Očuvajmo integritet akademske zajednice

Nacionalni savet za visoko obrazovanje je usvojio Osnove za kodeks o akademskom integritetu. U njemu su navedeni brojni slučajevi narušavanja akademskog integriteta, ali su izdvojena četiri osnovna vida kršenja akademske etike: plagijati, autoplagijati, lažno autorstvo i krivotvorenje rezultata istraživačkog rada. Ovi prestupi su izdvojeni da bi se za njihovo ustanovljavanje i sankcionisanje na etičkom terenu propisale jedinstvene procedure na svim visokoškolskim ustanovama, kaže u razgovoru za „Novu ekonomiju” prof. dr Dejan Popović, predsednik Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje.

Nova Ekonomija
Pošaljite komentar
  1. Bojim se da smo zemlja bez povratka. Ali zapamtite, ni na zapadu nisu pošteni.
    (Teča Ranko, 10. decembar 2016 11:35)

    # Link komentara

  2. Još od vrtića su govorili:,,Ruke iza leđa, ne pipaj, ne pitaj, tišina". Nije se podsticalo kritičko, već uniformno mišljenje koje je dovelo do toga, da na predavanjima na fakultetu i kasnije kroz edukacije, niko ništa ne pita iz straha da ne bude ismejan ako ne zna. Fakulteti i dalje podržavaju unapređenja večitih asistenata koji za 25 godina staža nemaju dovoljan broj radova za odbranu doktorata niti za napredovanje, ali im je žao da ostanu bez posla. Osim toga, ne radi samo o etici u plagijatima i završavanju već i o drugoj vrsti odgovornosti. Nezameranje je poznat način da nepodobni kandidati napreduju i ako ga poznajete i znate da nema dovoljno kvaliteta da napreduje, kao član veća Univerziteta se jednostavno ne pojavite na glasanju. Pogledajte samo rođačko zapošljavanje gde na pojedinim katedrama radi otac kao šef i dve njegove ćerke. Puno je problema.
    (vr46, 7. decembar 2016 10:24)

    # Link komentara

  3. Problem je bazan (primara kultura) da bi se rešavao tako parcijalno. Jedan primer: Desetogodišnjica Festivala nauke kao cirkusa ("žiroskopski efekat, Magnus efekat, itd"), kao "šou programoma"... a za to vreme po BDP ulaganje u nauku nam je na 113. mestu u svetu, u rangu sa Sudanom, Džibutijem, Belorusijom. Oko 25 g vlast, da bi sačuvala društveni status qvo, se bavi "drvenim-gvožđem", školovanjem novih kadrova dece, sa ciljem da se bave naukom a da nemaju razvijeno kritiko mišljenje. Nauka je moć stekla isključivo – pomoću svog kritičkog metoda! A kakvi su učinci naših škola i festivala nauke, CPN (centra za promociju nauke – čiji je direktor likovni umetnik)? Nula.
    Kada brucoš dođe da studira, podrazumeva se da je on u prethodnom školovanju stekao neophodna znanja i usvojio moralne norme. Cena razorene građanske kulture je ta da nam srednjoškolci sada dolaze na studije a da nisu u stanju da grade predikatske rečenice, da se bave analizom i sitezom, da se simbolički izražavaju, apstarahuju itd. Kako od njih, onda, očekivati sposobnost baratanja osnovnim logičko-teorijskim pojmovima kojima se nauke služe pri predviđanju i "objašnjavanju" stvarnosti? Naučna metodologija, za njihovu ravan zdravorazumskog znanja, ostaje nedostižna himera, pa onda nije čudno ni to što za njih naučni problemi i naučne činjenice, korelacije, uzročnost, hipoteze, teorije, zakoni, naučno predviđanje, determinizam – ostaju tek mrtvo slovo na papiru.
    (zoran stokic, 4. decembar 2016 17:16)

    # Link komentara