo da Real ostane i ove sezone bez trofeja. Igrači koji će doći u januaru i junu biće mladi i talentovani.

Da li to znači da ste odustali od dovođenja nekih zvučnih pojačanja kao što je Kaka?

Nismo odustali od dovođenja velikih igrača, mada je naš cilj dovođenje ne toliko zvučnih pojačanja, ali talentovanih igrača, koji bi posle nekog vremena bili igrači svetske klase. Mi smo uvek bili u obavezi da dovodimo velike igrače i mi u ovom trenutku, po imenima, imamo možda najkvalitetniji tim, ekipu koja zna šta hoće, ambijent koji nismo imali poslednjih godina i to je garancija da možemo očekivati veliki uspeh na kraju sezone.

Šta će biti sa Realovim zvezdama, koji nisu u uvom trenutku u prvih jedanaest, kao što su Bekam i Ronaldo ?

Znam da je svakom igraču Real Madrida koji nije u prvih jedanaest, veoma teško. Međutim, Kapelova i naša ideja je da se napravi atmosfera u kojoj niko neće biti siguran za svoju poziciju u timu. Ukoliko mislimo da osvajamo trofeje, pogotovo posle tri neuspešne sezone, takav ambijent mora da postoji. Igrači moraju da se naviknu na takvu situaciju. Ne brine me situacija u kojoj neki naši igrači ne igraju u ovom trenutku. Sve su to veliki fudbaleri, ali u pitanju je najveći klub dvadesetog veka. Oni moraju da shvate da je Real Madrid uvek iznad svakog ličnog interesa bilo kojeg igrača i bilo koga ko radi u Real Madridu.

Da li će biti pregovora sa Dejvidom Bekamom oko produžetka ugovora?

Mi smo počeli razgovore sa njegovim menadžerom. Koliko ja znam, on je zadovoljan Real Madridom. Situacija u kojoj se nalazi je trenutno takva. Možda za nekih par nedelja bude potpuno drugačija. Tako da ćemo za nekih mesec dana napraviti još neki korak ka obnavljanju ugovora. Procenili smo da Dejvid Bekam, poslednje tri godine nije imao puno sreće. Došao je u Real da osvoji puno trofeja, na kraju nije osvojio nijedan. Situacija je potpuno drugačija u ovom trenutku i mislim da je i on toga svestan. Mislim da je i on spreman da nastavi saradnju sa nama. Pred nama je mnogo važnih utakmica i, u principu, računamo na sve naše igrače.

Kako objašnjavate činjenicu da su se mnogi treneri smenjivali, ali da niko nije uspevao da uklopi tim u poslednje tri godine ?

Teško je objasniti, prosto neverovatno. Mislim da nijedan trener u poslednje tri godine nije imao podršku kluba. Svako je vukao na svoju stranu. Trener je imao jedno mišljenje, predsednik drugo, direktor kluba treće... Kad jedan trener nema podršku kluba i kada ne može da sprovede svoje ideje i planove, onda je teško očekivati da će doći do uspeha. Sada je situacija drugačija. Potpisao sam Fabija Kapela, pre svega jer je veliko ime sa velikim iskustvom. Druga stvar, je što sam radio sa njim i znam mu stil rada. Mislim da je prvi tim Real Madrida morao da ima jednog takvog čoveka, koji zna šta hoće i koji ima jasne ideje. Kapelo ima moju apsolutnu podršku. Možda na nekim utakmicama izgleda da stvari ne funkcionišu onako kako bi trebalo, međutim imamo tim koji može da se bori za najviše domete.

Koji je to minimum kojim bi ste bili zadovoljni po završetku sezone?

Real Madrid je uvek u obavezi da pobeđuje na svim utakmicama koje igra u svim takmičenjima u kojima nastupa. Mi smo ove sezone postavili cilj koji je teško ostvariti, ali nije nemoguće, s obzirom na kvalitet. Ove sezone moramo osvojiti jedan od trofeja. Ja sam uvek bio optimista i msilim da možemo da napravimo veliki uspeh. Za nas je veliki uspeh ako osvojimo neki trofej. Kad bih morao da biram između svih ovih takmičenja u kojima nastupamo, onda trijumf u Primeri, bar za mene, ima prioritet.

Mnogi smatraju da je Primera najjača svetska liga. Da li delite njihovo mišljenje ?

