Vuksanović: Zaboravili i Vuka i Njegoša

Ove godine navršilo se 170 godina od pobede Vukovih reformatorskih ideja kada su na narodnom jeziku objavljeni - njegov prevod Novog zaveta, "Pesme" Branka Radičevića, Njegošev "Gorski vijenac" i Daničićeva studija "Rat za srpski jezik, i pravopis", ali na taj prelomni datum za našu književnost i kulturu kao da su zaboravile sve institucije u Srbiji.

Izvor: Tanjug
Podeli
Printscreen / Tanjug
Printscreen / Tanjug

Književnik, akademik Miro Vuksanović kaže da nigde nije video ili pročitao da neko obeležava tu godišnjicu i pita se koji je razlog toga.

Predsednik Upravnog odbora Zadužbine "Ivo Andrić" i predsednik Organizacionog odbora za obeležavanje 125 godina od Andrićevog rođenja podseća da je srpski nobelovac najviše tekstova napisao baš o Vuku i Njegošu.

"On je zapravo dok je pisao imao njih dvojicu u dva oka - Njegoša kao pesnika za koga kaže da osvetljava i naš današnji put i Vuka kao čoveka koji je prvi afirmisao ono što je umetnička vrednost srpskog naroda kada je reč o narodnoj književnosti u svetu ", naglašava Vuksanović u razgovoru za Tanjug.

Vuk je, podseća on, svojom reformom uradio nešto trajno što se ne može menjati bez obzira što već dva veka traju napadi na njega. Vuksanović primećuje da su poslednjih godina pojačano napadani i Vuk i Njegoš.

"To znači da je istovremeno napadnut i onaj koji je o njima pisao, onaj kome su oni bili uzor. Znači da je napadnut i Andrić. Ne bih išao na to koliko su besmisleni napadi da su Andrić i Njegoš uticali na građanske ratove kod nas, ili kako je Vuk upropastio srpsku tradiciju i naneo štetu nekim oblicima srpskog jezika koji su nastajali pre njegove reforme", kaže on i podseća da smo dužni da čuvamo "i ono što je bilo pre Vuka i ono što je nastalo posle Vuka".

U godini kada se navršava 170 godina od kada je 1847. objavljin "Gorski vijenac " najboljim crnogorskim školarcima, skreće pažnju Vuksanović, uz diplomu "Luča" deljena su Njegoševa dela na latinici i čak je i rukopis velikog pesnika pretvoren u takozvanu rukopisnu latinicu.

"Tu se slavi Njegoš kao crnogorski pisac na šta on nikad ne bi pristao. On nikad to nije svojim delom pokazao, ni dao bilo kakvog povoda za to. I Vuk je jednako sklonjen kao neka vrsta štetočine. Mi poštujemo njegovo pismo, ideje, ali istovremeno dok to radimo, dok se ponašamo po njegovim pravilima, smatramo da je učinio nešto loše. To nije logično, nije normalno", primećuje Vuksanović.

Branko Radičević je, dalje skreće pažnju Vuksanović, ostao Brankovom kolu, dok se Đuro Daničić" u svemu tome negde zagubio, iako je njegova zasluga za Vukove poslove, rečnik i gramatiku, velika".

Vuksanović naglašava da je Njegoš vrhovni srpski pesnik, a "Gorski vijenac " njegovo najbolje delo "zato što ono sažima ono što je narodni pesnik učinio i to njegovim naročitim desetercem".

"Završio je jedno veliko poglavlje naše tradicije, prošlosti, i pružio ideje koje su nam danas neophodne ", kaže i ističe da je "Gorski vijenac" i dalje ono što je već 170 godina - najbolja poema napisana na srpskom jeziku.

Vuksanović zaključuje da je naša dužnost da se Njegošu i Vuku i Andriću i svim ljudima koji su utemeljili našu kulturu i književnost, vraćamo svake godine, a ne samo povodom jubileja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 10 idi na stranu