„Kulturna baština Srbije doslovno visi o koncu“

Kulturna dobra su neobnovljiv resurs - svojim nestajanjem, ona nestaju zauvek, upozoravaju akademici Srpske akademija nauka i umetnosti, koji uskoro počinju borbu protiv propadanja srpske kulturne baštine.

Staša RosićIzvor: B92
Podeli
Radoslav Zelenović, Vladimir S. Kostić i Aleksandar Kostić (Foto: SANU)
Radoslav Zelenović, Vladimir S. Kostić i Aleksandar Kostić (Foto: SANU)

Srpska akademija nauka i umetnosti predstavila je i novi plan aktivnosti za period od prvog septembra do kraja decembra. U Planu je 79 programa u Beogradu, Novom Sadu i Nišu, od čega 20 naučnih skupova i predavanja, a počeće i nova koncertna sezona.

Glavni način očuvanja, ali i promovisanja srpske baštine jeste njena digitalizacija, koja bi trebalo da počne iz jedne čvorne institucije u SANU - Audio-vizuelnog arhiva.

U trenutku kada u punoj meri bude osposobljen za rad, Audio-vizuelni arhiv i Centar za digitalizaciju SANU biće jedna od referentnih institucija u kojima bi se u digitalnom obliku čuvalo srpsko kulturno, umetničko i naučno nasleđe. Takođe, bila bi to institucija koja bi kontinuirano obavlala identifikaciju relevantnog i često nepoznatog srpskog nasleđa i kroz proces digitalizacije obezbedila da ono bude dostupno i trajno sačuvano.

Svojom višestrukom funkcijom Audio-vizuelni arhiv i Centar za digitalizaciju SANU bi u budućnosti mogao da postane krovna institucija Srbije kada je reč o digitalizaciji nacionalne baštine sa jasnom kulturnom i strateškom misijom.

Kopredsednik Odbora za kreiranje ove jedinice u okviru Akademije je dopisni član SANU Aleksandar Kostić.

„To treba da bude osmišljen stateški projekat koji je trajan i koji je postavljen kao permanentna delatnost“, objašnjava on.

"S druge strane, svesni smo da taj zadatak je daleko od jednostavnog. Nije stvar samo u prostoru i opremi - postajemo svesni da ovo postaje postavljanje temelja jedne strateški važne institucije. Njen značaj dugoročno gledano nas obavezuje da ovom poslu pristupimo sa krajnjim oprezom i ozbiljnošću. Audio-vizuelni arhiv neće početi velikim zamahom. Počeće malim koracima u kojima ćemo da baždarimo standarde, postavljamo pravni okvir i osvajamo prostor. U tim malim koracima osvojeni prostor treba da bude trajno osvojen. Jer kad se krene sa širokim zamahom i ogromnim entuzijazmom, posle nekog vremena to počne da kopni.“

Sedište novog arhiva biće prostor u Ulici Vuka Karadžića u Beogradu, koji bi trebalo da se adaptira za tu namenu. Vlada je iz budžeta obezbedila sredstva od dva puta po milion evra i plus oko pola miliona za celokupnu obradu na tri godine. To su sredstva za prvu fazu koja podrazumeva građevinske radove i nabavku opreme.

Kako kaže drugi kopredsednik Odbora Radoslav Zelenović, najteži korak u prvoj od tri faze izvođenja ovog zadatka, već je završen. Reč je o tenderu za izvođače radova, na kom je pobedio konzorcijum pet firmi. Radovi u prostoru počeće 15. septembra.

„Treba adaptirati dva sprata – jednu malu dvoranu, koja ima sedišta kao bioskopska sala i u toj dvorani će se dešavati razne aktivnosti“, objašnjava Zelenović. „U njoj će se nalaziti uređaji za digitalizaciju građe, a na drugom nivou prostor u kom će svi zainteresovani moći da pristupe digitalizovanoj građi.“

Očekuje se da će prvi sadržaji biti digitalizovani u prvoj polovini sledeće godine, a za početak, biće prikupljeni svi audio i vizuelni zapisi akademika od osnivanja SANU, radiće se kompletna digitalizacija „Novina serbskih“, prepiska Vuka Karadžića, a biće zaštićena i neverovatna kolekcija od 850 negativa Riste Marjanovića, čoveka koji je najznačajniji fotograf u našoj istoriji.

Kako akademici kažu, cilj je da se potom pomogne drugim institucijama širom Srbije, ali i privatnim zbirkama da digitalizuju svoje materijale koji su od kulturnog značaja.

Jasno je, dakle, da je reč o krupnom poduhvatu.

„U ovome učestvuju i predstavnici Srpske pravoslavne crkve, predstavnici Univerziteta, Matice srpske, Arhiva, dakle sve institucije, a taj proces se sigurno neće odvijati samo u tom prostoru u Vuka Karadžića“, objašnjava predsednik SANU Vladimir S. Kostić.

On objašnjava da su o digitalizaciji u SANU počeli da razmišljaju onda kada je direktor Arhiva obavestio da su dokumenti koji su apsolutno nulte kulturne vrednosti počeli da menjaju boju.

„Ako dozvolimo da takva građa dobije boju nestajanja, onda ne zaslužujemo da se zovemo modernim narodom ni državom“, kaže Kostić.

„Stanje u kom se decenijama nalazi Arhiv SANU, posebno arhiv u Sremskim Karlovcima, u kojim se nalaze kulturna dobra od zaista nemerljivog značaja, je takvo da koliko god vam to zvučalo brutalno s moje strane, osećam se gotovo kao zločinac. Nova zgrada je bila planirana ranije, jer su uslovi u kojima se čuva ta građa apsolutno neadekvatni i zasnivaju se samo na entuzijazmu ljudi koji tu rade, sa nekakvim parcijalnim improvizacijama, ali kad se sve sabere, dobre tri-četiri decenije mi isijavamo neodgovornost kada je reč naročito o pisanim dokumentima istorije, diplomatije, nauke.“

„Kad vidite beleške jednog Jovana Cvijića, koje su požutele ili knjige iz kojih je neka stranica pocepana, kada se suočite da ne možete ni da nađete sve knjige od pre 40 ili 50 godina, onda ako je čovek pristojan, mora da oseti sramotu. Ja se pomalo osećam i krivim i osramoćenim. Ono što smo dosad uradili nije dovoljno“, kaže Kostić i dodaje da ovaj projekat to treba da preokrene.

Na pitanje da li postoji evidencija o tome šta je od važne građe u Arhivu i drugim institucijama nepovratno izgubljeno, Kostić kaže da ne postoji, ali da je novi projekat prilika da se krene u akciju i da se evidentira stvarno stanje.

„Počinjemo s nadom da ćemo biti tek jedan od centara koji će se u budućnosti baviti digitalizacijom i naučne i kulturne i umetničke baštine. Izabrali smo da budemo pioniri, nego što nam to kao konzervativnoj ustanovi pripada. Ali hoćemo da ilustrujemo da ovo nije kuća u kojoj se drema. Ovo je kuća u kojoj se deluje.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 18 idi na stranu