Pre 16 godina su Buđanovci videli "nevidljivog"

B92, Spasoje Veselinović
Podeli

F-117 Najthok je 27. marta 1999. godine iz baze u Avijanu prema tadašnjoj SR Jugoslaviji poveo potpukovnik Dejl Zelko, ali nije uspeo da ga vrati nazad. Siguran u nevidljivost svoje letelice uključio je autopilot i već ucrtanom rutom krenuo u povratak sa misije u kojoj je ispalio dve rakete na ciljeve u okolini Beograda.

F-117A je prvi put korišćen u Panami 1989. godine, kada je bombardovan aerodrom Rio Hato, ali su napravljene greške, bombe su pale daleko od ciljeva. Daleko uspešniji bio je tokom Zalivskog rata kada su piloti napravili 1.300 letova i izbacili preko 2.000 tona bombi.

Ipak, ključni trenutak za dalju budućnosti celog projekta F-117 dogodio se na teritoriji gde se to najmanje očekivalo. U okviru NATO agresije na SRJ, “stelt“ je već trećeg dana bio upotrebljen, međutim, komanda NATO nije računala na to da je srpska PVO opremljena “muzejskim“ primerkom ruskog raketnog sistema S-125 neva, proizvedenog 60. godina 20. veka.

“To je sistem treće generacije. Mi smo napravili jedan proračun koji je govorio da ne smemo više od 20 sekundi da zračimo u vazdušnom prostoru. Imali smo malu tehničku inovaciju koja po našoj pretpostavci trebalo da olakša otkrivanje ciljeva stelt tehnologije. Kada smo to uključili, pojavili su se ciljevi na ekranu osmatračkog radara i rekao sam u sebi, dobro je ovo, radi“, rekao je komandant III raketnog diviziona, pukovnik u penziji Zoltan Dani.

F-117A je oboren pošto je rano otkriven, praćen i u trenutku povećane površine radarskog preseka prepoznat i pogođen. Tom prilikom je srpskoj PVO na ruku išao i splet okolnosti, u trenutku preleta “stelt“ je bio dvostruko osvetljen, što je omogućilo čist pogodak.

“Ponovo vidim cilj na azimutu 240 stepeni i daljini od 14 km. Cilj vrši manevar kursom, lepo se vidi na pokazivačima osmatračkog radara. Pokušavamo isti postupak treći put na azimutu 240. Točkići oficira vođenja škljocaju, operatori ga gube. Taman sam mislio da ni ovaj pokušaj neće uspeti, kada je stariji vodnik Matić uzviknuo:"Daj ga, daj ga, imam ga"! Točkići su škljocnuli i operatori su ga prihvatili. Stabilno praćenje, azimut 242 stepena, daljina 14,5 km (...) Oficir za vođenje izveštava: Azimut 250 stepeni, daljina 13 km. Cilj uništi, metod t/t, lansiraj!, komandovao je Dani. Potmula ekplozija. Start prve rakete, posle 5 sekundi i druge, Operatori stabilno prate. Posmatram ekran operatora praćenja. Svetlosni bljesak i eksplozija prve rakete na cilju. Cilj je uništen. Naređujem: „Skidaj visoki"! Daljina 10-11 km, azimut 270 stepeni-izveštava oficir vođenja Muminović. Gledam ekran osmatračkog radara. Panika u vazduhu. Svi su se razbežali, nigde ni jednog cilja“, naveo je u svom Ratnom dnevniku zamenik komanadnta III raketnog diviziona 250. brigade Protivvazdušne odbrane Đorđe Aničić.

Pilot se katapultirao i izbegao zarobljavanje, a iz Pentagona je sutradan saopšteno da je letelica izgubljena, međutim nije naveden razlog.

Hakadej: Kako su Srbi srušili F117?

Njuzvik: Srbi nadmudrili "Elviru"

Procedurom pre borbenog leta F117A precizno se utvrđuju lokacije radara i ubacuju se u kompjuter koji se zove “Elvira, gospodarica noći”, a on potom određuje maršrutu leta.

