Miloš Šaranović

Zito, pravi vođa, mnogo trofeja, malo naslovnih strana

I tako, na primer, najtalentovaniji igrač nekog od ovdašnjih klubova počne da igra sa 19 za prvi tim, produži ugovor, potpiše novi, osvoji svetsko prvenstvo, pa produži ugovor sa svojim klubom, osvoji još jedno svetsko prvenstvo i postigne gol u finalu, pa još jedan ugovor sa svojim klubom...

Komentari: 2

Naravno da je besmisleno, tako stvari više ne funkcionišu nigde, Maldinija, Bergomija, Tonija Adamsa, Skolsa nema na terenima, Toti, Gigs, Pujol, Džerard polako privode karijere kraju.

Žoze Eli de Miranda, za ovo govorno područje Zito, za Brazilce Zitu, odigrao je 733 utakmice za Santos, 52 za reprezentaciju Brazila, postigao 60 golova u karijeri.

I da, pobedio na svetskim prvenstvima u Švedskoj 1958. i u Čileu četiri godine kasnije, sa Santosom dva puta osvajao Kopa Libertadores, ima devet titula u Kampeonatu Paulista i četiri Kupa Brazila.

Danas je predsednik Santosa, svog jedinog kluba.

Bio je 'volante', igrač sredine terena koji bi se danas zvao centralnim veznim, preteča onoga što su kasnije, mnogo kasnije, igrali Žilberto Silva, Gago ili Vijera. Pametan, savršeno organizovan u svakom trenutku, smiren ali spreman da pomogne napadu i povuče akciju svog tima.

A igrao je sa velemajstorima, ne samo igrao nego ih i učio, razvijao, vaspitavao. Tako je, na primer, u Švedsku došao kao standardni reprezentativac koji je bio podrška mlađem klupskom drugu, Peleu.

"Bio je najmlađi reprezentativac i putovao je kao rezerva. Ali je već od druge utakmice bilo jasno koliko je važan. Nisam bio iznenađen, sa 16 se priključio prvom timu, već je na treninzima i utakmicama u Paulisti pokazao šta može," pričao je kasnije Zito.

Kada je Pele stupao na scenu Zito je bio igrač Santosa, kao potpredsednik tog kluba imao je sreću da sa navijačima izgradi poseban odnos. Divili su mu se, obožavali ga ali i imali slobodu da svrate i popričaju sa njim.

Jedan, po pričama izvesni Alemao, je došao i rekao mu da je video najtalentovanijeg klinca ikada. Nagovorio ga je da odu da ga gledaju.

"Oči su mi bile pune, on je bio čist fudbal. Potpuno savršenstvo. Vratio sam se u klub i rekao Marselu Tekšeiri (tadašnjem predsedniku) da bi trebalo da se povuče a da Alemao preuzme klub, bolji je od nas kada je našao takvog dečaka," kaže Zito.

Dečak kojeg je Alemao preporučio je Nejmar, rastao je i napredovao u klubu koji je svetu dao Pelea, doneo bar 60 miliona evra...



Uskoro je postao predsednik kluba, u godinama u kojima ne putuje previše i verovatno neće otkrivati nove talente. Ali je pružio ruku klincu koji je postao, po mnogima, najveći igrač sveta svih vremena, a u ozbiljan klub, svoj jedini, doveo klinca koji je velika zvezda ovog vremena.

"Veliki asovi su igrali za Brazil, samo neki od njih bili su pravi lideri. I 1958. i 1962. godine imali smo Zita, on je bio pravi vođa," objašnjavao je nedavno 'tajnu brazilskih reprezentacija' Mario Lobo Zagalo, možda najveći brazilski trener svih vremena.



Nije nikada bio 'superzvezda', nisu mu klicali, nije ga volela estrada, nije bio lice za naslovne strane... A Zito je osvojio ta dva svetska prvenstva, jedan je od ukupno 55 fudbalera koji su postizali gol u finalu i, da ne ponavljam, uzeo je još neke trofeje...

Za jedan život nije malo.

prethodna strana 1 / 11 sledeca idi na stranu