Bez sumnje, to je najkvalitetnija liga. Ekipe koje je čine su domnirale Evropom u poslednje vreme. Nije uobičajeno da iste godine Barselona osvoji Ligu šampiona, a Sevilja Kup UEFA. Primera je izuzetno teško i nezgodno takmičenje, svakako najbolje u Evropi.

Da li je realno očekivati da Real u skorije vreme preuzme primat u Primeri?

To je naš cilj. Mi smo ovog leta imali puno poteškoća. Pripremni period je organizovan u sedam dana. Velike ekipe organizuju pripreme nekoliko meseci unapred, praktično od marta. Mi smo 2. jula kad smo ušli u klub zatekli apsolutni haos. Ništa nije bilo izvesno, niti gde će ekipa da obavi pripreme. Pošto u Primeri ne postoji pauza između jesenjeg i prolećnog dela, pripreme su najvažniji deo godine. Plan bivših čelnika bio je da se pripreme obave u našem sportskom centru, gde je 40 stepeni svakog dana, gde igrači kolima odlaze i kolima se vraćaju sa „priprema“. To je starno bio haos. Jedva smo našli neke slobodne hotele u Austriji i sparing partnere, jer su sve ekipe protiv kojih smo želeli da tempiramo formu, unapred bile rezervisane. Morali smo da pravimo kompromise, obećavali smo nekim klubovima prijateljske mečeve, kako bi dobili hotele i tako dalje... Na kraju smo uspeli da obavimo izuzetno dobre pripreme. Možda nam fali malo uigranosti, ali rešićemo i to vremenom.

Real ima dva velika rivalstva. Gradsko, sa Atletikom i nacionalno sa Barselonom. Kako vam sada izgledaju ta dva rivalstva u odnosu na period kada ste bili igrač?

Sad je mnogo teže, jer imam mnogo veći pritisak i medijski i svaki drugi, a nemoćan sam konkretno da pomognem. Mogu sve da organizujem, ali nisam više na terenu. To je moj realan problem. Puno puta, kada sam bio igrač, imao loš dan ili ne, postojala je uvek prilika da će moj talenat doći do izražaja i da ću nekim potezom rešiti utakmicu i pobediti. Sada je drugačije. Na tribini sam, pod pritiskom. Posle utakmice moram da je prokomentarišem, da pronađem reči koje neće uvrediti ni igrače, ni navijače... Kad se igra loše, ne može se reći da smo igrali dobro. Tada moram da budem diplomata.

Za nas su utakmice protiv Atletika i Barselone, uvek bile od vitalnog značaja, bez obzira na situaciju na tabeli. Pred poslednji derbi sa Barselonom imali smo ogroman pritisak. Igrali smo protiv šampiona Španije i pobednika Lige šampiona, ekipe koja nam je prošle godine dala tri gola na našem stadionu. Uspeli smo dobro da odigramo i dobijemo jednu fantastičnu utakmicu i mislim da nam je taj meč pokazao da smo ekipa za osvajanje trofeja. Barsa je bila poslednjih godina superiorna i u Španiji i u Evropi, ali mislim da je došlo vreme da se uloge zamene. Protiv Atletika u prvom poluvremenu nismo igrali kako treba. Odigrali smo na kraju nerešeno, ali Atetiko je ove sezone potpuno drugačija ekipa u odnosu na prošlu sezonu i mislim da može da se bori i za sam vrh.

Real se plasirao u osminu finala Lige šampiona, ali će takmičenje po grupama završiti na drugoj poziciji. Koji tim priželjkujete u osmini finala?

Očigledno moramo da igramo sa nekim od pobednika grupa i prva utakmica će biti kod nas. Međutim, ne smatram da je to problem, jer nema laganih protivnika među 16 najboljih evropskih ekipa. Svako može da te iznenadi, tako da ta činejnica sa kim i gde, nama ne predstavlja nikakav problem. Znamo da nam je potrebna maksimalna koncentracija, jer sve ekipe koje igraju protiv Reala, uvek imaju motiv više.

Posle poraza od Hetafea u oktobru, klub je bio u ozbiljnom problemu. Šta bi se desilo da kojim slučajem, Real u svom narednom meču, nije uspeo da savlada Steauu?

