Kako je i zašto RTS 24 sata direktno prenosio predstavu "Olimp"

"Jezik predstave je simbolički, a ljudsko telo u njoj predstavlja znak. Valjda smo to naučili za 50 godina festivala BITEF," kaže za VICE Nebojša Bradić, glavni i odgovorni urednik kulturnog programa RTS.

Vuk BoškovićIzvor: vice.com
Podeli
Foto: Jelena Janković, BITEF festival
Foto: Jelena Janković, BITEF festival

Predstava koja je otvorila BITEF, a koja je trajala 24 sata, sadrži veliki broj scena u kojima se gola muška i ženska tela koriste kao pozorišni instrument simulacije seksualnih činova. Ona praktično počinje scenom u kojoj dva muškarca, na kolenima, prislone usta na stražnjice druge dvojice. „Srpski telegraf" je na naslovnoj strani današnjeg broja stavio naslov „Glumci uživo lizali guzice". Naravno, nikakvog lizanja nije bilo, niti je ta scena na bilo koji način bila seksualna. Glumci su kroz stražnjice „slali" poruke koje su onda dvojica glumaca - vlasnici stražnjica - izgovarali. Te poruke su se odnosile na kraj sveta, da ćemo „platiti" sve ono što smo uradili, da su bogovi ljuti.

Ali u komentarima, ona je očišćena od konteksta u kome se nalazila i prebačena je na pornografiju, pošto je to primarni način na koji se ljudi odnose prema golim telima u medijima. Dveri su na Fejsbuku izrazile svoje osećanje „šokiranosti" i pitale „Da li zbog ovoga plaćamo pretplatu?" Mirjana Bobić Mojsilović je na Tviteru napisala „da je RTS imao svoje Parove, Farmu, Zadrugu". Vjerica Radeta je govorila „o skaradnosti, razvratu i bludu".

Glavni i odgovorni urednik kulturnog programa RTS Nebojša Bradić, povodom odluke da se „Olimp" prenosi u celosti, kaže za VICE da je "RTS najveći prenosilac kulture i umetnosti".

"Zato smo odlučili da u saradnji sa prijateljima iz BITEF festivala krenemo u realizaciju ovog programskog segmenta. RTS ima obavezu da omogući gledaocima širom Srbije da vide najvažnije kulturne događaje koji nisu privilegija isključivo centara", kaže Bradić.

Iskustvo „Olimpa" kao predstave, sa svim njenim „kontroverznim delovima" Bradić ocenjuje kao „poučno, pozorišno inspirativno i - ma koliko dugo trajalo - zabavno iskustvo".

"Jan Fabr je obradio 20 antičkih tekstova (od Homera do Evripida). Jezik predstave je simbolički, a ljudsko telo u njoj predstavlja znak. Valjda smo to naučili za 50 godina festivala BITEF", dodaje Nebojša.

Foto: Jelena Janković, BITEF festival
Foto: Jelena Janković, BITEF festival

U razgovoru za VICE, reditelj prenosa, Miško Milojević kaže „da je snimanje predstave od 24 sata je jedinstveno i neponovljivo".

"Ja sam uvek bio ljubomoran na glumce i taj osećaj napona koji imaju dok igraju, a koji nemaš dok režiraš snimanje predstave. Ali toga je bilo ovde. Jer je ovo zahtevalo posebnu vrstu odgovornosti i napetosti, koja može biti iscrpljujuća ali je bila jako prijatna", objašnjava Milojević kakvo je to bilo iskustvo za njega.

Kada biste izašli iz sale Sava centra, u foaeju se nalazilo veliko platno na kome je emitovan prenos. I vrlo brzo, ako biste bacili pogled na njega, videli biste krupne kadrove predstave i detalje koje niste mogli da uvidite u sali, pogotovu ako ste sedeli u zadnjim redovima.

U jednoj sceni, glumci su u nedogled preskakali metalne vijače i ponavljali vojničku pesmu. Postepeno, jedno po jedno su odustajali, i u prenosu su u krupnom kadru viđeni ti trenuci.

"Jedna od glumica je pala na zemlju, i mi smo uhvatili u krupnom planu kako plače, potpuno histerično i neobuzdano i to verovatno nije moglo da se vidi u sali. A ona je bila potpuno iscrpljena i bilo je jako uzbudljivo snimiti tu iskrenu reakciju", kaže Milojević za VICE.

Sama produkcija prenosa zahtevala je ogroman broj ljudi i veliki napor. Milojević je, kako kaže, režirao 17-18 sati, njegova koleginica Andreja Lazić ostatak, a zbog obima posla kamermani su se smenjivali češće. Ukupno stotinak ljudi radilo je na produkciji prenosa.

