Obeleženo pola veka filma "Skupljači perja"

U Muzeju Jugoslavije je obeleženo pola veka od nastanka filma "Skupljači perja" Aleksandra Petrovića, jednog od najznačajnijih filmova crnog talasa i jugoslovenske kinematografije uopšte.

Izvor: Tanjug
Podeli
Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

Samizdat B92 objavio je dve knjige Bekima Fehmiua "Blistavo i strašno", prvi i drugi deo priče o vrtoglavom uspehu, borbi protiv lažnog morala i izvitoperenosti.

Film je prikazan u bioskopskoj sali Muzeja, a u holu su izloženi šešir koji je u filmu nosio Bekim Fehmiju, koji je autorima izložbe pozajmila njegova supruga Branka Petrić, zatim album sa fotografija sa snimanja filma, originalni plakat filma, televizor kakav u jednoj sceni filma nosi Fehmiu.

Tu su i autentične fotografije sa Filmskog festivala u Puli, kada su se Tito i Jovanka Broz susreli sa glumcima 26. jula 1967, kao i prilikom susreta režisera i direktora filma sa Titom na ostrvu Vanga, 2. avgusta 1967, mali deo novinskih članaka koji ilustruju uspeh filma, a postavka je upotpunjena muzikom iz filma.

Kustoskinja i koautor izložbe Jovana Nedeljković je u izjavi Tanjugu podsetila da je film dobio Veliku zlatnu arenu na 14. Filmskom festivalu u Puli, Specijalnu veliku nagradu glavnog žirija na 20. Filmskom festivalu u Kanu 1967. i da je bio nominovan za Oskara za najbolji film na stranom jeziku 1968. godine.

"To je film koji je svojom tematikom pokrenuo neka pitanja i celu seriju filmova o Romima na koju se kasnije nadovezuje (Emir) Kusturica. Petrovićev film je prvi koji je ceo sniman na romskom jeziku. Pesma 'Đelem, Đelem' je postala međunarodno poznata, tako da vrednost tog filma nije samo u nagradama, već u tome što je i danas relevantan zahvaljujući temama kojima se bavi. Fokusirajući se na marginalizovanu grupu, Petrović zapravo kritikuje društvo i sistem u kome je živeo", rekla je Nedeljković.

Muzejski savetnik i koautor izložbe Momo Cvijović ističe da su mnogo interesantnije nagrade za koje je Petrović bio nominovan, a nije ih dobio, podsetivši da je u Kanu umesto "Skupljača perja" nagrađen "Blowup" Antonionija, da bi sledeće godine Oskar otišao Jirži Menclu za "Strogo kontrolisani vozovi".

"Napravljena je ista greška kao ove godine. Proglašeno je da je Oskara dobio Saša Petrović, odmah je to ispravljeno i nagradu je dobio Mencl na šta je Gregori Pek rekao Saši Petroviću: Znaš kakva je situacija", ispričao je Cvijović, dodavši da je holivudski glumac tada mislio na dešavanja u Čehoslovačkoj.

Cvijović je primetio da "Skupljači perja" imaju danas bolju ocenu od pomenutih ostvarenja.

O odnosu Tita i Petrovića, Cvijović kaže da on od početka nije bio dobar.

"Petrović je pitao Tita da li može da se popravi odnos prema Ciganima, a Tito mu je rekao da ne zna na šta misli. Petrović mu je rekao da misli da imamo rezerve prema toj populaciji, na šta je Tito odgovorio: To je smešno, čujem da se Cigani žale zbog toga kako su prihvatani, ali to je zapravo prednost", rekao je Cvijović, dodavši da je Tito oštro kritikovao Petrovićevo ostvarenje "Biće skoro propast sveta".

Glumica Branka Petrić ističe da je film položio sve ispite, od onih najviših umetničkih, preko uspeha svakog u glumačkoj ekipi gde su i najmanju ulogu igrali najveći glumci, do naturščika koji su bili sjajni.

"Bekim i ja smo tada bili mladić i devojka i bili smo početnici, mada je on već dobio Srebrnu arenu u Puli 1966. Bilo nam je užasno važno da brinemo jedno o drugom, posebno kada je dobio ulogu, brinula sam kako će da se pripremi, da promeni boju kose, još kada je trebalo da ide u Kan, mislila sam: moj momak mora da bude tamo najlepši. Sa Acom Joksimovićem odlučili smo da ne bude smoking već mu je smislio lepo odelo i vratio se kao pobednik", seća se Petrić.

Istoričarka Radina Vučetić je rekla da je 1967. Beograd "dobio prvi Bitef festival, Aleksandar Popović je napisao 'Razvojni put Bore Šnajdera', nastao je niz odličnih filmova - 'Skupljači perja', 'Jutro', 'Buđenje pacova', 'Kada budem mrtav i beo', 'Breza'".

"Sećanjem na premijeru ovog filma, mi se zapravo sećamo kakva je bila Jugoslavija, a upravo odnos prema crnom talasu pokazuje kakva je to bila zemlja. Na međunarodne festivale su upravo išli filmovi crnog talasa što znači da je jugoslovenska vlast smatrala da je to vrhunac i da je to ono čime može sebe najbolje da predstavi u inostranstvu", istakla je Vučetić.

"Postavlja se pitanje kako je došlo do promene pa su autori crnog talasa odjednom postali proganjani i da mi samo u razmaku od pet godina imamo potpuno ubijanje crnog talasa. Godine 1967. imamo i krizu u jugoslovenskom društvu, deklaraciju o hrvatskom jeziku, uspon nacionalizma, amandmane na ustav i privrednu krizu i počela je na neki način dekonstrukcija zemlje. Vlast pribegava pritiscima različite vrste i posle 1972. crni talas je praktično ubijen. Petrović, Makavejev i Žilnik napuštaju zemlju, Živojin Pavlović završava kao šef u Kabinetu za učila, a zapravo najveću cenu platio je Lazar Stojanović sa tri godine robije", podsetila je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 44 idi na stranu