Ispovest majke: "On pretio batinama, a meni oduzeli dete"

"Život priča" pokušava da otkrije po kojim procedurama rade Centri za socijalni rad kroz priču Marije Šutulović iz Bora, kojoj je CSR Bor ekspresno oduzeo dete.

Izvor: TV Prva
Podeli
Screenshot/TV Prva
Screenshot/TV Prva

Marija, klinički psiholog iz Bora, majka je četvorogodišnje devojčice, nad kojom još od 2013. godine ima presudu o samostalnom vršenju roditeljskog prava. Dve godine kasnije, presudom je utvrđen način viđanja deteta sa ocem. To viđanje se odvija uz teškoće, a i u zapisnicima izvršitelja stoji da dete neće kod oca i da plače.

Otac je 2013. proglašen krivim za krivično delo ugrožavanje sigurnosti i uznemiravanje Marije i njene porodice, i dobio je presudu zabrane prilaska na manje od 100 metara. Te pretnje su počele ubrzo pošto je Marija napustila zajednički život sa bivšim partnerom. On im je svima pretio batinama i pretnjama po život i telo. Kazna zatvora od tri meseca zamenjena je uslovnom kaznom od godinu dana.

Sud je zaključio da Marijin bivši partner postupajući u uračunljivom stanju, primenom nasilja i pretnjom da će napasti život i telo i drskim i bezobzirnom ponašanjem upućujući reči pretnje: "Polako da ti isplatim ovo što ti dugujem pa ćeš da vidiš onda, nemojte da se zavaravate da smo završili ovo je tek početak, ubiću vas, sve mogu, da platim 200, 300 evra da ti prebiju brata neće znati šta ga je snašlo..."

Ovim ponašanjem, zaključuje sud, nije izvršio krivično delo nasilje u porodici u sticaju sa krivičnim delom ugrožavanje sigurnosti, te je za isto oslobođen, jer je sud našao da nema dovoljno dokaza za ova krivična dela.

Marija je pisala ministru policije Nebojši Stefanoviću i rekla da se plaši da će ih njen bivši partner negde presresti i oteti dete, i to u momentu kada je na snagu stupio Zakon o sprečavanju nasilja u porodici.

Mariji je nekoliko dana kasnije zakucala policija na vrata i rekli joj da je vode na saslušanje, zbog nasilja u porodici. Kada je pitala kakvog nasilja, rekli su joj da je prijavljeno nasilje u porodici i da ona mora da pođe sa njima. Kada su pozvali PU, saznali su da je to nalog iz Beograda i da je trebalo da odu po Mariju, a oni su razumeli da treba da je privedu.

U policiji je inspektor pitao zašto je i šta pisala, a kada mu je sve objasnila, on je uzeo izjavu i kasnije je obavestio da je njen bivši partner dobio zabranu prilaska na 48 sati.

21. jula 2017. godine MUP RS, PU Bor donosi hitnu meru, Marijinom bivšem partneru u vidu privremene zabrane mogućem učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj. Mera je doneta na osnovu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Zabrana prilaska je određena na 48 sati.

Sutradan nakon ovog rešenja, Osnovni sud u Boru usvaja predlog Okružnog javnog tužilaštva u Boru i produžava hitnu meru, privremene zabrane kontaktiranja i prilaska žrtvi nasilja Mariji Šutulović za još 30 dana.

U obrazloženju se kaže da je mera produžena zbog postojanja neposredne opasnosti od izvršenja krivičnog dela nasilja u porodici.

Uprkos svemu tome, Centar za socijalni rad traži da Marija u Centar dolazi sa detetom, a da će tamo biti i njen muž. Kada ih je podsetila da on ima zabranu prilaska, radnici CSR su rekli da će ona u jednu prostoriju, on u drugu. Oni će odvoditi dete kod oca na viđanje. Socijalna radnica koja vodi dete u prostoriju kod oca obmanula je dete time što joj je rekla da je vodi da lupe neki pečat, a ne da ide da vidi oca.

"Nemoj da me daš kod tate..."

Prethodne epizode emisije "Život priča" koje niste pogledali ili želite da vidite ponovo, možete pronaći na sajtu Prva.rs.

Prelomni događaj za sve ovo, desio se u martu 2016. godine, kada je dete bilo da se vidi sa ocem. Vratila se kod majke crvena oko lica, a kada je majka pitala od čega joj je to crvenilo, dete ništa nije reklo. U toku noći dete se probudilo i kroz plač reklo: "Nemoj da me daš kod tate, on mene grebe bradom i ljubi me u usta". Dete je reklo da je ljubio i u predelu međunožja, obučenu.