“Srbi su očigledno uspeli da nadmudre “Elviru”. Tri noći pre sudbonosnog leta F117 A avioni ‘stelt’ leteli su praktično istom maršutom. Srbi su svaki dan pomerali radare, a uključivali ih samo na kratko, tek koliko je potrebno da se snime maršrute aviona koji dolaze, ali ne dovoljno da bi ih otkrio avion NATO za detektovanje”, piše njujorški list “Njuzvik” jula 1999. godine.

Njujorški list navodi da je četvrte noći, dok je F117 A bacao bombe na cilj nedaleko od Beograda, otvor za izbacivanje projektila na avionu na srpskim radarima počeo da šljašti tako da su Srbi brzo ispalili rakete i pogodili cilj.

Američki portal “Hakadej“ je naveo da je u noći 27. marta 1999. godine bilo olujno vreme i da se svega nekoliko NATO aviona podiglo na nebo. Pukovnik Zelko je trebalo da lansira dva laserski navođena projektila i da se vrati u svoju bazu u Avijanu.

“Kako može jedna relativno nerazvijena vojska, koja koristi zastarelu sovjetsku tehnologiju, da obori jedan od najnaprednijih ratnih aviona na svetu? Avion koji je trebalo da bude nevidljiv za radara?“, upitao je Hakadej, a potom predstavio i nekoliko teorija.

Teorija 1 – Čista sreća

Vojska Srbije je prisluškivala američke i NATO UHF i VHF radio veze i komunikacije, koje su začudo bile nekodirane na osmatranje. Ovo, u kombinaciji sa činjenicom da su piloti “nevidljivih” koristeći iste ulazne i izlazne kanale znači da su oni mogli da razrade opštu sliku oblasti gde je ovaj avion trebalo da bude i kada je trebalo da bude tamo.

Teorija 2 – Visoka modifikacija radara

Postoji teorija da je srpska vojska modifikovala zastareli sovjetski radara da radi na dužim talasnim dužinama. Dakle, kada je otvorio vrata da izbaci bombe, na radaru su mogli da vide avion. Ali korišćenje povećane talasne dužine zahtevalo bi modifikaciju radarske antene. Takve modifikacije nije lako odraditi, neophodna je napredna tehnologija za testiranje opreme i znanje. Da li je moguće da se to uradi na terenu bez ispitivanja ili opreme?

Teorija 3 – Nevidljivi čovek na kiši

Zamislite da je Hari Poter obukao svoj ogrtač nevidljivosti i krenuo svojim putem iz dvorca, u trenutku kada je počela da pada kiša. Iako su drugi čarobnjaci i veštice možda neće moći direktno da ga vide, uočili bi skretanje kiši po njegovoj formi. Želite da vidite nešto nevidljivo? Obezbedite medijum i potražite poremećaj oko njega.

Spekulisalo se da je pukovnik Dani prisluškivao mrežu državne mobilne telefonije tražeći da nađe i locira određeni poremećaj. Ali kako bi oni to izveli? Da li bi nevidljivi lovac, ili bilo koji drugi sličan avion, prouzrokovao vidljivi poremećaj u frekvenciji radio talasa? Ako bi mogao, kako ga otkriti?

Ruski matematičar "otac" stelta

Šta čini F117 nevidljivim?

-Sistem ravnih površina

-Boja koja upija radarske talase

-Kabinska stakla prekrivena zlatnom folijom

-Ulaz u usisnik vazduha zaštićen mrežama za razbijanje radarskog zračenja

-Testeraste ivice ploča

-Oružje skriveno u unutrašnjem bunkeru

-Antene uvučene u konturu aviona

Ideja stvaranja letelice nevidljive ili bar manje vidljive za radare proistekla je iz studije sovjetskog matematičara Petra Ufimceva, objavljene 1964. godine pod naslovom “Ivični talasi u fizičkoj teoriji difrakcije“.

