Petar Porobić: "Nije lako biti prvak sveta"

Neki treneri se mogu pohvaliti da su u 2005. godini osvojili nacionalni kup. Ima onih koji se ponose titulom u prvenstvu. Postoje i treneri koji su osvojili duplu krunu. Ali nema ni jednog u kolektivnom sportu koji je u ovoj godini osvojio duplu krunu i titulu reprezentativnog prvaka sveta. Selektor reprezentacije Srbije i Crne Gore i trener Jadrana iz Herceg Novog Petar Porobić nema konkurenta.

Aleksandar Stojanović
Podeli

Još da je osvojio titulu klupskog prvaka Evrope i postao bi verovatno najbolji trener u kalendarskoj godini u istoriji sporta. Reprezentacija je trijumfalno završila sezonu osvajanjem Svetske lige, pobedivši u Beogradu u finalu trenutno najvećeg rivala, Madjarsku, deset golova razlike.

„Sigurno da je ovo moja najuspešnija godina. Od toga skoro i da nije moglo više.“- osmehujući se odgovara 49-ogodišnji trener.

Početkom ove godine Porobić je i zvanično na mestu selektora nasledio Nenada Manojlovića kojem je bio pomoćnik od 2000. do 2004. U tom periodu osvojene su medalje na dva evropska (zlato) , dva svetska prvenstva (srebro i bronza) i oba Olimpijska turnira (bronza i srebro), dakle svim velikim takmičenjima na kojima se učestvovalo. Zatim je došlo vreme da Porobić samostalno preuzme „plave“.

„Nisam objektivno ni mogao da pretpostavim da cemo da ostvarimo ovakve rezultate. To je zaista splet okolnosti, minulog rada sa igračima, trenerskog rada, rada u Savezu... tako da je to sublimacija svega onoga sto je uradjeno u prethodnom periodu. Što se tice kluba to je kruna osmogodišnjeg rada u Jadranu.“

Nije sve bilo savršeno u Savezu i reprezentaciji pred Svetsko prvenstvo u Kanadi. Porobić je strahovao i pre starta priprema. Brinuo je zbog mnogo čega. Medjutim, u medije nije stigla ni jedna vest koja bi uzdrmala tim.

„Imali smo velikih poteškoća tokom priprema. Kompletne pripreme reprezentacije teške i sigurno da sam često razmišljao da li je trebalo da udjem u sve to. Nije lako uzimati reprezentaciju koja je trofejna, postizati rezultate na istom nivou... Nama se taj trend uspeha u prethodnih 6-7 godina vraća kao bumerang. Gubimo realnost jer smatramo da je svaka zlatna medalja nešto što je normalno, da je svaki rezultat ispod toga loš rezultat i samim tim dobijamo kontraefekat. Navodno ti rezultati nisu plod kvaliteta igrača i stručnog rada tokom niza godina nego je to posledica statusa vaterpola kao sporta koji se ne igra u velikom broju zemalja. Navodno lako dolazimo do medalje.“

„ I sada treba govoriti o tome...ti rezultati nisu slučajni. ni u čemu nije lako biti prvak sveta. Uostalom u kojoj još sferi smo tako uspešni. Da li smo u još nečemu prvaci sveta? Kada ponestanu argumenti onda je najlakše reći da je to lako. To je u najmanju ruku nekorektno.“

Spajajući rad u reprezentaciji i klubu već godinama unazad Porobić je retko kod kuće a opet bliski su mu, možda kao i porodica, neki saradnici sa kojima je prolazio kroz izuzetna iskušenja.

„Uvek treba pažljivo reći ko vam je davao najveću podršku, i u kome ste imali najveći oslonac. Naravno da je porodica imala razumevanja ali tu moram da spomenemi saradnike u klubu i reprezentaciji . Oni čine timi porodicu i bez toga se ne mogu postići dobri rezultati. Oni su tu kada ima nedoumica i nevolja i sve se to lakše premošćava kada postoji tako jedinstvena grupa.“

Posao selektora je, kao što se ovoj zemlji često moglo videti, teška obaveza.

„Ja mislim da je za selektora vrlo važna atmosfera koja se stvara oko reprezentacije. Naš narod sa puno emocija izražava podršku i zadovoljstvo ali smo takvi da lako idemo u drugu krajnost. Sa koliko emocija pratimo dobre rezultate sa isto toliko emocija pratimo i loše. Nisam saglasan sa pristupom koji smo imali na evropskom prvenstvu za kosarkase. Kada dodje neki loš rezultat, neki pad, nemamo to kod sebe kao ljudi, kao narod da podržimo nekoga nego odmah počnemo da omalovažavamo. To je ono što mi smeta. Uvek bih radije da bude manje emocija u pobedi ali i u porazima. Gubimo realnost. Biti prvak sveta je za nas normalno. To je jedan pristup koji je nekorektan. Moramo tražiti pouku u svemu sto nam se dogadjalo prethodnih godina. Lako i euforično podjemo tamo gde ne treba. Mislim da moramo da gajimo svaki dobar rezultat ali i da se čuvamo i kada nije dobro. Kao i sve u životu i sport ima krivulje i padove. Lako je u dobru dobar biti, na muci se poznaju junaci. Tako da mi je stvarno u glavi atmosfera na evropskom prvenstvu koju sam sa gnušanjem gledao.“

Petar Porobić je igrao u VK ''Primorac'' i bio omladinski reprezentativac Jugoslavije. Trenerskim pozivom sa bavi od 1982. godine i bio je na kormilu VK ''Primorac'' i VK ''Becej'' sa kojim je osvojio dva puta duplu krunu u domacem prvenstvu.  Iz Bečeja  je 1997. otišao u Jadran. Sa klubom koji je bio pred raspadom stigao je do tri šampionske titule, dva pobednika Kupa SCG i drugog mesta u Evropi.

Član je strucnog štaba reprezentacije od 1999. Vodio je, posle ostavke Nikole Stamenića, plave samostalno na Svetskom kupu u Sidneju 1999. kad je selekcija osvojila peto mesto. Nenad Manojlović ga je izabrao za pomoćnika u januaru 2000. Osvojio sve medalje u periodu od Olimpijskih igara u Sidneju do Igara u Atini.

Diplomirani ekonomista. Oženjen. Dvoje dece.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.