Renault Grand Scenic 1.5 dCi

Kada Francuzi žele da spakuju celu porodicu u jedan automobil i pošalju je na putovanje ka toplim obalama, niko ne sumnja da će to da urade sa stilom. Renault Grand Scenic 1.5 dCi iz 2004. je automobil zanimljivog izgleda, oštrih linija, ne prevelikih dimenzija, dobro raspoređenog prostora u unutrašnjosti i neverovatno male potrošnje.

Podeli

Tekst: Andrej Klemenčič ; fotografije: S. Dingarac

Da nam je neko rekao da vozilo koje ima tonu i po može da preveze 7 osoba i njihov prtljag, može da troši u proseku ispod 5 litara goriva na 100 kilometara, danas bi mu možda i poverovali. No pre 6 godina, 2004, kada bi ovakve podatke uparili sa 100 konjskih snaga, dobili bi reč: neverovatno.

Drumske krstarice poput ove nisu retke, ali ih većinom viđamo u obliku „manjeg brata“, veoma popularnog Renaulta Scenic. Dizajn druge generacije ovih vozila nije prouzrokovao revoluciju, kakvu je mini-monovolumen doneo devedesetih, ali je svakako ostao jedno od najkonkurentnijih vozila u segmentu.

Tako je globalni portal Whatcar 2007. godine uvrstio Grand Scenica na osmo mesto od 15 testiranih monovolumena, mesto za Opel Zafirom i ispred Forda C-Max. Uz opaske koje su išle većinom na račun izgleda i materijala u unutrašnjosti, poznati portal hvali ekonomičnost ovog motora.

Zanimljivo je da je pesma o motoru „trajala jedno leto“. U podmlađenu verziju Scenica, koju su 2003. produžili i nazvali je Grand Scenic, ovaj motor počeli su da ugrađuju u aprilu 2004. i prestali u maju 2005.

Motor je bio prerađen i od osnovnih 98 konja dobili su 11 braće. Iako to nije bitno uticalo na povećanje najveće brzine sa 172 na 178 kilometara na sat, ubrzanje je drastično povećano, sa 14,3 na 12,4 sekunde do 100.

Fabrika tvrdi da se prosečna potrošnja 5,3 litra eurodizela, koju smo na testu uspeli da smanjimo na 4,9, pojačanjem motora nije promenila.

Renault Grand Scenic nije automobil o čijoj motorici ćete mnogo raspravljati. Od porodičnog automobila ne očekujete nikakve sprintove ko će pre do 100, kao što verovatno nije uobičajeno da ljudi u ovavim automobilima autoputem jure tako brzo da ih policija lovi helikopterima.

Ovaj motor radi tiho, „vuče“ prihvatljivo, pre svega u višim obrtajima i prijatno nas iznenadi kada na autoputu, pri ne malim brzinama, pritisnemo papučicu gasa, a vozilo reaguje brzo, bez bilo kakvih znakova moći na izdisaju.

Ovaj recimo živahni automobil iz vana deluje mnogo veći i, na neki način „posebniji“ nego što jeste. Oštre, neobične linije koje se u zadnjem delu završavaju kao ivica nekog ka unutra potisnutog sandučića, nagoveštavaju da vas, kada otvorite neverovatno debelo obložena vrata, unutra čeka manji svemirski brod.

Osim centralno postavljene digitalne table sa podacima, unutrašnjost je asketski oblikovana. Najasketskiji od svega je nedostatak naslona za ruku.

Sa njim u paru je i druga „rupa“ u proceni Renaultovih inženjera. Naime, u koliko već nameravate da prodajete automobil sa paketom opreme koji ne predviđa naslon za ruku, onda je neophodno da se ruka odmara na menjaču, iako se radi o monovolumenu. Umesne su kritike čitalaca da po pravilu obe ruke treba da budu na volanu, osim prilikom menjanja brzine, ali je činjenica da velika većina ljudi prosto ne vozi tako.

Menjač ovog Grand Scenica je toliko kratak i postavljen toliko napred, da ćete morati, čak i ako ste dugoruki, pošteno da se protegnete ne bi li ga dohvatili. Kada tu radnju ponovite nekoliko stotina puta tokom vožnje od nekoliko stotina kilometara, poželećete da je na nečem odmorite. Međutim, moraćete da se zadovoljite činjenicom da ćete umesto vozača odmorne ruke biti vozač, čije ruke su u propisanom položaju "deset do dva".

Da je kratko reč koja opisuje još jedan detalj u ovom automobilu, dokazuju ručica žmigavca i brisača. Bukvalno morate desetak puta da pogledate iza volana kada radite neku od radnji koje pokreću te ručice, da se ne bi zbunili.

Unutrašnjost je posle pređenih 140.000 kilometara u savršenom stanju. Iako su komentari vozača ovog automobila na forumima najčešće vezani na kritike oko materijala koji su upotrebljeni u unutrašnjosti, mogu da kažem samo ili da su te kritike neopravdane, ili su putnici u ovom automobilu sedeli u plastičnim presvlakama.

Prijatni sivo-svetlo smeđi tonovi vas okružuju dok palite automobil, čija se boja naknadno ugrađenih xenonskih svetala, poklapa sa plavičastom bojom ispisa podataka na instrument tabli.

