Da ne bude izbledelo sećanje – Dušan Jovanović (1984-1997)

Danas se navršava 20 godina od ubistva romskog dečaka Dušana Jovanovića, koga su na ulici ispred prodavnice u centru Beograda napala dvojica "skinheda".

Izvor: B92
Podeli

Trinaestogodišnjak je ušao u prodavnicu u Beogradskoj ulici da kupi sok, a kada je krenuo kući, na ulici su ga sačekala dvojica samo četiri godine starijih momaka koji su ga oborili na pločnik, a zatim ga usmrtili udarcima nogama i tupim predmetom u glavu i telo.

U martu 1998. godine, presudom Okružnog suda u Beogradu, napadači, tada maloletni Milan Čujić i Ištvan Fendrik, osuđeni su maksimalno, na po deset godina maloletničkog zatvora, i upućeni na izdržavanje kazne u Kazneno-popravnom zavodu za maloletnike u Valjevu.

Njima je prvobitno izrečena kazna maloletničkog zatvora najpre umanjena za po 18 meseci po osnovu amnestije, pa je na slobodu, umesto 19. oktobra 2007, trebalo da budu pušteni 19. aprila 2006. godine.

Posebnim rešenjem Okružnog suda u Beogradu kazna im je dodatno umanjena, pa je Fendrik uslovno pušten na slobodu 1. aprila 2004, dok je Ćujić uslovno oslobođen 30. aprila 2004. godine.

Na desetogodišnjicu ovog zločina, na mestu gde je dečak ubijen, postavljena je spomen-ploča.

O godišnjici ubistva i jednom od mnogih velikih razloga da se društvo bavi dubokim problemom rasizma, mržnje i nasilja, pogotovo među mladima, s vremenom je prestalo da se govori.

Godišnjica je u većini medija poslednji put "protokolarno" obeležena 2013. godine, a od tada se sve ređe pominje, verovatno i zbog toga što agencije u rubrikama "na današnji dan" nemaju upisan ovaj događaj.

Tako, umesto tekstova i priloga koji se bave temom nasilja u medijima, makar protokolarnim izjavama političara i ljudi iz civilnog sektora, na godišnjicu mahom danas podsećaju poruke na društvenim mrežama i pokoji red na portalima.

Jovanovićeve ubice se nisu pojavljivale u javnosti nakon izdržavanja kazne, a u razgovoru za list NIN, četiri godine nakon zločina, dok je još bio u KPZ, Fendrik je rekao da "Nije bio simpatizer niti član nijedne partije, pripadnik navijača Rada, niti nacista, već da je u osetljivom dobu, na veliku nesreću, najbliže njegovim uverenjima bila ultradesničarska orijentacija".

"Bio sam siguran da je ceo svet moj. Tada nisam ni razmišljao o tome da čovek ima pravo na sopstvene ideje, ideologiju, sve dok ne ugrožava druge. Taj period mog života, koji je bio zaokupljen takvim zanosom, ostavlja trag. Neizbrisiv. Dosta je teško to sve totalno prevazići, ali ja se trudim da prevaziđem. Iskreno bih voleo da nemam nijedan procenat starog sebe što se toga tiče", rekao je on za NIN.

U tekstu se navodi da su i on i njegov saučesnik u ubistvu prepoznati kao "inteligentni dečaci, koji su uspeli da svojim ponašanjem i radom steknu neko poverenje". Takođe, navodi se da nisu bili u najboljim odnosima tokom boravka u Valjevu.

"Kakav je život Dušanovih roditelja? Težak... Ne mogu da zamislim... Odnosno, mogu na svoj način. Ja mogu da se izvinim i sada i kada izađem, ali ne pomaže. Nikada nisam planirao da učinim tako nešto. U porodici su jedno vreme pominjali da će moj otac da ode kod Jovanovićevih, ali mislim da je najbolje da do toga ne dođe. Ljudi kao ljudi su u suštini zli, to kažem i za sebe. Shvatam zbog čega su takvi prema meni i ne osuđujem ih", rekao je Fendrik pre 15 godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 169 idi na stranu