Suština njegovog rada je da snaga radarske refleksije zavisi od konfiguracije ivica na objektu, što je vodilo zaključku da se čak i veliki avion može napraviti neuočljivim, ali se tu pojavio problema aerodinamike, tj. letelica bi postala nestabilna.

To je bila nepremostiva prepreka, međutim analitičar kompanije Lokid Denis Overholser je koristeći Ufimcevljev teorijski princip napravio osnovu za razvoj “nevidljivog“ aviona, došavši do prvog prototipa, nazvanog Hev blu.

Suočena sa velikim gubicima u Vijetnamskom ratu, kada su sovjetske rakete sa lakoćom obarale teške bombardere, američka vojska je započela projekat “Beznadežni dijamant“, koji je kao rezultat imao potpisivanje ugovora sa Lokidom.

Kompanija je za 35 miliona dolara u rekordnom roku proizvela dva prototipa, a prvi let budućeg “stelta“ izvršen je 1. decembra 1977. godine.

Odluka o proizvodnji F-117A doneta je godinu dana kasnije, a istovremeno se radilo na razvijanju strateškog bombardera B-2, dok je Hev blu prerastao u Senior trend, avion sa jednim sedištem, bez radara, ali velikim elektro-optičkim sistemom za otkrivanje ciljeva i vođenje oružja.

Ponovo se u žižu vratio Ufumcovljev naučni rad, a u kombinaciji sa komjutarskim softverom došlo se do rešenja za probleme sa kojima se suočavao Hev blu. Projektovan je avion sa ravnim panelima i oštrim ivicama koje su tako raspoređene da odbijaju 99% radarskih signala.

Ukupno 64 primerka proizvela je kompanija Lokid Martin, a 59 je isporučeno američkom vazduhoplovstvu. Ipak, najveći nedostatak proizvodnje i održavanja je činjenica ad je svaki deo oplate na svakom primerku pojedinačno uklapan, što znači da avioni nisu međusobno jednaki i međusobno zamenljivi.

Suština nevidljivosti F-117 dolazi do izražaja tek kada se svi uređaji koji mogu da ostave kakav-takav trag na radaru isključe, što je uglavnom i činjeno, osim u toku napada na cilj. Dakle, F-117 tokom većeg dela svog leta nalazi se u “slobodnom letu“, koji je u kombinaciji sa aerodinamičnim problemima postavio pitanje sigurnosti letenja.

Noć 27. marta 1999. godine može se smatrati datumom smrti projekta F-117, iako je celikupna flota povučena 2008. godine.

Do takve odluke donela je procena stručnjaka da lovci F-22A i F-35 poseduju dovoljne “stelt“ sposobnosti, kao i da imaju daleko superiornije letne karakteristike od F-117A.

13 godina kasnije, susret raketaša i pilota

Buđanovci su pravo niotkuda postali svetski popularno mesto, meštani su danima davali izjave i slikali se pored olupine jedinog ikada srušenog “nevidljivog“. Njegovi ostaci su potom perebačeni u Muzej vazduhoplovstva u Beogradu, a prema pojedinim teorijama zavere, jedan deo su preuzele ruske i kineske obaveštajne službe.

Penzionisani pukovnik Zoltan Dani i pilot aviona Dejl Zelko upoznali su se 2012. godine.

Zelko je tom prilikom rekao da je samo slušao naređenja i da se pred svaki let molio za živote ljudi koji žive na teritoriji koju bombarduje.

“Mene je sramota što nisam znao gotovo ništa o Srbiji pre bombardovanja. Kasnije sam izučavao Srbiju, mnogo sam saznao o istoriji vaše zemlje, o ljudima, o slavnim ratovima u kojima ste bili na strani pravde i slobode. To saznanje sam preneo i na svoju decu“, rekao je Zelko.

Dokumentarni film o drugom susretu Danija i Zelka snimio je Željko Mirković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu