Nemanja Đorđević

Jedinstven, majstor, boem – doktor fudbala

Ova priča rezervisana je za jednog od najupečatljivijih i najekscentričnijih likova iz sveta fudbala – Brasiliera Sampaja de Souzu Vieru de Oliveiru – Sokratesa.

Komentari: 38

Ljubitelji fudbala vole često da koriste termin ‘doktor’ kako bi opisali umeće majstora ove igre, a visoki Brazilac (194 cm) s punim pravom i iz više razloga zavređuje to zvanje. Na terenu je odskakao od svih, kako visinom, tako i stajlingom. Nosio je dugu kosu u kombinaciji s bradom, dok je na glavi uvek imao znojnicu. Smatran je jednim od prvih buntovnika u svetu fudbala. Tokom cele njegove karijere bilo je poznato da je voleo da popije, a bio je i pasionirani ljubitelj duvana, što ga je kasnije i koštalo života.

Kada biste ga ugledali na terenu, učinilo bi vam se da gledate kombinaciju lika i dela Nikole Žigića i Pitera Krauča, čemu u prilog ide i nadimak – “Antiatleta”. Ali, onda bi igra krenula a magija usledila. Bez problema je sâm ‘držao’ sredinu terena, služio se podnjednako dobro s obe noge, nije bilo igrača sa kojim nije mogao da dobije duel, i na zemlji i u vazduhu, posedovao je neverovatan pregled igre i mogućnost da u svakom trenutku zada fatalni pâs.Uz sve to, krasila ga je izuzetna tehnika, bio je vođa, a još je i Brazilac.

Svojom neustrašivom i lucidnom igrom zaslužio je poštovanje navijača širom sveta, dok je zahvaljujući britkom umu stigao do zvanja doktora medicine i politike. Posle čega dobija i nadimak – doktor.



On je bio spektakularan momak, jedan od najboljih igrača s kojim sam ikada igrao. Njegova inteligencija je bila posebna. Počastvovan sam što mogu da kažem da mi je bio prijatelj, od malih nogu. Od njega ste uvek mogli da očekujete nešto dobro. ”, rekao je legendarni Ziko o svom prijatelju.

Bio je član generacije Brazila na dva Svetska prvenstva, a ona iz 1982. godine u Španiji smatra se jednom od najboljih koja nije uspela da stigne do trofeja. Tada se od Zika, Falkaa, Ederea i Sokratesa očekivalo da vrate slavu u Brazil, 12 godina po odlasku “Boginje”, ali nisu uspeli.

Sa maksimalnim učinkom su izašli iz grupe, da bi novoformiranu grupu otvorili trijumfom nad večitim rivalom Argentinom. Isto su dan ranije učinili I Italijani, pa je direktni duel odlučivao o putniku u nokaut fazu. “Selekau” je i nerešen rezultat donosio prolaz.

Još jedna legenda, Paulo Rosi otvorio je utakmicu ranim golom u petom minutu, ali mu je Sokrates odgovorio sedam minuta kasnije – kada je posle divnog proigravanja Zika savladao Dina Zofa. Ipak, legendarni napadač Juventusa je tog dana igrao meč života, pa je sa dva nova gola doneo “Azurima” polufinale, a kasnije i titulu prvaka sveta.



“Na terenu je delovao kao igrač iz druge ere. Za njega niste mogli da kažete da spada u bilo koju kategoriju. Kako na terenu, a pogotovo van njega. Svi su znali da je, pored vrhunske fudbalske karijere, uspeo da stigne i do zvanja doktora, što je vredno divljenja. Bio je unikat, neko koje pored svega uvek nalazio vreme da se posveti drugima i problemima koji nas okružuju. Jedan od najboljih od nas ”, rekao je Rosi.

Četiri godine kasnije na Mundijalu u Meksiku takođe su Brazilci dobro krenuli, ali su ih ovoga puta zaustavili Platini i Francuska posle penal serije u četvrtini finala. Sokrates je promašajem otvorio seriju.

Gotovo kompletnu klupsku karijeru proveo je u Brazilu. Ponikao je u Botafogu, za koji je debitovao kao dvadesetogodišnjak 1974. godine. Najviše uspeha imao je u Korintijansu, gde je za šest sezona osvojio tri nacionalne titule, odigravši 297 mečeva i postigavši 172 gola.

NIje fudbal samo ‘fudbal’. Pre svega, to je psihološka bitka, taj faktor ljudskog bića igra značajnu ulogu u ovoj igre”, ovako je sam Sokrates video igru.

Već tada, početkom osamdesetih, počeo je aktivno da se bavi politikom, dok je uveliko završavao doktorat iz medicine. Na njegovu inicijativu osnovan je sindikat “Korintijans demokratija”, koji se bavio problemima igrača i regulisao odnose na relaciji svlačionica-uprava.

Nije se libio da izrazi svoje mišljenje protiv vojnog režima koji je u to vreme bio na vlasti u Brazilu, a sve je počelo pučom 1964. godine. Politički idoli bili su mu Če Gevara i Fidel Kastro, dok je izuzetno cenio i poštovao Džona Lenona. Često je javno izražavao svoje mišljenje, a pre jednog meča Korintijansa, 1982. godine, na poleđini dresa otštampao je slogan – “Želim da glasam za svog predsednika”.



Na ulasku u četvru deceniju odlučio je da se oproba u Evropi, pa je na leto postao igrač Fiorentine. Za ‘Violu’ je odigrao 25 mečeva i postigao šest pogodaka, a i tu je pažnju privlačio svojim stavovima.

Život u Evropi je tačan, organizovan. NIšta se ne prepušta slučaju. Nije kao u Brazilu, tamo je sve spontano, opuštenije”, izneo je Doktor svoje mišljenje italijanskim medijima.

Ni na Apeninima nije menjao svoje navike (poroke).

Bio sam u Firenci godinu dana, a neretko mi se dešavalo da odlučim da ne odem na trening kako bih mogao da se družim s prijateljima, popijem pivo ili popušim dobru cigaru”.

Posle avanture na “Čizmi” vratio se u domovinu, gde je još branio boje Santosa i Botafoga, pre nego što se 1989. povukao. Od tog trenutka se posvetio pisanju za razne medije širom sveta, ali se i još više uključio u politička pitanja u svojoj zemlji. Deceniju i po kasnije, prihvatio je jednomesečni ugovor osmoligaša Garfort Tauna. U Engleskoj je imao ulogu trenera/igrača, a upisao je 12 minuta u dresu kluba iz Zapadnog Jorkšira.

Tužan način da se započne dan”, napisao je ‘Zuba’ Ronaldo na svom tviter profilu četvrog dana decembra 2011. godine – dana kada je veliki Sokrates napustio ovaj svet.

Boemski način života uzeo je danak, pa je jedan od najbolji ofanzivnih vezista svih vremena izgubio višemesečnu/godišnju/decenijsku bitku sa alkoholom. Preminuo je u 57. godini života, ostavivši iza sebe suprugu i šestoro dece.

U bolnicu “Albert Ajnštajn” primljen je u subotu, prema navodima njegove žene – zbog trovanja hranom, ali su lekari već u nedelju bili primorani da ga skinu sa aparata. Uzrok smrti bila je sepsa, koja je zahvatila organe.

Istog dana, Korintijans je osvojiio svoju prvu titulu posle šest godina posta, a navijači kluba iz Sao Paula posvetili su kompletan navijački program svojoj legendi. Igrači su minut ćutanja obeležili na način na koji je Sokrates proslavljao golove, stegnutom pesnicom uperenom ka nebu.

Poslednje godine života proveo je kao dopisnik “Asošijeted Presa”, a za Mundijal u svojoj domovini pisao je naučnofantastičnu priču koju, nažalost, nije stigao da dovrši.

Nikada nisam imao problem sa alkoholom jer nisam bio zavistan od njega. Uvek sam ga posmatrao kao svog partnera, a ne neprijatelja – nikada mi nije smetao”, rekao je Sokrates mesec dana pre smrti.

Jedinstven. Poseban. Majstor. Boem – Doktor Sokrates.

prethodna strana 1 / 11 sledeca idi na stranu