Vesti -

Plata ni ne legne, već je rastrgnu

Trenutno građani Srbije otplaćuju oko 650 milijardi dinara duga bankama. Najveći je udeo stambenih kredita, oko 352 milijarde, pišu Novosti.

Izvor: Novosti
Podeli

Odvajanje novca po plavim kovertama, od kojih je jedna obavezno bila za štednju, odavno je izašlo iz mode, a pitanje je i koliko građana bi imalo u njih šta da stavi. Danas, uplatu koja "legne“ na račun, prvo "pojedu“ nedozvoljeni minus i rata za kredit, a i ono što pretekne, mnogima je jedva dovoljno za hranu. Porodica sa dvoje dece, u kojoj oba roditelja primaju prosečnu platu teško može da preživi mesec dana. Kako tek žive oni kojima primanja kasne mesecima, samo oni znaju. I jedni i drugi vrte se u začaranom krugu dugovanja.

Trenutno građani Srbije otplaćuju oko šest milijardi evra duga bankama, tačnije 650 milijardi dinara. Najveći je udeo stambenih, gotovo 352 milijarde dinara, gotovinskih je 204, a potrošačkih svega 25 milijardi i oni jedini beleže pad iz meseca u mesec. U dinarima se zadužujemo po ceni od 20 odsto, u evrima upola manje. Danas se krediti uglavnom podižu za preklapanje onih starih. Idealno je ako još nešto pretekne preko toga. Podiže se samo keš, a interesantno je da su kamate na potrošačke zajmove veće nego na gotovinske, što nikada nije bilo.

Potrošački i keš krediti u Srbiju su se, nakon devedesetih, vratili na velika vrata ulaskom stranih banaka. Zatvaranjem najveće četiri domaće banke, novi igrači na tržištu dobili su ogroman prostor da se „razigraju“ i dobro zarade na pozajmicama građanima.

"Nejednakosti se uvećavaju, posebno ekonomske. Prošle godine je broj prijavljenih građana sa zaradom od 22 miliona evra mesečno porastao i bilo ih je 100, dok ih je 2012. bilo 88", napominje Nada Novaković. "Neki od njih su na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi sveta. To je sasvim u duhu raslojavanja u svetu, u kome se teret krize prebacuje na niže klase i slojeve".

"Previše smo se opustili i masovno počeli da uzimamo kredite, ali država nam je dala obrazac, jer se i ona galopirajući zaduživala", smatra ekonomista Saša Đogović. "Govorili su nam da će dinar biti stabilan i da će plate biti redovne. Situacija je sada potpuno drugačija, ljudi su finansijski iscrpljeni i postali su deo začaranog kruga iz kog ne uspevaju da se izvuku. Dugovi se uvećavaju, a mogućnosti za njihovo vraćanje su sve manje, pa stanovi odlaze na doboš, banke oduzimaju automobile od klijenata koji kasne sa otplatom... Srećni su samo oni koji imaju rođake u inostranstvu, koji mogu da uskoče i popune kućni budžet i oni kojima hrana stiže od rođaka sa sela. Ovo mrcvarenje predugo traje i ako se ne napravi zaokret, bojim se da ćemo hraniti „crnu rupu“, koja će se i dalje produbljivati".

Bojana i Stevan Milojević, iz Beograda, rade u državnim firmama i zarađuju oko 83.000 dinara mesečno. Imaju dvoje dece, devojčicu od sedam i dečaka od četiri godine.

"Imamo stambeni kredit i rata nam je 300 evra, sinu plaćamo državni vrtić 8.700 dinara, dok za struju i infostan izdvajamo još minimum 10.000 dinara", priča Stevan Milojević. "Više od jedne plate potrošimo na račune i kredit, a oko 25.000 nam ostane za hranu, garderobu za decu, kućnu hemiju i sredstva za ličnu higijenu. Ove godine nismo išli na letovanje, jer smo lane jedva izdržali dodatno opterećenje, kada je supruga mesecima otplaćivala putovanje. Kada rođaci u unutrašnjosti čuju koliko zarađujemo, misle da se od ove sume može lepo i lagodno živeti. Razumem ih, jer je njima još teže, plate su kod njih neretko ispod minimalca, a i oni imaju decu koja idu u školu, plaćaju račune i kupuju hranu".

Najavljene mere štednje, smatra dr Novaković, još su pogubnije za siromašne i većinu građana. "Najkrupniji rezultat će biti dalje zaduživanje, raslojavanje, siromašenje većine stanovništva, a ubrzano bogaćenje kapitalista i sa njima interesno povezanih političkih elita", kaže sagovornica Novosti. "Ozbiljne ekonomske analize tvrde da je novih siromaha, odnosno zaposlenih bez dinara 100.000. Još pola miliona zaposlenih primi zaradu sa zakašnjenjem i do šest meseci. Poslodavci ističu da svega 40 odsto preduzetnika redovno isplaćuje zarade! „Minimalac“ svakog meseca ne dobije 60.000 radnika, a njegova visina je 21.000, najniža u regionu".

Naučni saradnik na Institutu društvenih nauka u Beogradu, dr Nada G. Novaković, smatra da je zaduženost pojedinaca sve veća i teže podnošljiva.

"Obična četvoročlana porodica prinuđena je na štednju, odricanja i zaduživanja. Najčešće je to za održavanje minimalnog standarda života, podizanje i školovanje dece, lečenje bolesnih, a najmanje za letovanje i luksuz", kaže Novakovićeva. "U krizi se ljudi prilagođavaju, pa rade više poslova za manje pare, a spremniji su i na nove oblike zapošljavanja".

Za mnoge građane, ni krediti više ne mogu biti rešenje, jer je malo onih koji će moći dodatno da se zaduže, jer su već u zajmovima do guše.

"U principu je moguće živeti bez kredita, jer čovek treba da pokuša da troši onoliko koliko ima", smatra Dejan Gavrilović, predsednik Udruženja korisnika bankarskih usluga "Efektiva“.

"Za ljude koji imaju mala primanja, ona su razlog više da ne ulaze u dugove, jer će im se rate odbijati od narednih plata i na raspolaganju će imati još manje novca. Neko uzme i do 1.000 evra kredita za letovanje, a moj savet ljudima je da je bolje da jednu godinu pauziraju, pa da štede za sledeću i da tako izbegnu uzimanje kredita i kamatu. Postoje stvari koje su neodložne i trebaju nam odmah, poput rešavanja stambenog pitanja i tada je razumno pozajmiti novac. Život na dug i na kredit je život unapred i nikako nije dobar".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.