"Ubijeni smo siromaštvom da se više i ne poštujemo"

Scenarista i reditelj Goran Radovanović predstavio je sinoć u biblioteci u Vranjačkoj Banji knjigu “Kosovo, vera i pomirenje”, zbirku eseja domaćih i stranih autora o svom filmu „Enklava“, koji je osvojio tridesetak nagrada širom sveta.

Izvor: Tanjug
Podeli
Foto: YouTube Screenshot
Foto: YouTube Screenshot

U knjizi se nalaze tekstovi Petera Handkea, Nevenke Stanković, Žarka Radakovića, Stivena Taubeneka, Miroljuba Stojanovića, Skota Ebota, Slobodanke Vladiv-Glover, Lotara Štruka, Srđana Vučinića, Božidara Zečevića, Miloja Radakovića i Borisa Trbića, fotografije sa snimanja, scenografske skice, Radovanovićev originalni scenario, kao i intervju sa njim.

Radovanović je objasnio da u filmu “Enklava” on svedoči o Kosovu, reaguje kao umetnik koji živi u ovom vremenu.

“Da se film napravi 20 godina kasnije, to nije to. Zato hoću da napravim i film o bombardovanju. Ako ga ja ne napravim, niko ga neće napraviti. To mlađe generacije ne interesuje. Ja sam roditelj, krio sam decu, ti strahovi su preneti na decu, i taj strah postoji u našoj krvi”, rekao je Radovanović.

On je istakao da je zbog teme, knjigu “Kosovo, vera i pomirenje” najpre kupila Kongresna biblioteka u Vašingtonu i da je to izdanje zapravo nastalo tako što su ljudi reagovali na film koji je obišao planetu, pa ga je to podstaklo da sva ta reagovanja i sakupi.

“Dobili smo podršku kulturnih centara po Srbiji, onda smo se obratili Filmskom centru Srbije, na kraju se profesor Tanasković obratio Ministarstvu spoljnih poslova smatrajući da će mu knjiga koristiti za akciju ''ne Kosovo u Unesko''”, pojasnio je Radovanović, podsetivši da je za film većim delom dobio sredstva od nemačkih producenata.

“Enklava” je prikazana na velikom broju festivala od Montraela, Lokarna, do Moskve i Indije, a Radovanović kaže da ne sanja o Kanu i crvenom tepihu i primećuje da su domaći autori uglavnom opterećeni trouglom Kan-Venecija-Berlin.

“Bavim se opsesivno srpskim temama, ja sam srpski reditelj seljačkog porekla, moj film je prikazan širom sveta, tamo gde treba, Kan nije za mene”, rekao je on, dodavši da ga ne interesuje biznis koji postoji oko velikih festivala, da je film snimao za decu sa Kosova, bez kalkulacija.

Za sebe kaže da je šizofreni scenarista, koga cenzuriše kao reditelj i da mu je iskustvo dokumentarnog filma pomoglo da pronađe snagu u radu sa glumcima.

“Bavio sam se pornografijom, seljacima, opsesivno sam pratio 5. oktobar i proteste po Srbiji, moja kamera je prva ušla u Skupštinu. Kada snimate scenu sa milion ljudi ili golu devojku koja se bavi pornografijom da bi se osvetila ocu, ili tetku koja umire, onda nemate problem u radu sa glumcima, nemate problem da se borite sa njihovim egom”, rekao je Radovanović.

On je kazao i da film može da pomeri stvari onoliko koliko ljude to interesuje.

“Hajde da se bavimo lepotom, istinom među nama samima, ne treba da se opterećujemo kako će nas videti na zapadu, treba da vratimo samopoštovanje koje smo izgubili. Kako će nas gledati Nemci? Pa onako kako mi sami sebe vidimo”, istakao je Radovanović.

On je primetio i da se dokumentaristi danas uglavnom bave prošlošću, da se ne ususđuju da se posvete suštinskim, aktuelnim temama.

“Toliko se plašimo te politike, ubijeni smo siromaštvom da se više i ne poštujemo”, konstatovao je Radovanović, dodavši da je danas važno aplicirati, “praviti aplikacije” pa se dokumentarni filmovi snimaju po četiri-pet godina, čime “uništavamo našu dokumentarističku školu”.

Radovanović je na kraju razgovora sa posetiocima Festivala filmskog scenarija istakao da je “Enklava” film o nama samima i našoj snazi.

“Sve zavisi od nas samih. Bez pomirenja nema oproštaja, katarze, ljubavi, a ja nemam na koga drugog da se oslonim osim na Andrića, Crnjanskog, Njegoša”, istakao je Radovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 44 idi na stranu