Ujutru je majka odvela kod pedijatra i doktorka je pozvala policiju po službenoj dužosti. Marija je sa detetom otišla u policiju, posle saslušanja i u CSR. Tamo su je uputili na psihologa. Zatim je odvela dete i na veštačenje, koje je naložio i javni tužilac, zbog sumnje na nedozvoljene polne radnje.

U izveštaju veštaka stoji da je izvesno vreme nakon opisanog događaja dete pokazalo izmenjeno ponašanje prilikom susreta sa ocem na ulici, da je vrištalo i tražilo da je majka uzme u naručje, odbijalo da mu priđe i da ne želi više da ide kod oca. Takođe je pomenuto da nije prohvatalo ni jednog zdravstvenog radnika muškog pola i da to ne prihvata u sadašnjem vremenu.

Izveštaj se završava sledećim zaključkom: Iz napred navedenog se može zaključiti da su stresni događaji mogli da budu traumatskog karaktera nastali na način kao što su dobijeni podaci i da utiču na ponašanje deteta koje je unapred uočeno i opisano.

Tužilaštvo je 22. jula podiglo optužnicu protiv oca za nedozvoljene polne radnje. Uprkos tome, Marija 1. avgusta u CSR potpisuje protokol o viđanju deteta sa ocem u kontrolisanim uslovima u CSR.

Stručnjaci sa kojima smo pričali izričito kažu da je sudska praksa u takvim slučajevima vrlo jasna: osoba protiv koje je podignuta optužnica dobija pritvor ili zabranu prilaska detetu. Ovde se međutim nije dogodilo ništa od toga. Marija 4. avgusta odlazi u CSR da bi se ostvario plan viđanja sa ocem.

Tada joj je iznenada uručena odluka CSR Bor da se dete oduzima majci i da se smešta u hitan smeštaj, kao i da je dete dobilo neposrednog privremenog staratelja. Dete je, na majčine oči, odvezeno u nepoznatom pravcu.

Istog dana, Centar za socijalni rad u Boru donosi rešenje kojim dete dobija neposrednog i privremenog staraoca.

U obrazloženju ovakve odluke stoji da je CZR Bor po službenoj dužnosti pokrenuo postupak privremene starateljske zaštite, nakon dužeg rada sa porodicom deteta.

"Dete sproveli do garaže, bilo u kolima pokrivene glave..."

U daljem tekstu se kaže da se u kontinuitetu radilo sa majkom koja onemogućava kontakte deteta sa ocem, odbija saradnju sa radnicima CZR, onemogućava pristup stručnih radnika detetu, čime direktno ugrožava prava deteta na lični odnos sa ocem, kao i kontakte sa srodnicima oca, čime dovodi u pitanje poznavanje svog porekla koje je jedno od osnovnih ljudskih prava po konvenciji o pravima dateta UN kao i porodičnog zakona RS.

Istog dana doneto je rešenje kojim se obezbeđuje hitan smeštaj deteta van primarne porodice zbog ugroženosti deteta i postojanja rizika od nasilja u porodici.

U obrazloženju stoji da je ovaj zaključak sproveo stručni tim CZR Bor radi održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem. Smeštaj je stoji u dokumentu obezbeđen u porodici koja poseduje kapacitete za dugoročnu psiho socijalnu i porodično pravnu zaštitu i podršku deteta.

Oba rešenja potpisala je Mitrović Mirjana diplomirana psihološkinja i direktorica CZR Bor.

Marija priča da su joj odveli dete u drugu prostoriju, da su kroz podrum pokušali da je izvedu iz zgrade, a da je nju policija izbacila iz zgrade i sve vreme bila prisutna, da ona ne bi mogla ponovo da uđe u zgradu.

Sve to trajalo je četiri sata, dete je bilo u zgradi, majka napolju. Nekako su sproveli dete do garaže i odjurili u nepoznatom pravcu. Dete je u kolima bilo pokriveno preko glave.

Marija je pokušavala da sazna gde je dete, raspitivala se po gradu, ali nije ništa saznala.

Majci su tek posle tri dana rekli gde su odveli dete i tada joj dali da se čuje sa njom.

Odluka da joj oduzmu dete jer onemogućava viđanje sa ocem je doneta istog dana kada je i bio sastanak u CSR, odluka je odmah iskucana i njoj uručena i dete po hitnom postupku razdvojeno od nje. To se sve dešava u momentu kada otac ima zabranu prilaska zbog ugrožavanja sigurnosti Marije i njene porodice i kada je protiv njega podignuta optužnica za nedozvoljene polne radnje nad detetom.