"Televizija je kolektivni posao i svi, od mene, preko video-miksera do kamermana - cela ta mašinerija, svi smo imali visok nivo koncentracije. Poslednjih sati osećaš veliki umor, ali te drži adrenalin i već vidiš to veliko finale koje mora da bude spektakularno", kaže Milojević za VICE.

Na kraju, ekipa RTS je proslavila.

"Posle završetka snimanja smo otvorili šampanjac ispred reportažnih kola. Činjenica je da je ovo istorijski prenos. Nikada se nijedan umetnički događaj na RTS nije direktno prenosio 24 sata. Ovo je prvi i verovatno poslednji put", završava Milojević.

Foto: Jelena Janković, BITEF festival
Foto: Jelena Janković, BITEF festival

Generalno, na mrežama, negativne reakcije (kojih je bilo dosta manje od pozitivnih) nisu išle dalje od bavljenja telima. Što je šteta, jer je skrenulo pažnju sa mamutskog poduhvata koji je RTS izveo ovog vikenda. Tokom 24 sata, jedan kanal javnog servisa bio je u potpunosti rezervisan za pozorišnu predstavu koja je otvorila jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija u zemlji.

Pozorišna rediteljka Staša Koprivica za VICE kaže da je "svačija reakcija na neku pozorišnu predstavu merodavna pod uslovom da dotična osoba tu predstavu prvo pažljivo odgleda, ili se barem potrudi da sazna dovoljno kako bi razumela o čemu je tu reč".

- Svaka isključiva izjava bazirana na jednom letimičnom pogledu na golotinju van konteksta, govori više o toj osobi, nego o samoj predstavi. I pre nego što me optuže za "elitizam" - nije neophodno završiti umetnički fakultet da bi se uživalo u ovakvom spektaklu, dovoljno je malo radoznalosti, guglanja i otvorenog uma - kaže Staša.

O razlici između „Olimpa" i rijaliti programa, Koprivica je konkretna.

- Razlika je vrlo jasna i vrlo jednostavna. Rijaliti formati su utemeljeni na voajerizmu i eksploataciji, kompletna produkcija se svodi na obezbeđivanje uslova u kojima će publika neometano moći da posmatra život dobrovoljno izmanipulisanih pojedinaca. "Olimp" je delo nastalo tako što su svi njegovi autori i učesnici svesno i namerno godinu dana istraživali izvornu građu, stvarali kompleksnu priču, promišljali svaki njen deo, razvijali sve moguće verzije, da bi na kraju odabrali i "fiksirali" ono što smatraju da predstavu čini dobrom - objašnjava Koprivica i dodaje da misli da je "ovo drugo daleko teže i ima neuporedivo veću vrednost."

Što se tiče nagih tela i negativnih reakcija na to, glumac Milan Marić, koji je bio u Sava centru svih 24 sata, kaže da je „ljudima telo i dalje tabu".

- Čak među ljudima koji se bave pozorištem i filmom je to i dalje tabu. A kada krenete o tome da razgovarate sa njima, vrlo brzo dođete do toga da postoji ozbiljna rupa u obrazovanju, ozbiljan nedostatak svesti, tona lažnog morala, i mistifikacija pojma "intime". Nama se i dalje intima zasniva na tome šta nosimo u gaćama, i da "intimu" čuvamo za tu jednu "intimnu" osobu. - kaže on.

Milan nam je rekao da ga je odluka da to urade gotovo iznenadila.

- Jako je hrabro od njih što su prenosili predstavu svih 24 sata. Na tome im treba čestitati i treba ih javno podržati. Pored predstave, oni su mi najjači utisak. Bravo! - zaključuje Milan.

Dužina predstave i prenosa je u stvari stvorila mogućnost ljudima da se upoznaju sa vrstom teatra i oblikom umetnosti koji nije preterano zastupljen u domaćim medijima. Svako ko je ostao duže uz predstavu, doživeo je neku vrstu utiska koji je prevazilazio čisto komentarisanje onoga što se vidi na prvu loptu.

- Ono što je zanimljivo je da je mnogo ljudi koji su u početku bili zgroženi viđenim, iz radoznalosti nastavilo da gleda prenos, neki su čak ostali uz RTS 3 satima i intenzivno razmišljali o viđenom. Po meni, to je najveći uspeh prenosa, i jedan od ispunjenih zadataka savremenog pozorišta - zaključuje Koprivica za Vice.

Izvor: Vice.com/rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 8 idi na stranu