Rudan: Odje*ite, ostavite nas na miru, ovo je naš jezik

Ja bez pisanja ne mogu, to nije moj izbor, to je zavisnost, to je moranje, kaže u intervjuu za B92.net hrvatska autorka Vedrana Rudan.

Slobodan Maričić
Podeli
Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

"Mislim da svako ko piše piše jer mora, ne zato što to hoće. Meni je unuka nedavno rekla, ima osam godina, 'svi oko tebe rade, samo ti ništa ne radiš'. Pa ja pišem, kažem ja, a ona 'nona, to nije posao, to je užitak'. Mala već primećuje šta je muka, a šta je strast", navodi ona.

Njen prvi roman "Uho, grlo, nož" kojim je počela karijeru objavljen je prvi put 2002. godine i to u isto vreme u Srbiji i Hrvatskoj.

Preveden je na nekoliko jezika i adaptiran za daske koje život znače, ali je i izazvao dosta bure i doneo joj probleme. Deca su joj, kako kaže, u školi dobijala jedinice, našla se na listi za odstrel i morala je da beži od "velikih Hrvata".

Vedrana Rudan navodi da je njime pokazala "da su i Srbi u Hrvatskoj ljudi".

Petnaest godina nakon prvog izdanja roman "Uho, grlo, nož" se ugnezdio i na rafovima knjižara u Srbiji, sada u izdanju "Lagune".

Navodi da sada piše "Pismo deci“ u nameri da se sa njima "obračuna i kaže im šta misli".

"U poslednje vreme mi je puno srce ljubavi prema sebi samoj. Da, i to baš puno. I to je jedan predivan osećaj. To mi se dešava u zadnjih šest meseci i nikada se bolje nisam osećala, ja sam se u sebe zaljubila", kaže Rudanova za B92.net.

Govoreći o situaciji u regionu Vedrana Rudan kaže da nema mržnje između dva naroda, već da to mediji tako prikazuju.

Morem plovi jedna mala barka na Poljudu

Na promociji knjige i tribine u knjižari "Delfi" u SKC-u Vedrana Rudan pričala je i o slučaju sa meča između splitskog Hajduka i Rijeke na Poljudu.

Torcida je tada Riječane "prozivala" da su Srbi i iznela transparent pisan ćirilicom na kojem je pisalo "Morem plovi jedna mala barka".

Kako kaže, sve je dovedeno do apsurda.

"Pišu na ćirilici, a fudbaleri ne znaju ni latinicu. Ne znaju ni da čitaju, imaju samo te dve noge."

Jedna je od potpisnica Deklaracije o zajedničkom jeziku na kojoj je radilo preko 30 stručnjaka iz regiona tokom niza konferencija "Jezici i nacionalizmi" u Podgorici, Sarajevu, Splitu i Beogradu.

Među ostalim potpisnicima su Rade Šerbedžija, Mirjana Karanović, Boris Dežulović, Teofil Pančić, Rajko Grlić...

"Potpisala sam je. Mislim da tu nema mnogo pameti, ovde se govori jedan jezik i to zadnjih nemam pojma koliko godina. E sad, zašto bismo mi koji govorimo tim jezikom podlegli primitivnim, nepismenim, glupim, lopovima, političarima, koji nalaze milion načina da nas zavade, ja ne znam. Ako je to način da im pošaljemo poruku - odjebite, ostavite nas na miru, ovo je naš jezik, ako nije vaš - govorite loš engleski, loš ruski, loš nemački, ali nas ostavite na miru. U tom kontekstu sam ja to punog srca potpisala i zaista to smatram jednim jezikom. Ja sam diplomirala i imam kod kuće diplomu da sam diplomirala hrvatski ili srpski jezik. Za mene je to jedan jezik i nekoliko nijansi", navodi Vedrana Rudan.

Ranije je izjavljivala da "gospodari insistiraju na tome da smo mi Srbi i Hrvati", kao i da "ne postoje Srbi i Hrvati nego robovi i lopovi".

Može li se to nekako promeniti?

"Ne, ja mislim da se to ne može promeniti, to nije ni srpsko, ni hrvatsko pitanje. To je svetski trend. Ja u svetsku revoluciju ne verujem, barem ne tako brzo, jer se obični ljude bore za goli opstanak i fizički opstanak i da bi mogli da plate dugove. Međutim, kada im dođe voda do grla, onda će valjda nekoga skratiti za glavu. Mi smo ovde fini ljudi, i u Srbiji i u Hrvatskoj, tako da ove životinje mogu raditi s nama ono šta hoće", kaže ona.

Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

Kolinda Grabar Kitarović

"Kolindu nisam srela. Bavi se sobom, slika se, svaka joj čast. Sada se slikala sa švedskim kraljem. Švedski kralj je u godinama, nije bio impresioniran", rekla je Rudanova o hrvatskoj predsednici i dodala da je ona "intelektualno nevina".

"Ne ogovaram, napisala sam to i u sopstvenoj državi.“

Ipak, kako kaže, robova nema samo na Balkanu.

"U Americi je potpuno isto, isto je u Turskoj, u Nemačkoj. Gde se ljudi bune? Nigde. Bune se Arapi u Francuskoj, ali se ne bune Francuzi. I uostalom, Francuska je u opsadnom stanju, to je zemlja u ratu. A onda problem Balkan, mi smo svi divljaci, a šta su oni? Vlastite građane ubijaju svaki dan. Mi treba da se rešimo tog balkanskog kompleksa. Nismo ništa gori od Šveđana. Oni imaju, za razliku od nas, registrovanu nacističku stranku. Mi nemamo", ističe ona za B92.net.

Prema njenim rečima, elite u Srbiji i Hrvatskoj ne biraju građani, već stranci, a svetom vladaju korporacije.

"Da li Nemci, da li Francuzi, da li Amerikanci, pitaj boga ko su ti ljudi, mi njihova imena ne znamo, ali oni vladaju svetom. Kolindu nije izabrao hrvatski narod sa 0,00 posto, nego su je Amerikanci iz NATO samo preselili u Hrvatsku na našu sramotu. Ko je izabrao Vučića, to ja ne znam, vi ga sigurno neće izabrati, vi ćete za njega glasati", kaže Rudanova.

U Intervjuu za "Večernje novosti" 2015. godine postavljeno joj je jedno kratko pitanje: "Ima li nade?" Njen odgovor je bio još kraći: "Nema".

Da li stoji pri tome i danas?

"Sve što se oko nas dešava me potvrđuje", navodi ona.

"Smejati se mogu siti ljudi. Gladan se ne može smejati. Može imati neke tajmaute, kada je lud ili pijan. Ako si trezan i normalan, nemaš se čemu smejati."

Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

NATO, Rusi i granice

Vedrana Rudan poznata je kao žestoka kritičarka NATO-a.

"Rusi su vlasnici Hrvatske, a NATO brani hrvatske granice. Mi plaćamo 2% da NATO brani granice od Rusa, koji su vlasnici... Nama vladaju stranci, a mi kreteni sve više pušimo te priče.“

Kako kaže, posle 15 godina prisilila se da ponovo pročita svoj prvi roman koji joj je doneo mnogo uspeha i od tada se mnogo toga promenilo u formi, ali su u suštini ljudi i dalje ljudi.

"Mi se ne koljemo, što ne znači da nismo stalno na stendbaju. Međutim, ipak se nešto promenilo što mladi ljudi, zahvaljujući internetu, razumeju – šta je to manipulacija. Da tamo negde u Srbiji ne postoji njegov vršnjak koji želi da ga ubije, nego da postoji neki Vučić, Dačić, Mačić koji želi da iskoristi svoga Slobodana i tamo Hrvoju za neke svoje interese. Sve je isto. Jedino što je dobro, prema mom mišljenju, jeste to što više neće biti krvi. Nema tog naboja. Mladi odlaze ne u hordama, u stampedu. Samo im još treba da jure četnike po šumama. Mladi Hrvati su otišli, Srbi mladi će otići, ali nijedan mladi normalan Srbin - a ima ih da su 99% normalni - niko, ja sam sigurna, nije spreman poginuti za to. I obrnuto, naravno", zaključuje ona za B92.net.

"Uho, grlo, nož" u izdanju "Lagune" počinje pričom autorke o tome zašto je i kako napisala knjigu.

Počinje pričom o petlovima i psima.

"Knjiga koju držite u ruci izlazi u vremenu kada ni srpski, ni hrvatski psi ne laju, u vremenu kada su i srpski i hrvatski petlovi ostali bez teksta. Opet. Dokle? Pa ipak, ko zna? Možda će jednog dana u negde u Srbiji i negde u Hrvatskoj zakukurikati petao i zalajati pas? Ovaj strašni muk koji se valja našim zemljama samo je noćna mora. Probudićemo se mi i spoznati. Rat je bemislen“, piše Rudanova.

"Hvala vam ako sa mnom delite moju veru u pse i petlove."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 7 idi na stranu