Ministarstvo za rad i socijalna pitanja nije nam odgovorilo na pitanje u kojim slučajevima se ovako hitno dete oduzima od majke. Zatim smo kontaktirali i CSR Bor, ali ni oni nisu hteli da nam odgovore na pitanja, pod izgovorom da ne smeju da pričaju o postupku koji je u toku, iako su o konkretnom slučaju već davali izjave medijima.

Marija tri dana kasnije saznaje da je dete u srodničkoj porodici, odnosno kod bake po ocu i njegove sestre. Po zakonu, svaka porodica koja uzima dete, pa bila ona i srodnička, mora da prođe obuku za hraniteljstvo, a o tome CSR mora im izda licencu i da obavesti i Centar za porodični smeštaj, koji o ovom slučaju nije ni obavešten. Porodica Marijinog bivšeg partnera nema veze sa hraniteljstvom i nije prošla ni jednu proceduru.

Marija saznaje u CSR da je njih 7. avgusta pozvala javni tužilac i da i je tada obavestila da je podigla otužnicu protiv oca za nedozvoljene polne radnje nad detetom i da ima zabranu prilaska detetu. Uprkos tom saznanju, CSR uzima dete od majke radi ostvarivanja kontakta sa ocem.

Ta odluka do danas nije povučena. CSR kaže da oni ne mogu da daju prognoze vezano za optužnicu protiv oca i da neće Mariji da vrate dete. Marija ima informaciju da otac, uprkos zabrani viđanja deteta, to ipak čini.

Marija se obratila i predsedniku opštine Bor Aleksandru Milikiću koji je odmah odreagovao i uputio zahtev Ministarstvu rada da se uradi inspekcijski nadzor rada CSR u Boru i tražio od direktorke izveštaj o sprovedenom postupku.

"Šta ako me dete zaboravi?"

Marija sada viđa dete kada je pozovu iz CSR, nikada ne zna kada će to biti. Dete je pri tim susretima pita zašto je ostavila, da ne zna zašto nije sa mamom i sa drugom bakom. A na pitanje deteta kada će doći kući, Marija nema odgovor.

Advokatica Katarina Golubović iz Komiteta pravnika za ljudska prava nam je pojasnila da oduzimanje deteta od strane CSR gotovo da u našoj praksi ne postoji. Ovde je CSR s jedne strane preuzeo ulogu suda, jer ima indicije da majka vrši nasilje nad detetom i da je zato izmeštena i da bi mogla da održava kontakt sa ocem.

Ako postoje razlozi koji isključuju lični kontakt sa ocem, CSR mora da ih uzme u obzir, čak iako nije doneta sudska odluka o tome. Ali, ako u samom obrazloženju nisu dati jasni uputi majci šta to ona radi pogrešno, pa joj je dete oduzeto, onda CSR grubo krši i prava deteta i prava majke na privatan i porodičan život. Da bi se dete hitno oduzelo majci, neophodno je da postoje vidljivi tragovi zlostavljanja, odnosno ono mora da bude rezultat kontinuiranog rada sa porodicom, što ovde nikako nije slučaj.

Marija živi u strahu da će je dete zaboraviti, jer ovo može da potraje. Tako malo dete se brzo privikava na novu sredinu, a viđanja majke sa detetom su retka i nekontinuirana.

Marija kaže da je CSR, koji treba da brine o interesu deteta, zapravo kaznio dete, jer ona nije htela da se viđa sa ocem, a ne majku ili oca.

Marija se nada da će se sve uskoro razrešiti i da će dete biti vraćeno u svoju porodicu, kod majke koja je i dalje njen zakonski staratelj.

U periodu od snimanja do emitovanje ove emisije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja, poništilo je oba rešenja CSR Bor od 4. avgusta: jedno kojim se malodobnom detetu određuje neposredni privremeni staralac iz CSR i drugo, kojim se detetu određuje hitan smeštaj van primarne porodice zbog ugroženosti deteta i postojanja rizika od nasilja u porodici. Na oba rešenja CSR Bor majka Marija se žalila, njena žalba je usvojena i Ministarstvo je predmet vratilo centru za socijalni rad na ponovno odlučivanje.

Rešenja su poništena 23. i 25. avgusta, ali dete i dalje nije vraćeno majci, jer CSR ima rok od mesec dana da donese konačno rešenje, do kada ostaje na snazi odluka o boravku deteta van primarne porodice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 177 idi na stranu