Ponekad prizvođači automobila iz ne-premium segmenta ne obraćaju mnogo pažnje na kvalitet ispisa ovih brojeva.

Putni računar u automobilima od po 30.000 evra, ponekad izgleda kao ekran igračke-mobilnog telefona, dok je obratan slučaj u malim automobilima, gde još samo diode fale da bi se postigao high-class ugođaj.

U slučaju ovog automobila, način i kvalitet ispisa, savršeno odgovaraju razredu u koji vozilo spada.

Ko želi da na more vodi i celu rodbinu i prikači prikolicu, unutra samo za tu namenu postoji dodatno ogledalo. Ko želi da kompletni prtljag spakuje pored suvozačevih kolena, skoro će da uspe da stavi prekookeanski kofer u mega pretinac za odlaganje, koji je uz to i hlađen.

Dovoljno je prostora i u pretincima sa svake strane vrata.

Audio sistem je identičan kao u Renaultu Vel Satis ali u Grand Scenicu, zbog specifičnog oblika kabine, mnogo bolje zvuči.

Sva četiri airbaga, plus dve zavese, na svom su mestu. Na Euro NCAP testu je ovaj automobil zaradio svih pet zvezdica.

Klima uređaj je izuzetno jednostavan za upotrebu.

Ono što izdvaja Grand Scenica su, pored dizajna, još dva sedišta, koja se nalaze u zadnjem delu automobila. Neću puno pogrešiti ako ih nazovem „pomoćna sedišta“.

Iako je njihov dizajn precrtan sa sedišta nekadašnjih Concorda, potrebno je reći dve stvari. Sedišta u supersoničnim civilnim pionirima neba pravljena su za letove do tri sata, a bila su tu i tamo veća od ovih u Grand Scenicu. Druga opservacija vezana je za prostor za noge, gde nije moguće sakriti da ste u automobilu dužine 4259 mm.

Jedino vozilo, a i to iz klase velikih monovolumena, koje je prevazišlo ovu prepreku, među taksistima je omiljeni Volkswagen Sharan, gde putnici u zadnjem redu sedišta najkomotnije sede.

Dakle, ako kupujete Grand Scenic a imate dečurliju, računajte na to da deca rastu. Na forumima preovlađuje mišljenje da su ova sedišta za predškolski uzrast i moraću da se složim.

Ono što veoma prijatno iznenađuje je fantastično jednostavna one-click sklopivost i rasklopivost svih sedišta u automobilu.

Kada položite sve osim šoferovog sedišta volumen praznog prostora iznosi 1920 litara.

Iako su sedišta udobna, što potvrđuju mnogi vozači ovog automobila, Renault Grand Scenic je truckav četvorotočkaš. Na putu do Đerdapske klisure i natrag, mnogo puta sam poželeo da vozim francuski automobil, pa se setio da u stvari sedim u jednom.

Sve ostale radnje su srednjerazredno neproblematične. Volan dobro „leži“ u rukama i precizan je.

Kao i vlasniku ovakvog automobila, koji je, putujući na more, shvatio kako Grand Scenic nije prijatelj jakih vetrova, tako je i nama bilo jasno, da približavajući se Golupcu, volanom presecamo nalete vetra, koji vožnju povremeno pretvaraju u osećaj plovidbe po olujnom moru.

Automobil nismo vozili dovolno dugo da bismo primetili kako se u na instrument tabli pali dugme „check inspection“, nešto na šta se žale vlasnici ovih automobila.

U AC Marković, ovlašćenom servisu za vozila ove marke, kažu da nemaju iskustva sa posebnim anomalijama te vrste.

Kako su vlasnici na forumima navodili škripanje kočnica kao problem, saznali smo da zamena para prednjih diskova košta 16.000, a zadnjih čak 23.000 dinara.

Žalbe na rad ručne kočnice, takođe nisu retkost na internetu. Zamena same ručice bi vas kod AC Marković koštala 22.990 dinara, dok su leva i desna sajla, svaka po 3700 dinara.

Dugme za podizanje prozora, ako se pokvari, košta oko 4500 dinara, a kompletan mehanizam za elektronsko podizanje prozora, će vas, ako otkaže, u zavisnosti od broja šasije, koštati od 13.000 do 23.000 dinara.

Servisi su na 10.000 kilometara i koštaju 8700 dinara.

Redovan servis podrazumeva zamenu ulja, filtera ulja i filtera vazduha. U pomenutu cenu ulaze i "ruke", kažu u AC Marković.

U troškove morate uračunati još i registraciju koja će vas, zajedno sa osnovnim auto-osiguranjem, koštati 18.980 dinara, kažu u osiguravajućoj kompaniji Triglav. Ako se odlučite za njihovu ponudu punog kaska sa krađom u zemlji i inostranstvu, za paket sa 5% učešća u šteti platićete 42.027 dinara, a sa 0% učešća taj paket će vas koštati 48.347 dinara.

Gotovinsko plaćanje odjednom donosi 12% popusta, dodaju u Triglavu.

Uz cenu od 6.900 evra, Renault Grand Scenic kojeg smo vozili, sigurno nije među najjeftinijim. Za taj novac, pak, dobijate lepo očuvan automobil, u koji staje mnogo ljudi i/ili prtljaga, koji nudi ne baš vrhunsku putnu udobnost i razveseljava vas ultra niskim brojkama potrošnje goriva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.