Pošto se sve završilo kako treba, logično bi bilo da kažem kako nisam bio zabrinut. Ali nije tako bilo. Posle Hetafea imali smo specifičnu situaciju. Pojavile su se dileme, možemo li ili ne možemo. Puno novinara me je pre utakmica sa Steauom i Barselonom pitalo šta će se desiti ako izgubimo oba duela. I tada i sada kažem, kako nikada ne razmišljam u stilu „Šta će se desiti ako ne bude kako treba“, već upravo suprotno. Ni tada nisam razmišljao šta će se dogoditi ako izgubimo od Steaue i Barselone. To nije moj način razmišljanja u životu. Ni kao fudbaler nisam tako razmišljao. Pred važne utakmice nikada mi nije palo na pamet šta će se desiti ako ne dam gol ili ako izgubimo. Uvek sam polazio od toga da ću odigrati utakmicu života, da ću dati gol i da će moja ekipa pobediti. Ako razmišljamo suprotno, onda nema ni motiva da čovek počne svoj radni dan, nema ni pozitivne energije, ni kreativnosti. To je isto kada vas neko pita: „Koju hoćeš vest prvu da ti kažem, dobru ili lošu“. Ja bih uvek rekao „Dobru“, jer ta dobra može biti toliko dobra, da ova loša nakon nje ne bude toliko loša, kao što bi bila da mi je prvo saopštena. Tako je bilo i sa izbornom kampanjom. Mi smo ušli u kampanju da budemo na čelu Real Madrida. Na kraju se to i dogodilo.

Da li ste pozitivno razmišljali i pred gol koji je Realu vratio titulu prvaka Evrope, pre osam godina protiv Juventusa?

Tridesetdve godine Real Madrid je bio bez osvojenog Kupa šampiona, a do tada smo bili najtrofejniji klub sa šest titula. Uoči tog finala osećali smo da je to prilika našeg života, naše generacije. Razmišljali smo upravo onako, kako ja inače razmišljam. Nijednog trenutka nam nije palo na pamet da mi možemo da izgubimo to finale. Juventus je bio apsolutni favorit i to je bilo jasno. Dan uoči utakmice napravili smo, mi igrači, sastanak u mojoj sobi gde smo konstatovali da je pred nama istorijska šansa koju moramo da iskoristimo. Dogovorili smo se da izađemo kao jedanaest lavova i uradimo sve da ne izgubimo utakmicu. Da smo kojim slučajem razmišljali kako ćemo primiti jedan ili dva gola i da nismo izašli tako kako smo izašli, sigurno bi izgubili utakmicu.

Poslednjih meseci često se u medijima pominje mogućnost formiranja regionalne lige sa klubovima iz bivše Jugoslavije. Kakav je vaš stav?

Ja sam kao klinac, kada sam počeo da igram fudbal i kada sam potpisao prvi profesionalni ugovor, zatekao tu staru jugoslovensku ligu, koja je bila jedna od najkvalitetnijh liga u Evropi. Sve što se dešavalo kasnije, politički problemi, ratovi i raspad države, negativno je uticalo na fudbal na području bivše Jugoslavije. U ovom trenutku ligaški fudbal i u Srbiji i u Crnoj Gori je na veoma niskom nivou. Teško je naći motiv da to bude jedno zdravo i kvalitetno takmičenje. Velika je razlika u kvalitetu i u strukturama klubova.

Formiranje zajedničke lige, poput one u košarci, nije loša ideja. Ne znam koliko bi to moglo da funkcioniše, pošto znamo svi da fudbal, uz svo poštovanje prema drugim sportovima, prouzrokuje potpuno drugačije emocije. Svašta nam se izdešavalo poslednjih godina. Međutim, treba verovati u tu ideju, pošto bi svakako kvalitet fudbala na našim prostorima bio veći. Ako to nije moguće uraditi, onda bi trebalo ljudima objasniti zašto nije moguće. U bivšoj zemlji je uvek bilo puno talenata, uvek se igrao kvalitetan fudbal i mislim da bi jedna takva liga bila prvi korak ka kvalitativnom približavanju ostalim evropskim ligama.

Da li se vidimo 23. maja u Atini na finalu Lige šampiona ?

Ja sam pred ove klupske izbore, nekako stalno imao u glavi taj 23. maj. Ne znam zbog čega... U osmini finala smo, ima mnogo toga da se uradi do finala, ali bilo bi fantastično kada bi se 23. maja videli u Atini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.